MUK 115.000 SVJEDOKA: Vidio sam Sotonu - zove se AC/DC

MUK 115.000 SVJEDOKA: Vidio sam Sotonu - zove se AC/DC

Slušajući reakciju nepregledne mase na ledini u srcu Austrije, na čijim su glavama titrali plastični rogovi, jedan kolega je zlobno konstatirao: ovako šutljive većine u ovim krajevima nije bilo zadnjih 70 godina. U tom je trenutku trajala kratka pauza između dvije pjesme, negdje u sredini dvosatnog seta australskih rock velikana. Prijatelj se nadao da je razlog za relativni muk 115.000 svjedoka zapravo šokiranost onime što je dopiralo sa šezdesetmetarske bine: jedna od najboljih živih izvedbi koje je ovaj bend isporučio zadnjih godina. Bio je to i službeno najposjećeniji koncertni događaj u povijesti Austrije - punokrvni i neposustali rock'n'roll, čiji je tempo diktirao djed u osnovnoškolskoj uniformi. Ako nije neumjesno parafrazirati jednog poznatog hrvatskog muzičkog kritičara: vidio sam Sotonu - zove se AC/DC.
LUPIGA U SELU KOJE JE PRIJE 71 GODINU PRESTALO DISATI: Lipa pamti, pamtimo li mi?

LUPIGA U SELU KOJE JE PRIJE 71 GODINU PRESTALO DISATI: Lipa pamti, pamtimo li mi?

Zbog velikog broja ubijene djece, i činjenice da su svi stambeni objekti porušeni u krvavom pohodu SS-ovaca i četnika, Lipa je uz Lidice u Češkoj i Oradour sur Glane u Francuskoj, zabilježena u knjizi Organizacije ujedinjenih naroda kao jedno od tri mjesta koja su potpuno uništena za vrijeme Drugog svjetskog rata. Danas u centru Lipe o toj tragediji svjedoči nekoliko ruševina i spomenika, rasutih na uzvisini s koje se prostire pogled na ostatak sela. Smještena 28 kilometara od Rijeke, na staroj cesti koja spaja Rijeku s Trstom i Ljubljanom, Lipa se danas po malo čemu razlikuje od okolnih naselja koje obilježava pitoreskna pučka arhitektura. Da nije posebnoga dana, malo što bi sugeriralo da je prije sedam desetljeća ovo mjesto prestalo disati.
JASENOVAC, 70. GODIŠNJICA (FOTO): Živio hrvatski antifašizam, živjela moderna i humana Hrvatska!

JASENOVAC, 70. GODIŠNJICA (FOTO): Živio hrvatski antifašizam, živjela moderna i humana Hrvatska!

Bili smo u Jasenovcu, na obilježavanju 70. godišnjice juriša logoraša u slobodu. Bili smo na polju na kojem je svaka stopa natopljena ljudskom krvlju. U proboj je krenulo njih šest stotina. Oko 90 ih je ostalo živih. Bili smo u Jasenovcu, na strašnom mjestu ustaških zločina, da odamo počast mrtvima i da poručimo živima da ćemo se boriti kako se fašizam u ovoj zemlji nikad ne bi ponovio. Premijer Zoran Milanović napokon je održao govor kakav priliči državniku. I on i drugi govornici upozoravali su na fašizaciju društva. Predsjednica države u Jasenovcu na komemoraciji nije bila. Na spomen njezinog imena čuo se glas negodovanja. Predsjednica nije došla, ona će se svojim simpatizerima obratiti na Bleiburgu.
LUPIGA U RODNOM SELU BRANKA ĆOPIĆA: Pustoš u bašti sljezove boje

LUPIGA U RODNOM SELU BRANKA ĆOPIĆA: Pustoš u bašti sljezove boje

„Evo, tu je rođen Branko Ćopić“, pokazuju nam mještani Hašana, podgrmečkog sela, hrpu kamenja za koju se teško može i pretpostaviti da je nekada bila uobličena u nešto što je ljudskih ruku djelo. Nema tamo već dugo ni sljeza ni bašte, kao što ni u obližnjoj školi nema magareće klupe, izgorjela je, kažu, u ratu. Tik uz hrpu kamenja nalazi se druga kuća, odnosno ono što je od nje ostalo - tek dva zida - gdje su seljani, valjda, od srama, okačili tablu s natpisom „Kuća Branka Ćopića“. Svi ovdje znaju za deda Radu, mačka Tošu, psa Žuću, poljara Lijana ili strica Nidžu, a selo, kažu, ni asfalta ne bi vidjelo da im nije Ćopića. Kako je nekada izgledala kuća s baštom sljezove boje govore nam požutjele fotografije koje domaćini iznose pred nas.
NAJTRUSNIJA ZEMLJA SVIJETA: Kad nas trese 6 po Richteru, samo nastavimo spavati

NAJTRUSNIJA ZEMLJA SVIJETA: Kad nas trese 6 po Richteru, samo nastavimo spavati

Možda će vam ovo zvučati kao glupost, ali Čile je poput pravog otoka, praktički potpuno izoliran od ostatka svijeta. Sa zapada ga okružuje nepregledna masa najvećeg oceana globusa, sa sjevera jedna od najsuših pustinja svijeta Atacama, s istoka gorostasne Ande, čiji se vrhovi penju preko šest tisuća metara, a s juga okrutno hladni pojas patagonijskih glečera. Unatoč tome, Čile danas više sliči nekoj europskoj zemlji nego ijedna druga država Južne Amerike, a jedan od razloga leži u tome što u ovoj tlocrtno vrlo neobičnoj zemlji (4.300 km duga, 350 km široka), danas živi svega pet posto domorodaca Mapuche. I ovaj mali broj što ih je ostao mogu ponajviše zahvaliti izvjesnom Lautaru.
MRCINA OD OSAM MILIJUNA: Grad koji ne voli Banksyja

