Mnoga su europska režiserska imena nakon uspjeha na dobrom "starom kontinentu" sreću potražila "preko bare", da bi ih tamo progutala holivudska producentska menažerija, te su ista ta imena izgubila identitet i kreativnu potentnost. Mike Newell dosad je tome jako dobro odolijevao (sjetimo se izvrsnih "Donnie Brasco" i "Pushing tin"), ali njegov najnoviji film "Mona Lisa smile" ili u prijevodu "Osmjeh Mona Lise" nažalost pokazuje da i on polako posustaje. Uostalom, već je ime Julie Roberts u castingu bio znak za uzbunu

Film "Dangerous lives of altar boys" preporučam svima vama koji iz svojih osnovnoškolskih dana vučete traume zbog strogoće profesora, jer ćete u filmu prisustvovati maštovitim nepodopštinama dvojice mladaca koji rovovsku bitku vode protiv svoje rigidne profesorice. A film neka pogledaju i oni među vama koji se ne mogu podičiti traumama iz djetinjstva, ali koji vole stripove i crtiće, jer se otprilike trećina ovog filma sastoji od vrlo atraktivnog animiranog filma u stilu Marvelovih stripova

Svi smo mi na svoj način ludi, poruka je koju nam šalje Fadil Hadžić u svom novom filmu, "Doktor ludosti" čijoj smo premijeri nazočili prije nekih dvadesetak dana. Premijerom smo ostali razočarani, tim više što smo na uradak jednog od najboljih hrvatskih redatelja čekali još od 1984. godine, ali domjenkom razočarani nismo. Riječ je o krafnama i Red Bullu, barem što se domjenka tiče, a što se pak filma tiče neuvjerljiv je to pokušaj komedije apsurda, koji neodoljivo "miriše" na kazališnu predstavu, koja je to i trebala ostati, jer bi tako sve bilo mnogo jeftinije. Ustvari riječ je dobroj ideji, ali iz nekog razloga loše realiziranoj

Kao scenarist, glumac i redatelj Takeshi Kitano učinio je "Brother" spektakularnim djelom koje itekako vrijedi pogledati. Zaboravite talijansku, rusku, albansku i inu mafiju, jer ovdje je riječ o najdiscipliranijim kriminalcima svijet-yakuzama. Izgnani japanski yakuza iz domovine bježi u Los Angeles gdje odmah po dolasku nastavlja raditi ono što najbolje zna i pravi kaos na tamošnjem narko tržištu. Sve što radi radi s fascinantnom lakoćom i hladnokrvnošću, bez nepotrebnih osjećaja. Jednostavno taj lik vam se mora svidjeti, a u ovom slučaju lik je film.

Edo Maajka, danas velka faca sutra opet kita, napokon je faca i sa filmskog platna. Ne, nije taj pošteni debeljuco glumio! Jednostavno je pred kamerama bio ono što u zbilji i jeste, te se od sada može pohvaliti kako je čak i film snimljen o njemu, što može tek rijetko koja hrvatska glazbena zvijezda. Kako je Edo u javnosti zabavan čovjek jasno je kako je i sam film vrlo zabavan, te da nije dokumentaristički sigurno bi bio komedija.

Riječ je o nevjerojatno popularnom filmu u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, koji će u svakom tamošnjem gradu, kasabi, varoši ili selu koje ima kino-dvoranu natjerati švercere karata iz doba Bruce Lee-ovih filmova da se bace u stari biznis. "Gori vatra" je bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar za najbolji film sa neengleskog govornog područja. Vaš novinar pogleda ga jučer na Zagreb Film Festivalu i nakon 105 minuta izađe pogođen iz dvorane, stegnutog grla, mrkog pogleda, a preko njegovih usana ne prevali niti jedna riječ cijelih pola sata.