U gradovima širom svijeta u tijeku je mini-revolucija: nakon desetljeća u kojima su svi sudionici prometa bili podređeni automobilima, sada se prioritiziraju javni prijevoz, pješaci i biciklisti. Tako se oslobađa dragocjen javni prostor, gradovi postaju sigurniji i ugodniji, kvaliteta života raste, a emisije štetnih plinova se smanjuju.

U Zagrebu svjedočimo vrtoglavom rastu broja osobnih automobila i sve nepodnošljivijim prometnim gužvama. Dio medija, a i građana, svaku intervenciju usmjerenu prema pješacima i biciklistima dočekuju histerijom: to je bio slučaj s proširenjem pješačke zone u Masarykovoj i Staroj Vlaškoj, kao i s ukidanjem jedne automobilske trake i izgradnjom biciklističke staze u Deželićevoj ulici, a najrecentnije i s ukidanjem svega nekoliko parkirnih mjesta kod Pravnog fakulteta i postavljanja stupića u Masarykovoj ulici koji automobile sprječavaju da se parkiraju na biciklističku stazu. Možemo se nadati, međutim, da će se javnost postupno senzibilizirati za ovakve, objektivno minorne intervencije, kao što je bio slučaj i u Ljubljani, gdje su određeni akteri uoči uvođenja goleme pješačke zone u centru grada dizali paniku, a kada su uvidjeli koliko je grad time postao ugodnije mjesto za život, više se gotovo nitko ne bi vraćao na staro stanje. 

A koji bi mogli biti sljedeći koraci prema zelenijem Zagrebu? Masovnije sadnje drveća, proširivanje pločnika, zabrana parkiranja automobila na pločnicima i gradnja podzemnih garaža na ključnim pozicijama na rubovima centra grada (nikako ne i u samom centru) , postupno pretvaranje cijelog užeg centra grada u pješačku zonu, proširenje tramvajske mreže, revitalizacija gradskih potoka, biciklistička staza koja bi slijedila trasu starog vlaka Samoborčeka … samo su neki od primjera dobre prakse koje bismo mogli preuzeti od svjetskih gradova.

Upravo u tom kontekstu neodrživih prometnih gužvi kao i klimatskih promjena, zelena tranzicija u gradovima je nužnost. Stoga donosimo malu galeriju primjera urbanističkih rješenja za zelenije gradove i usporedbi stanja „prije“ i „poslije“ u nekim europskim gradovima koji su donijeli zaista drastične promjene.

Pariz, Francuska

Pod vodstvom gradonačelnice Anne Hidalgo, u Parizu je u tijeku impresivna i ubrzana tranzicija prema održivijem gradu. Stopa vlasništva automobila opada. Pariz danas ima više od 1.300 kilometara biciklističkih staza, a tijekom mandata Hidalgo, zasađeno je 145.000 novih stabala i 45 četvornih kilometara novih parkova. Gradska vlast je zabranila promet na lijevoj i desnoj obali Seine te uvela parkirne naknade za terence. Veliki broj trgova, od kojih su neki prije funkcionirali kao kružni tokovi, ozelenjen je i pretvoren u potpuno pješačke zone. 

208 Av. Daumesnil (IZVOR: Reddit)

Rue du Dr Paquelin (IZVOR: Reddit)

Voie Georges Pompidou (IZVOR: Reddit)

 Oslo, Norveška

U centru Osla, većina uličnih parkirnih mjesta zamijenjena je biciklističkim stazama, pločnicima, biljkama, malim parkovima i klupama, kao ključni korak prema viziji centra grada bez automobila. Rijetka parkirna mjesta koja su ostala su ona za vozače s invaliditetom ili su prilagođena za punjenje električnih vozila. Hitna i dostavna vozila i dalje imaju pristup. No, ostali vozači moraju parkirati u garažama, a ograničenja prometa usmjeravaju vozače koji ne trebaju prolaziti kroz centar grada na obilazne ceste. Grad također ubrzano gradi mrežu biciklističkih staza i građanima nudi subvencije za kupnju električnih bicikala. 

