REDATELJ: JONATHAN MOSTOW
U-571
A sada na recenziju dolazi U-571, jedan od ponajboljih filmova iz takozvanog podmorničkog žanra. Rekoh, ponajbolji, meni naravno, jer kod kritike ovaj film i nije izazvao neke dobre reakcije. Istina povijest je poprilično izokrenuta, što je od Amerikanaca i bilo za očekivati. Izostao je rad na likovima, ali ipak film ima dobru priču i što je najvažnije od samoga početka pa sve do kraja izuzetno je napet.
"Proljeće 1942. Hitlerove U-podmornice pustoše sjevernim Atlantikom, potopivši oko 1 000 savezničkih brodova prijetili su uništavanjem konvojske veze između Amerike i Engleske. Nemoćni u dešifriranju nove radijske šifre, saveznici plove slijepi u strahu od njemačkih napada." Takvo stanje je te 1942. godine dočekalo naš planet. Nijemci su bili korak od toga da postanu pravi gospodari Atlantika, što bi totalno preokrenulo tijek Drugog svjetskog rata, a Velika Britanija bi definitivno pala u ruke neprijatelja. Jedini spas bilo je razbijanje njemačke armade, u čemu posebnu ulogu igra dešifriranje njemačkih kodova (u ovom filmu čak i malo prenaglašenu ulogu). U toj namjeri kreće akcija američke mornaričke tajne službe. Oni u svojim redovima pronalaze nekoliko hrabrih i sposobnih momaka i kreću po Enigmu, kodnu napravu koja omogućuje njemačkoj mornarici nesmetanu komunikaciju sa podmornicama. A Enigma se nalazi na potopljenoj njemačkoj podmornici u Atlantiku, bliže američkoj obali negoli europskoj. Ustvari podmornica nije potopljena već je samo onesposobljena od strane britanskog razarača i ima tek toliko energije da se može održavati na životu. Nijemci na podmornici očekuju pomoć, grupu svojih mehaničara s rezervnim dijelovima kojima treba dulje vrijeme da stignu na lice događaja. Američki plan je stići prije njemačke pomoći, predstaviti se kao Nijemci (za što su angažirali par Nijemaca iz svojih redova), likvidirati posadu, pokupiti Enigmu i vratiti se doma, ali stvari neće ići tako lagano.
Od trenutka kada akcija počinje pa do posljednjeg kadra, U-571 je iznimno napet film koji gledatelju ne daje niti jednu sekundu predaha. To je, mislim, najveći adut ovog filma, jer sa takvom prednošću se mogu pohvaliti samo rijetki. Osim toga U-571 u potpunosti dokazuje onu: "Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje.", jer se situacija neprestano mijenja i ono što se čini bezizlaznim, prestane biti takvo i postaje još gore s novim neočekivanim zapletima. Spas nikako da dođe na vidjelo.
Bilo je za očekivati kako će U-571 podsjećati na neke slavne podmorničke filmove, prvenstveno na najslavniji od svih - Das Boot, ali takvo nešto ostalo je samo na očekivanju, jer ovo je ipak svoj film. No, ipak ta dva filma imaju nešto zajedničko, a to je nevjerojatno dobro, sasvim realno, prikazana atmosfera u kojoj živi podmorničko osoblje, ona užasno klaustrofobično-kaotična atmosfera, što je ipak platilo ceh lošom preglednošću nekih borbenih scena, kada zbog mraka i skučenog prostora jednostavno ne prepoznajemo koje su naši, a koje njihovi. Podvodni kadrovi su iznimno dobro urađeni, što se pogotovo odnosi na one dijelove u kojima podmornici prijete dubinske bombe i torpeda. Takve morske eksplozije ja do sada nisam vidio. Sve to ponajviše treba zahvaliti fotografiji, koja je i više nego odlična.
Za pohvaliti je još jedan raritet ovog filma, a taj je da Nijemci zbilja govore njemački, pa čak i onda kada scene traju i po nekoliko minuta. Zapravo da nije tako, bilo bi i iritantno, jer sjetite se onih primjera kada stranac u nekom filmu progovori na svome, domaćem jeziku i odmah iza toga konverzacija se nastavlja na engleskom, k'o fol neprimjetno.
