"Kako sam ubio sveca" ilitiga "Kако убив светец" u originalu, debitantski je igrani film mlade makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske. Makedonija 2001. godine tmurna je, nesretna, siromašna i prljava zemlja u koju se napokon prelio rat iz bližeg i daljeg susjedstva. Makedonija je ipak, kao takva, samo pozadina za veliku tragediju jedne obitelji.

Viola (glumi je Labina Mitevska, inače sestra spomenute redateljice, te producentica filma) se nakon tri godine iz Sjedinjenih Država, zemlje snova, vraća u rodno Skoplje, ali povratak joj vrlo brzo prisjedne čim shvati da se vratila u sredinu ispunjenu mržnjom. Njezin se mlađi brat Kokan (Milan Točinovski) bavi mutnim poslovima, iz dna duše mrzi NATO snage zadužene za razdvajanje zaraćenih strana i u vezi je s pjevačicom domoljubnih hitova. Roditelji planiraju da ga Viola povede natrag sa sobom u Ameriku i da tamo započne nekakav studij. Međutim, Viola ima svojih briga, naime, njena trogodišnja kći za koju nitko ne zna živi u kući američkog atašea za obranu i ona je namjerava oteti.

Besperspektivnost kao i pusto beznađe samo učvršćuju to etnički podijeljeno društvo, a stalna nemogućnost komunikacije između članova obitelji ipak je u korijenu svih problema. Najbolja metafora za to lik je senilnog djeda koji samo jednog dana u tjednu raspoznaje lica ukućana, a kada mu Viola sva u suzama pokaže svoju kći, za koju on nije znao niti da postoji, na to samo makinalno odvrati kako je nogometna utakmica na TV-u odgođena. U takvim okolnostima bilo kakav happy-end jednostavno nije moguć.

Odlična gluma glavni je adut ovog filma, počevši od glavnih uloga sestre i brata, Labine Mitevske (Prije kiše) i Milana Točinovskog kao buntovnika sa ili bez razloga koji je opravdano osvojio nagradu za najboljeg glumca na ovogodišnjem Sarajevskom filmskom festivalu (a i fakat dobro izgleda), pa do uloga njihovih oca i majke i svih ostalih. Film ipak ima par razvučenih dijelova koji izazivaju blagi pad koncentracije, a mučnina kao posljedica svega navedenog zagarantirana je.