Svi smo mi na svoj način ludi, poruka je koju nam šalje Fadil Hadžić u svom novom filmu, "Doktor ludosti" čijoj smo premijeri nazočili prije nekih dvadesetak dana. Premijerom smo ostali razočarani, tim više što smo na uradak jednog od najboljih hrvatskih redatelja čekali još od 1984. godine, ali domjenkom razočarani nismo. Riječ je o krafnama i Red Bullu, barem što se domjenka tiče, a što se pak filma tiče neuvjerljiv je to pokušaj komedije apsurda, koji neodoljivo "miriše" na kazališnu predstavu, koja je to i trebala ostati, jer bi tako sve bilo mnogo jeftinije. Ustvari riječ je dobroj ideji, ali iz nekog razloga loše realiziranoj

Kao scenarist, glumac i redatelj Takeshi Kitano učinio je "Brother" spektakularnim djelom koje itekako vrijedi pogledati. Zaboravite talijansku, rusku, albansku i inu mafiju, jer ovdje je riječ o najdiscipliranijim kriminalcima svijet-yakuzama. Izgnani japanski yakuza iz domovine bježi u Los Angeles gdje odmah po dolasku nastavlja raditi ono što najbolje zna i pravi kaos na tamošnjem narko tržištu. Sve što radi radi s fascinantnom lakoćom i hladnokrvnošću, bez nepotrebnih osjećaja. Jednostavno taj lik vam se mora svidjeti, a u ovom slučaju lik je film.

Edo Maajka, danas velka faca sutra opet kita, napokon je faca i sa filmskog platna. Ne, nije taj pošteni debeljuco glumio! Jednostavno je pred kamerama bio ono što u zbilji i jeste, te se od sada može pohvaliti kako je čak i film snimljen o njemu, što može tek rijetko koja hrvatska glazbena zvijezda. Kako je Edo u javnosti zabavan čovjek jasno je kako je i sam film vrlo zabavan, te da nije dokumentaristički sigurno bi bio komedija.

Riječ je o nevjerojatno popularnom filmu u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, koji će u svakom tamošnjem gradu, kasabi, varoši ili selu koje ima kino-dvoranu natjerati švercere karata iz doba Bruce Lee-ovih filmova da se bace u stari biznis. "Gori vatra" je bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar za najbolji film sa neengleskog govornog područja. Vaš novinar pogleda ga jučer na Zagreb Film Festivalu i nakon 105 minuta izađe pogođen iz dvorane, stegnutog grla, mrkog pogleda, a preko njegovih usana ne prevali niti jedna riječ cijelih pola sata.

"Solaris" je film kojeg je jako teško opisati. Iako bez ikakve akcije i atraktivnih dešavanja, on se ipak zadržava puno duže u sjećanju od hrpetine recentnog holivudskog smeća. Tome je tako što kod gledatelja pobuđuje niz pitanja i potiče na razmišljanje. Koga odbija upotreba vlastitih sivih stanica, možda ga privuče zaista neobična ljubavna priča, ili pak sekvenca s Clooneyevom golom stražnjicom u prvom planu.

"Shadow of the Vampire" osim što je pravi jezoviti horror, također je i posveta jednom od vrhunaca tog žanra, ali i film o snimanju kultnog Murnauovog "Nosefaratua", te ujedno i evokacija vremena kad je režiser zaista i bio kompletan AUTOR filma kojeg potpisuje. Taj nam film uz jezovitu atmosferu donosi i efektne crnohumorne epizode ali i Willem Dafoe-evu ulogu života, koja zaista spada među one koje se nakon gledanja ne zaboravljaju.