Dakle, priča jeste zanimljiva, ali je dočekana na nož, jer nije valjda da ste očekivali kako u Hollywoodu neće izokrenuti povijesne činjenice. Prvo su žučno reagirali britanski veterani, kojima je sva zasluga za ovaj poslić oduzeta, jer Enigma je zaplijenjena od strane Britanaca već dugo prije, 1941. godine, što i piše u odjavnoj špici filma. Kao drugo, dotične 1942. godine Amerikanci nisu imali mornaricu koja bi se u bilo čemu suprotstavila njemačkoj. Dapače Nijemci su se kretali američkim obalama, a poznati su i neki planovi u kojima je čak razrađeno iskrcavanje Nijemaca na američko tlo.
Zamjeriti filmu treba i lošu, skoro nikakvu karakterizaciju likova, pa nam tako glavnina akcijske ekipe ostaje nepoznata, izgledaju kao obični statisti, no i tu se može naći opravdanje, jer radnja filma odvija se jedva u nekih 48 sati, pa za razradu likova i nije bilo vremena. Cijena toga je da se gledatelj ne može identificirati s likovima, što bi ionako napetoj radnji dalo dodatnu napetost.
Sve skupa ovaj film, po mome nestručnom mišljenju zaslužuje četvorku.
Od trenutka kada akcija počinje pa do posljednjeg kadra, U-571 je iznimno napet film koji gledatelju ne daje niti jednu sekundu predaha. To je, mislim, najveći adut ovog filma, jer sa takvom prednošću se mogu pohvaliti samo rijetki. Osim toga U-571 u potpunosti dokazuje onu: "Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje.", jer se situacija neprestano mijenja i ono što se čini bezizlaznim, prestane biti takvo i postaje još gore s novim neočekivanim zapletima. Spas nikako da dođe na vidjelo.
Bilo je za očekivati kako će U-571 podsjećati na neke slavne podmorničke filmove, prvenstveno na najslavniji od svih - Das Boot, ali takvo nešto ostalo je samo na očekivanju, jer ovo je ipak svoj film. No, ipak ta dva filma imaju nešto zajedničko, a to je nevjerojatno dobro, sasvim realno, prikazana atmosfera u kojoj živi podmorničko osoblje, ona užasno klaustrofobično-kaotična atmosfera, što je ipak platilo ceh lošom preglednošću nekih borbenih scena, kada zbog mraka i skučenog prostora jednostavno ne prepoznajemo koje su naši, a koje njihovi. Podvodni kadrovi su iznimno dobro urađeni, što se pogotovo odnosi na one dijelove u kojima podmornici prijete dubinske bombe i torpeda. Takve morske eksplozije ja do sada nisam vidio. Sve to ponajviše treba zahvaliti fotografiji, koja je i više nego odlična.
Za pohvaliti je još jedan raritet ovog filma, a taj je da Nijemci zbilja govore njemački, pa čak i onda kada scene traju i po nekoliko minuta. Zapravo da nije tako, bilo bi i iritantno, jer sjetite se onih primjera kada stranac u nekom filmu progovori na svome, domaćem jeziku i odmah iza toga konverzacija se nastavlja na engleskom, k'o fol neprimjetno.
Dakle, priča jeste zanimljiva, ali je dočekana na nož, jer nije valjda da ste očekivali kako u Hollywoodu neće izokrenuti povijesne činjenice. Prvo su žučno reagirali britanski veterani, kojima je sva zasluga za ovaj poslić oduzeta, jer Enigma je zaplijenjena od strane Britanaca već dugo prije, 1941. godine, što i piše u odjavnoj špici filma. Kao drugo, dotične 1942. godine Amerikanci nisu imali mornaricu koja bi se u bilo čemu suprotstavila njemačkoj. Dapače Nijemci su se kretali američkim obalama, a poznati su i neki planovi u kojima je čak razrađeno iskrcavanje Nijemaca na američko tlo.
Zamjeriti filmu treba i lošu, skoro nikakvu karakterizaciju likova, pa nam tako glavnina akcijske ekipe ostaje nepoznata, izgledaju kao obični statisti, no i tu se može naći opravdanje, jer radnja filma odvija se jedva u nekih 48 sati, pa za razradu likova i nije bilo vremena. Cijena toga je da se gledatelj ne može identificirati s likovima, što bi ionako napetoj radnji dalo dodatnu napetost.
Sve skupa ovaj film, po mome nestručnom mišljenju zaslužuje četvorku.
A Das Boot je neusporediv s ovim filmom, sličan nije - zajednička im je tek podmornica i ona šugava atmosfera, kakva valjda i mora biti!