Radnja potresnog i vrlo uvjerljivog Koreeidinog uratka, 'Nitko ne zna', praktična je i suvremena. Mlada samohrana majka četvero djece odlazi i vraća se kad joj se prohtije. Njena djeca ne idu u školu, ne druže se s vršnjacima i uglavnom su zatvorena između četiri kućna zida, sve dok ih majka definitivno ne napusti i sin Akira (Yûya Yagira, najbolja uloga Cannes 2004.) ne preuzme brigu nad njima. Zabravite ovdje na poznatu famu o japanskoj hladnoći, jer riječ je o melodrami za pamćenje koja doista nije art djelo neprobavljivo širim masama, a najbolja preporuka filmu je ona da traje dulje od dva sata i da se to ne osjeti

Mirna, Čera, Kipo, Suzy F. Maja Prišt, Gracija, Miki, Jablan ... samo su neki od protagonista legendarnih pjesama Branimira Johnnyja Štulića, a dokumentarni film 'Kad Miki kaže da se boji' kroz razgovore upravo s tim ljudima sa zagrebačkog asfalta približava nam urbani svijet Štulićevih stihova, kao što nam i pojašnjava socijalno-političke okolnosti u inat kojima su ti stihovi stvarani, te intimne životne okolnosti autora koji ih je pisao, ponovo dokazujući kako se radi o najvećem rock pjesniku ovih prostora koji je uistinu 'pjevao život koji je živio'. Život običnog tempa i 18-karatnog razočaranja

"Pušća Bistra", debitantsko ostvarenje renomiranog glumca i hvaljenog pisca kazališnih komada, Filipa Šovagovića, izgleda kao da je netko rastavio pušku pa je sastavio na totalno krivi način, izloživši takvu napravu radoznalu pogledu. Sve je složeno da, ako imamo barem približnu viziju puške, tjera ili na demonstrativno dizanje dupišta u petoj minuti filma ili na totalnu zajebanciju uz dobru glumu i Rundekovu muziku. Šovagović je svjesno sve okrenuo naopačke i tako vjerojatno zapečatio karijeru filmskog redatelja. U svom je mazohizmu ovdje otišao do kraja i to doista još nije viđeno u našem filmu

Udarna ekipa za recenzije i zajebancije svake vrste, daklem Dungari, Džo, Ružmarinka i moja malenkost, film "Kad porastem biću kengur" ocijenila je čistom 4,75 ocjenom. Filmovi se, kao i poznavanje prirode i društva, cijene od jedan do pet. Nepretenciozan, zajebantski, pitak kao Vranac pro corde, jednom riječju - dobar! Ne nedostaje filmu niti cinizma, a bogami niti ironije, kao što ne nedostaje niti sulud rasplet - pojava nepoznatog letećeg objekta nad Voždovcem. Eto takav je to uradak, a od tri njegove priče najbolja je ona treća koja se odvija u kladionici i iz koje su neke fore postale već legendarne

Redatelj koji je digao meksički film na neslućene putove slave, Alejandro González Ińárritu, nakon "Pasje ljubavi" ponovno je briljirao, i to sa svojim američkim prvijencem - "21 gram". Samo ime inspirirano je pričom koju čujemo tek na kraju filma - smrt od tijela odnosi točno 21 gram, kolika je težina ljudske duše. Izvrsna režija, scenarij, nelinearni pristup pripovijedanju koji gledatelju ne dopušta pasivnu ulogu promatrača, glumačka uvjerljivost (Sean Penn, Naomi Watts i Benicio Del Toro) i 'prljava fotografija' koja pojačava dojmljivost turobne životne priče, glavni su razlozi zbog kojih bi svaki Lupež trebao pogledati ovaj uradak

Vjerujem da ćete se svakako složiti kako na Lupigi definitivno nedostaje malo više uradaka neameričke, odnosno "egzotičnije" kinematografije, a drugdje su stvari još i gore. Upravo zbog toga ćemo preporučiti vrlo dobar japanski film, koji je domaća publika imala priliku vidjeti na prošlogodišnjem One take film festivalu, redatelja velike reputacije - Hirokazua Kore-ede, koji se na vrlo zanimljiv način bavi onostranim. Riječ je o vrlo nježnom i toplom filmu, u kojem ćete osim fantastične glume primijetiti da nije istina da su svi "kosooki", kako ih u našoj domovini često zovu, odreda isti