Ne znam odakle da počnem. Možda najbolje od premise da ne volim ovakve filmove. Mislim, OK, kužim ja sve te priče o stripovskim junacima, pa i ja sam kao mali gutao stripove, nego šta. Kužim ja i da je to vjerno (koliko je to uopće moguće?) prenesen strip na filmska platna i da je sve to samo zabava, ali meni se to ne sviđa, ne zabavlja me, naprotiv iritira me. Doduše, odmah moram priznati kako nikada nisam bio ljubitelj Marvelovih stripova, pa čak ni Hulka. Možda je kvaka baš u tome. Ipak kada smo već kod Marvelovih stripova valja reći kako je X-Men mnogostruko kvalitetniji film, koji opet nije dobar, pa onda možete pretpostaviti kakav je tek Daredevil.
Matt Murdock (Ben Affleck) je kao svoju dnevnu aktivnost izabrao bavljenje odvjetničkim pozivom, dok se noću pretvara u nezaustavljivog i nezasitnog borca protiv kriminala i zla svakojake vrste, a protiv toga se bori nasiljem. Matt Murdock je slijep, a da bih vam objasnio kako je ostao bez vida moramo se vratiti u njegovo djetinjstvo, u doba kada je Matt imao 12 godina. Živeći sam sa ocem, Matt je svoga oca, boksača, smatrao herojom, sve dok mu druga djeca nisu rekla da mu je stari "papak" i da radi za mafiju. Matt to nije mogao vjerovati, pa je upitao oca koji mu je spremno odgovorio kako takvo nešto nije istina. No, ipak jednog dana Matt oca vidi kako silom utjeruje mafijaške dugove. Vidjevši to, bježi što dalje i u neopreznoj trci kroz tvorničko skladište u kojem su pohranjene stotine bačvi sa natpisima "opasno po život" (!?!), mali Matt doživi nezgodu u kojoj ga tekućina iz bačve zalije, prilikom čega on osljepljuje. Odmah u bolnici Matt primjećuje kako su mu se prekomjerno izoštrila ostala čula, te tako uskoro postaje koordiniraniji nego kada je gledao. Otac se naravno osjeća krivim i odlučuje sinu ispuniti san. Postat će njegov heroj, i to putem boksa. Otac ima 42 godine! I tako njih dvojica napornim treninzima dolaze do velike borbe, u kojoj zbog mafijskog pritiska Mattov otac mora pasti. Ipak on ne želi lažirati, te u presudnom trenutku odlučuje učiniti posljednju stvar za svoga sina i nokautira protivnika, bez obzira što to znači da će mu sin odrasti bez oca. Tako je i bilo, uz mrtvo tijelo oca Matt je pronašao crvenu ružu – znak mafijskog moćnika. Od tada Matt ima samo jednu želju – boriti se protiv kriminala, ali na dva načina – pravom koje je završio jer je njegov otac to želio i snagom koju je dobio izgubivši vid. Njegova osnovna prednost je ta što on ne poznaje strah …
Jasno, lijepo je biti dijete i misliti kako je sve moguće i kako je svijet pun superakcijskih junaka, ali to po mom sudu treba ostati na stranicama stripova, jer tamo je "bolja klima", a film je sasvim nešto drugo, film je čudovište kojem nije stalo ni do ideala, ni do djece, ni do stripova, već samo do zarade. Film je "živa slika" koja radi drugačije nego slika u stripovima. Pojednostavljeno bi se moglo reći - razbijanje desetorice protivnika ne izgleda jednako u stripu i na filmu. To su dvije različite stvari. Što god da se dogodi u stripu, tipa "on sam, a njih tisuću", nikada nećete reći "ma daj ne seri", dok je s filmom druga stvar. A Daredevil je film prepun nelogičnosti i situacija u kojima kažeš "ma daj ne seri" ili "e sad je previše", bez obzira što znaš da je to stripovska radnja u kojoj logičnosti nema mjesta. Tako tu vidimo kako metro vozi svakih 13 sekundi, ali ne staje na stanicama, nego samo prolazi kako bi pregazio sve negativce. Kiša uvijek počinje naglo padati baš kada to glavnom liku treba (e tu ima dobra fora, on vidi kada je kiša, jer uslijed udara kapljica po određenoj površini zvuk tih kapljica u njegovoj glavi stvara sliku, dobra fora). Ni stotine rafala nisu dovoljne da makar okrznu Daredevila. U stanju je bez beda sa daljine od desetak metara namirisati "dobru koku" (Jennifer Garner), to bi se još moglo "povjerovati", ali zašto je ona ušla u birc da bi sjela i za minutu izašla? Samo da njega upozna, iako to nije ni znala? Ili se to tako radi u Americi? Ako je već Matt dobio nadljudska osjetila, kako je onda naučio letjeti? I kako to da on može zaspati samo u nekoj vrsti hermetičnog lijesa, jer previše čuje, a kad je s onom dobro "našnjofanom" ne čuje ništa, spava u krevetu i još k tome se ona uspije neopažena izvući iz istog? Možda zato što voli nindže i savladala je tu vještinu? Naprosto nisam mogao ne podijeliti s vama ova zapažanja i normalno da ne tražim odgovore, jer već ih znam.