MRCINA OD OSAM MILIJUNA: Grad koji ne voli Banksyja

Tayrona je bez imalo sumnje perjanica turističke ponude Kolumbije. Ovaj mali nacionalni park na sjeveroistoku karipske obale doslovno buja životom, a osim što je iza 17 sati strogo zabranjeno kretati se unutrašnjošću zbog jaguara, zmija i zubatih majmuna, u samom središtu parka još se mogu pronaći autohtone domorodačke plemenske zajednice. Inače, u Tayronu nije dozvoljeno ući bez oštrih smjernica predstavljenih u 30-minutnom video uratku, a ako se pitate zašto, samo ću vam reći kako vjerojatno ne postoji nacionalni park na svijetu u kojem je više osoba izgubilo život. Najopasniji čak i nisu kontakti s impozantnim životinjskim svijetom, već nepregledni pješčani sprudovi na njegovoj obali. Dozvolite da pojasnim.
MOLITVOM PROTIV POBAČAJA: "To rade samo bogataši"

MOLITVOM PROTIV POBAČAJA: "To rade samo bogataši"

"Mi smo tu svojom voljom, nitko nas ne financira", tvrde volonteri Inicijative 40 dana Molitve za život, koji cijelu Korizmu namjeravaju moliti ispred zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica, a već su odradili više od trećine "posla". Ljudi raznih dobnih skupina, socijalnog statusa i zanimanja, svakodnevno se okupljaju na platou ispred bolnice u ovom korizmenom razdoblju. Dok jedni drže transparente s porukama punih pozitive - "Da, životu", "Molitvom spasimo život", "Trudna si? Ne boj se", "Dragocjena si" i slično - drugi, pognutih glava i skupljenih ruku, tiho mole za one koji su se odlučili na taj "nezamislivi užas", prema riječima jedne od volonterki s kojom smo razgovarali.
GRAD NAJVIŠEG MORTALITETA TURISTA: Kako su nas opljačkali u Kolumbiji

GRAD NAJVIŠEG MORTALITETA TURISTA: Kako su nas opljačkali u Kolumbiji

"Šta sad 'oćeš", okrećem se prema Sanji nezadovoljan što me dira po ramenima u prvim trenucima ugodnog sunčanja. "O čemu ti", odgovara mi ona. Nervozno otvaram oči i poviše sebe ugledam snažnu crnoputu ženu kako mi obrađuje vrat. "Tako si krut i napet", propiskutala je milujući me jednako vješto prstima i uglađenim riječima. Onih nekoliko sekundi premišljanja, u kojima se ugoda žestoko hrvala s razumom, bilo je dovoljno da dotrči njena kćer, iščupa mi noge iz vrelog pijeska, ubaci ih u vjedro i navlažene stane masirati. Stao sam se opravdavati kako moja bijela put nije rezultat nestašluka norveške kraljevske obitelji, a njihova rođakinja već se prikrala Sanji s leđa i počela joj raditi pletenice. Ne znam ni kako smo se izvukli iz ovog maserskog pakla...
100 DANA 'OKUPACIJE': 'Manekeni' su isparili, ali vatra u Zvezdi i dalje gori

100 DANA 'OKUPACIJE': 'Manekeni' su isparili, ali vatra u Zvezdi i dalje gori

Mnogi su već zaboravili da beogradski bioskop Zvezda i postoji i da ponovo radi, što potvrđuje svega tridesetak ljudi koji su došli u bioskop da obeleže stotinu dana od „okupacije“. “Navlačilo se ovde raznih, ne samo zbog medija, nego generalno, situacija je bila primamljiva za razne karijeriste, fanatike, beskućnike i druge vrste dijagnoza. Fala bogu, sad ih je manje”, rekao nam je Luka Bursać, mladi režiser, a ujedno i “okupator”. Ipak, okupatori danas imaju jasno definisani cilj, o čemu je s njima porazgovarala i Lupigina ekipa. Kažu kako će se povući onog trenutka kad se njihova ideja i delovanje ne poklopi sa interesom oštećenih radnika Beograd filma. Nakon obilaska "okupiranog teritorija" mogli smo samo zaključiti kako u Zvezdi vatra još uvek gori.
LUPIGA U KOKAINSKOJ METROPOLI: Nismo u k**cu mi, nego Vi i ta vaša razmažena dječica!

LUPIGA U KOKAINSKOJ METROPOLI: Nismo u k**cu mi, nego Vi i ta vaša razmažena dječica!

"Imam 37 godina, ja i Ana već 11 godina živimo zajedno i kao što vidite nemamo djece. Tako smo odlučili, jer je u ovoj zemlji, a pogotovo u ovom gradu gotovo nemoguće odgajati potomke. Taj vodopad izvrnutih vrijednosti, koji je počeo sedamdesetih godina s Escobarom, dobrim je dijelom i posustao, no u toj prosutoj vodi još ćemo se dugo brčkati. Pitam vas, kako sinove i kćeri usmjeriti na pravi put, kada je toliko primjera luksuznog života onih koji se bave prodajom droge? Kako ih uvjeriti da je obrazovanje nužno, kad njihovi kvartovski prijatelji voze zvjerske automobile i razbacuju se novcem? Reći ćete, tako je u većini zemalja svijeta, ali varate se! Nigdje nije tako loše kao ovdje, u epicentru kokainske pošasti."

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Oni koji odbijaju nositi maske

    12.03.2019.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Oni koji odbijaju nositi maske

  2. OTETO IZ TMINE: “Zauzeto Knin”

    26.02.2019.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: “Zauzeto Knin”

  3. EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

    30.01.2019.

    Viktor Ivančić

    EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije