Zamislite film u kojem za ubojicom svoje supruge traga čovjek kojeg muči nemogućnost pamćenja, te sve doživljeno zaboravlja nakon 5 minuta, a radnja se kreće obrnutim slijedom, od kraja zbivanja prema početku. E, sad prestanite zamišljati i zaputite se u kino jer u njemu upravo sada igra jedan takav film (barem u Rijeci)...

Rokanje sve u šesnaest, cool junaci što lete zrakom s ganovima u obje ruke i još sve to u slowmotionu. Naravno, riječ je o kadrovima legendarnog Johna Wooa s kojima je čovjek zauvijek osigurao mjesto u filmskoj povijesti, ali ništa od toga nećete naći u Glasnicima vjetra. Međutim, naći ćete patetiku, naivnost, jurišanje u maniri partizana i Nicolasa Cagea u još jednoj preseratorskoj ulozi.

Svi vi filmoljupci koji redovito pohodite kinodvorane jako dobro poznajete onaj grozni osjećaj frustriranosti koji vas obuzima prilikom švrljanja po policama videokluba bezuspješno tragajući za nečim vrijednim gledanja, a da to već ne odgledaste u mraku kinodvorane. "Posljednja pljačka" iliti "Sexy Beast" je izvrsno odglumljen krimić napete atmosfere kojega se zaista gleda bez daha.

H.G. Wells je prije stotinjak godina napisao nekoliko klasičnih romana u žanru znanstvene fantastike, a cijelo stoljeće kasnije njegov unuk se odlučio na ekranizaciju jednog od njih. Unuk se odlučio za djedov "Vremeplov", a kako je prvenstveno riječ o tipično holivudskoj produkciji nije mu ostalo previše prostora da se sentimentalno i emotivno veže za dedinu pisanu riječ.

Gledam svašta i naviko' sam na svašta al' ljudi moji ovakva glupost dugo nije viđena, a Ameri su sa ovim smećem nadmašili sami sebe. Ničeg ovdje nema osim obilja efekata koji su sami sebi svrhom, klempavog crnca što misli da je najveća njuška na svijetu i - pardon, ipak ima - Lare Flynn Boyle odjevene u erotske krpice.

Soba panike je peti uradak Davida Finchera i baš se ona najmanje čini Fincherovskim filmom jer je riječ o relativno klasičnom trileru kojim se redatelj najviše približio mainstream struji. No, iako je Soba panike "najnormalniji" film Fincherove karijere svejedno je riječ o filmu koji obiluje s dosta Fincherovskih elemenata vješto uklopljenih u srednjostrujaški projekt.