Jedina po meni dobra strana filma je pojavljivanje plaćenog ubojice (Colina Farrella), totalno odvaljenog Irca koji sa svim mogućim predmetima pogađa što hoće. Nikada nije promašio, naravno, sve dok nije gađao Daredevila. Zapravo Farrellov lik je krajne iskarikiran do komičnosti i u film unosi malo vedrine, iako je on zapravo negativac No2, no ipak je to lik uz kojeg se gledatelj najlakše veže, te je umnogome simpatičniji od glavnog junaka. Mogućnost preglumatavanja Farrell je zbilja iskoristio na pravi način, pa nije ni čudo što je upravo on dobio glavnu ulogu za Phone Booth. Kad smo već kod vedrine, u film je unosi i Mattov odvjetnički partner i najbolji prijatelj (neobično poimanje prijateljstva) (Jon Favreau) koji je ujedno s Farrellom jedini simpatičan lik cijeloga filma. On nam prodaje fore podvaljivanja Mattu, primjerice za zaslađivanje čaja umjesto meda ovaj mu podvali senf, pa na kraju on sam zabunom gucne čaj sa senfom. Simpatično, ali ne ostavlja neki značajniji trag na konačnu sliku. S druge strane Benova gluma je toliko loša da je uopće neću komentirati, ali stvarno neću.
Zapravo moram priznati da sam se jedno vrijeme zaozbiljno pitao je li ovo ozbiljan film ili parodija na nešto, pogotovo otkada sam vidio scene tučnjava i borbi, koje su u najmanju ruku smiješne, a tek kad vidite kako Ben Affleck trči … Mislim, nešto potpuno neuvjerljivo, osim ako nas nisu htjeli uvjeriti upravo u realističnu neuvjerljivost, što dakako nema logike, jer sjetimo se, riječ je o stripu gdje je gotovo sve moguće. Mene jednostavno podsjeća na neugodnu i bezukusnu mješavinu Charliejevih anđela i Batmana, s tim da su oba ova filma nekoliko klasa kvalitetniji od Daredevila. Na kraju krajeva akcijski koreograf i jeste radio na Charlie's Angels, pa odatle i dolazi ta sličnost. Možda bi bilo bolje da je taj posao dobio njegov brat, koji je radio Matrix i Tigar i Zmaj. Nije da tu nema odlično urađenih specijalnih efekata. Ima, a tu pogotovo mislim rad sa sjenom, koji je vrhunski. Treba pohvaliti i koreografiju, što i nije nešto s obzirom koliko je radnika zaposlenih samo na tom zadatku. Ipak konačni dojam oni ne povećavaju ni za jedan posto.
Kad smo već kod neuvjerljivosti zgodno bi bilo spomenuti i  kako Daredevil progovara o nasilju, o onoj vječnoj borbi između dobra i zla, također nekvalitetno s neuhvatljivom porukom koja je isprva bila "protiv nasilja se ne bori nasiljem" ili "nasilje stvara novo nasilje", da bih potom odjednom na kraju filma ostao pod dojmom kako je nasilje ipak dobro, ali samo ako si superjunak i boriš se protiv drugih, "zločestih" nasilnika, jer stripovi uvijek imaju nastavke, a ako se Daredevil prestane boriti za pravdu kako će se onda snimiti nastavak. U svakom slučaju čini mi se mudrije moraliziranje Grunfa iz Alan Forda (joj samo da se netko ne dosjeti ekranizirati njih). Uopće mi ne ide u glavu kako je jedan ovako promašen i loš film uspio zgrnuti toliku lovu i biti prvi na ljestvicama gledanosti. Nije mi jasno. Da postoji mogućnost u našoj administraciji dati ocjenu 1.5, ovom filmu bih je dao, ali takvo nešto je neizvedivo, a 2 mu ne mogu dati iz obzira prema Banditima i Lovcu, kojima dadoh tri. Tako nemam izbora nego Daredevila ocijeniti s jedinicom, što još nikada nisam napravio, ali nema veze, jer moje ocjenjivanje nečega nema nikakvu težinu, ni vrijednost i potpuno je bez zaleđa. Ma htio sam samo reći kako je film sa svakog aspekta potpuno šupalj i kako ne mogu vjerovati da sam ga odgledao do kraja, ali to je moja greška jer se držim glupog mota da šta god počneš trebaš i završiti, ma koliko započeto ne imalo smisla. I još napišem nešto o filmu …