Prošla su točno dva mjeseca otkako je u hrvatskim kinima premijerno prikazan filmski debi reperskog i višestrukog fenomena suvremnene pop kulture. Troidentitetni bijelac u isto je vrijeme najpopularniji reper istovremeno suprotne boje kože, najveća zvijezda cjelokupne glazbene industrije, a dodajmo samo da je dovoljno fascinantan da se o njemu i u jednoj takvoj zabiti kakva je ova naša kifla - pišu knjige.

Ukradeno ljeto film je nastao u natječaju za filmski scenario pod imenom "Project Greenlight", lansiranom 2000. godine s ciljem da se nekim nepoznatim ljudima pruži prilika da uđu u filmsku industriju i u nju donesu neke drugačije stvari. A upravo to je učinio ovaj film, i to po mom subjektivnom mišljenju - na najbolji mogući način; zbog čega je zaslužio čistu peticu, koju još niti jedan film od mene nije dobio. Čak šta više nemam niti jedne jedine zamjerke, a to je kod mene velika rijetkost na bilo kojem polju.

Drugi dio filma iz francusko-njemačke produkcije, koji se može pohvaliti titulom najskupljeg francuskog filma, ili se time ne može pohvaliti, ovisno od vašeg pogleda na takve stvari, je odličan i višestruko je nadmašio svog prethodnika. Preglumatavanje, besmisleni štosovi, kreveljenje i slične stvari, nikako se ne mogu zamjeriti Asterixu i Obelixu u Misiji Kleopatra, jer zapamtite, riječ je o ekranizaciji stripa, a strip junaci su izmišljeni da bi bili onakvi kakvi oni hoće biti. A da i nije tako, opet ostajem uz svoje riječi, jer simpatičniji dio slavnoga dvojca napokon je dobio ono što je oduvijek tražio i što mu je moja generacija oduvijek željela dati!

Radi se o filmu snimljenom prema prozi Hanifa Kureishija, koji je po mom mišljenju nezasluženo ovjenčan glavnom nagradom na Berlinskom festivalu prije dvije godine, kojega krase odlične glumačke uloge, ali i niz nedostataka, pretežito redateljskih, ali i nadopunjenih bezobraznom nemarnošću domaćeg kino distributera. O čemu se radi pročitajte u nastavku...