U moru neimaštine i siromaštva naše domaće kinematografije i filmskog stvaralaštva, često posežemo za produktima srpske filmske scene i u većini slučajeva ne požalimo zbog toga. Ipak je ugodan osjećaj osjetiti onu vibru koju pružaju filmovi domaće produkcije iako ne unutar granica Hrvatske, ali sa skoro identičnog govorog područja. Istina u samim počecima praćenja filma iritirao nas je odabir amaterske kamere i samoubraženost glavnih protagonista do te mjere da smo očajno tražili nešto drugo po HTV-u, no zahvaljujući ,više češče nego rjeđe, nezanimljivom sadržaju u kasnim noćnim satima, nacionalne nam televizije, pogledasmo film do kraja, čak i sa jednim replejom određene scene o kojoj nam naš Ivor-car govori u svojoj novoj kolumni.

Već sama ideja da "neozbiljni" Will Smith glumi sa "ozbiljnim" Tommy Lee Jones-om u prvom dijelu muškaraca u crnom pokazala se kao dobitna kombinacija. Višak ležernosti Will je s lakoćom prenio na Jonesa, a on mu je uzvratio s ozbiljnošću i ironijom vrhunskog znalca. Crno bijeli mix pobijedio je mrske nam vanzemaljce, spremilo Tommya u mirovinu, i sad nam ga uz pomoć vještih scenarista vraća nazad, jer zemlja je opet u opasnosti...

Uvijek ljubitelj knjige, a manje ljubitelj škole, trudio sam se na onim "manje" dosadnim satima u školi pročitati kakvu knjigu. Sjećam se da sam se tako dokopao i knjiga Roberta Ludluma. Premda nijedna njegova knjiga nema ispod 200 strana, progutao sam ih sa žarom pravog ljubitelja političkog trilera. U ovoj najavi o remaku filma po Ludlumovoj knjizi, koja je svakako napravljena da bude jedan dobar, napet film pun preokreta i iznenađenja.

Svi vi koji ste u posljednje vrijeme pohodili kina sigurno ste vidjeli onaj duhoviti foršpan sa konotacijom na batmena i isto tako zazujali kad ste uočili da je riječ o sasvim drugom imaginarnom liku. Istina, na veliko platno doveden je i Scooby-Doo. Jedan od najboljih crtića, koji se, doduše, kod nas relativno malo prikazivao, ali su mu glasovi posuđeni za sinhronizaciju, kako to uvijek kod nas biva, bili katastrofalni.

U trenutku kada ništa oko vas nije sigurno i ne postoji ništa na što se možete osloniti, konačno ste primorani položiti sve nade u samoga sebe i odigrati kartu kako najbolje znate! Recimo da bi to bila nategnuta poanta novog Fincherovog filma "Panic room", makar, ruku na srce, moramo priznati da se pomalo izgubila u cijeloj priči.