Vraćali smo se s tribine "Žene u ratu" održane sinoć u riječkom HNK Ivana pl. Zajca, na kojoj je pet žena različitih nacionalnosti s publikom dijelilo osobne ratne traume. Napali su nas oko 22:30 sati, dok smo stajali na Korzu, u neposrednoj blizini kazališta, čekajući autobus za Zagreb. Čopor od desetak supijanih muškaraca, s kriglama u rukama, najprije je na nas nasrnuo verbalnim uvredama. Bio je to set kletvi koji je standardan za ovdašnji fašistički folklor i obilježavanje obljetnice Oluje.

Nešto ranije imali smo ih priliku čuti ispred HNK, gdje je pedesetak desnih ekstremista, zajedno s napadačima, preko ramena oklopljenih specijalaca bljuvalo najsiroviju mržnju u smjeru posjetitelja tribine. Na njihov školski primjer govora mržnje policija nije reagirala, kao niti na „mjerenje visine kukuruza“ koje se pred kazalištem odigralo u više navrata.

Na "mjerenje kukuruza" policija nije reagirala, iako je stajala tek nekoliko metara dalje (FOTO: Sergej Drechsler/Novilist)

Nazivali su nas četnicima, izrodima, govnima, skotovima, urlali da nas sve treba ubiti, dok bi "ove intelektualke" - koje su brojčano sačinjavale najveći dio napadnute grupe - "četnici trebali jebati u usta". Jedan se verbalno "posrao na te vaše diplome", a drugi doslovno iz gaća izvadio hrvatsku „kurčinu“, veličine Pavelićeve NDH. Potom su mene i još nekolicinu ljudi okupali pivom, zajedno s fotografskom opremom.

Gologlavi domoljub se okuražio. Unio se u lice N.K. i počeo ga gurati. Stao sam pored njega, pokušavajući ga smiriti. "Prestani me slikati!", urlao je momak, a nije pomoglo ni kada sam mu rekao da ne snimam, jer aparat, kao što vidi, niti ne držim u rukama. U glavu mi je doletjela prva šaka, ubrzo i druga. Hijene su nanjušile krv.

Pogodili su N.K. šakom u glavu, a potom i nogom u bedro.

"Šta je četnici, a?!", unosili su nam se u lice, dok je nekoliko mladunaca među njima urlalo, zavijalo, škrgutalo zubima i neverbalnim gestama sugeriralo da mogu s nama raditi što žele. Pokušali smo se maknuti, ali to je samo povećalo junačku agresiju. Dok su, ovaj puta doslovno, pljuvali u našem smjeru, dio fašista je primijetio dečka koji je stajao nekoliko metara dalje. Držao je kameru u ruci.

Dao se u bijeg, a za njim i rečeni fašisti, čije su se dvije staklene krigle rasprsnule po Korzu, nakon što su glavu mete promašile za nekoliko centimetara.

Hrabri čopor u akciji (FOTO: Lupiga.Com)

Poslije fizičke i verbalne torture, Hrvatine su polako napustile poprište iživljavanja. Za njima je iščezavao i eho u zraku: mamu vam jebemo četničku... Naknadno je na nečiji poziv došla i policija, koja je zabilježila detalje napada i napadnutima uzela osobne podatke.

Jedan od njih kojeg će policija lako prepoznati doslovno je iz gaća izvadio hrvatsku „kurčinu“, veličine Pavelićeve NDH (FOTO: Lupiga.Com)

Pouka ove priče je da je dilema sastavljena od pitanja: gdje pravi Hrvat treba obilježiti Dan pobjede - u Zagrebu ili u Kninu - potpuno pogrešna. Istinski patrioti ne slave Oluju. Oni ju rekonstruiraju. Sretan vam Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".