Dronning Eufemias gate (IZVOR: Facebook)

Düsseldorf, Njemačka

Četverotračni tunel Rheinufer u Düsseldorfu, dovršen 1993. godine, premjestio je zakrčenu ulicu Rheinuferstraße pod zemlju na gotovo dva kilometra dužine, čime je osvojen prostor za zadivljujuću Rajnsku promenadu. Ova inicijativa ponovno je povezala grad s obalom rijeke, zamijenivši preopterećenu prometnicu živahnim javnim prostorom. Još 1902. godine na ovom prostoru uz rijeku bila je izgrađena šetnica, prije nego što su gradom “zavladali” automobili, tako da je ova transformacija zapravo djelomično vraćanje u prijašnje stanje. Sada, umjesto automobila, promenada je mjesto za šetače, bicikliste i sve koji žele uživati u ljepoti rijeke Rajne. Dizajn uključuje dvije razine: donju, uz rijeku, s terasama restorana, te gornju, na razini stare gradske jezgre, sa zasađenim drvoredima. Jedan od najboljih primjera prioritiziranja ljudi umjesto automobila. 

Rheinpromenade (IZVOR: Facebook)

Utrecht, Nizozemska

U Utrechtu je šezdesetih godina, na vrhuncu automobilske manije koja je “poharala” gradove diljem svijeta, unatoč snažnom protivljenju lokalnog stanovništva, brza cesta sagrađena ispod trgovačkog centra “prepolovila” kanal koji je tamo još od 12. stoljeća, Godine prosvjeda završile su referendumom 2002. godine. Građani su dobili priliku odlučiti kako bi područje oko glavnog kolodvora trebalo biti preuređeno, uključujući vraćanje izvornog starog vodenog toka kroz grad. Rezultat je doveo do rušenja brze ceste i pristupnih cesta s ukupno 12 traka. Danas je središte Utrechta mjesto za guštanje i druženje, a ne za “nesmetani protok” automobila. Voda ponovno teče kroz srce grada, a uz nju su uređeni zeleni prostori i pješačke staze. 

Catharijnesingel (IZVOR: Discerning cyclist)

Amsterdam, Nizozemska

Svi znamo da je danas Amsterdam svjetska biciklistička prijestolnica, ali manje se zna da nije oduvijek bilo tako, te da je današnja fantastična biciklistička i pješačka infrastruktura rezultat žestokog aktivizma, koji je, pak, bio reakcija na “autocentrično” urbanističko planiranje tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina. Da, i Amsterdam je tada muku mučio s prometnim zagušenjima, zagađenjem, i, najkritičnije od svega, ogromnim brojem prometnih nesreća. Broj prometnih nesreća dosegao je vrhunac od 3.300 smrtnih slučajeva 1971. godine, od čega je bilo više od 400 smrti djece. Kako bi spriječili ovakve gubitke i izborili se za sigurniji i ugodniji grad, građani se počinju okupljati u razne aktivističke grupe i kampanje, od kojih je najpoznatija bila "Stop de Kindermoord" ("Zaustavite ubojstva djece"). Tijekom osamdesetih grad usvaja politike redukcije automobilskog prometa, i Amsterdam se postepeno pretvara u raj za pješake i bicikliste.

Haarlemmerdijk (IZVOR: Discerning cyclist) 

Istanbul, Turska

Istanbul pokazuje da je progresivni, održivi urbanizam itekako moguće pronaći i izvan "zapada". Na području povijesnog poluotoka (predjela gdje se nalazi većina gradskih znamenitosti, poput Aja Sofije i Ahmedije) u tijeku je razvoj bojnih pješačkih zona, pod okriljem Istanbulskog plana održive urbane mobilnosti (SUMP). Prema anketama, 80 posto stanovnika, studenata i lokalnih poduzetnika podržava ovaj projekt. Nogostupi se proširuju, brojne ulice postaju zone bez (privatnih) automobila, ulaže se u javni prijevoz, proširuje se mreža podzemne željeznice. 

Trg Eminönü (IZVOR: Reddit)

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: discerningcyclist.com

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.