Grčka obitelj Portokalos živi u Sjedinjenim Američkim Državama, ali ne baš sasvim američkim životom. Oni su vlasnici grčkog restorana "Rasplesani Zorba", njihova djeca vjenčavaju se samo s Grcima, pa tako i poznaju samo Grke, a otac - glava obitelji (Michael Constantine) razvija teoriju kako svaki Grk za svoj cilj ima slavljenje svoga naroda. On svakoj riječi pronalazi grčki korijen, a drži kako postoje dvije vrste ljudi - Grci i oni koji to žele postati. Njegova kćerka Toula (Nia Vardalos - koja je inače potpisala scenarij) slobodna je djevojka na pragu svoje treće decenije života. Riječ je o jednoj neuglednoj i nesretnoj djevojci koja sve svoje vrijeme provodi radeći u spomenutom obiteljskom restoranu. No, iznenada se njen život mijenja, odlazi na kompjuterski tečaj i kako to u američkim filmovima obično biva iz ružnog čeljadeta pretvara se u pomalo zgodničku djevojku, te se, što je ovdje najbitnije - zaljubljuje.
Toulin izabranik je školski profesor Ian Miller (John Corbett), obični Amerikanac, što njena obitelj, dakako, ne prihvaća. Ipak ljubav čini svoje, i obiteljske želje ostaju pred nemogućom misijom. Njih dvoje se vole i sprema se vjenčanje.
To je ukratko priča koju nam prikazuje redatelj Joel Zwick, koji se dosada okušao gotovo isključivo u režiranju televizijskih serija, među kojima su hrvatskoj publici najpoznatije one humoristične: Perfect Strangers, Full House i Step by Step.
Priča je to u kojoj su Grci prikazani kao jedan poludivlji narod s barbarskim običajima, poprilično neobrazovan, koji ne zna razgovarati pa se svi samo deru. Prikazano na šaljiv, pa čak možda i simpatičan način, ali ipak ...
Uglavnom gledatelju sve te pripreme oko grčkog vjenčanja izgledaju kao kakav ludnički cirkus, gdje ustvari pripremama dominira obiteljska želja i gdje se mladoženja potpuno prepušta odlukama drugih, dok mlada u svemu onome što do sada baš i nije voljela počinje uživati na specifičan "grčki" način.
Zapravo je to jedna potpuno nerealna situacija koja bi u stvarnom životu eskalirala u nekoliko nervnih slomova, jer sudaraju se tradicija i osobni izbor. Doduše tradicija je iskarikirana, a osobni izbor ne dolazi do izražaja. No, za pohvalu je što se ne događa ono što se gledatelju inače događa kod sličnih scenarija, a to je da nas film počinje mračno nervirati. Ovdje sve pratite bez previše emocija, sa povremenim smiješkom na licu, bez obzira što je prepun klišeja.
Film je zapravo zabavan, osim u nekoliko navrata kada postaje dosadan. Priča je složena na način da stupanj zapleta ne raste što se film bliži svome kraju, već je od početka strukturiran kako bi priča tekla ravnomjerno, bez ikakvih značajnijih zapleta, što je u cijeloj priči pozitivno, jer stupnjevitost je zahtjevna pa često zna uništiti film.
Zanimljiva je još jedna stvar, a ta je da John Corbett napokon više nije onaj Chris iz "Života na sjeveru" kako smo do sada gledali na svaku njegovu ulogu nakon što smo ga upoznali u spomenutoj nezaboravnoj seriji.
Težište priče je stavljeno na odnos s obitelji i na sam proces vjenčanja, a ne na romantični odnos između mladenaca, što film u potpunosti lišava bilo kakvih dramskih detalja koji bi mogli zaprijetiti dobroj zabavi, a kao što znate zabave je bilo i Moje grčko vjenčanje je dobrano popunilo kino blagajne. Dakle, dobar recept za uspješnost ...