REPORTAŽA: Kapitalistički uspon s petokrakom na čelu

REPORTAŽA: Kapitalistički uspon s petokrakom na čelu

Rusi više ne dolaze kako su dolazili nekad i zbog toga su sobe u Nha Trangu prazne, što po jednostavnom ključu ponude i potražnje rezultira nižom cijenom. Za cijenu jednog sladoleda u Dubrovniku, čovjek ovdje može unajmiti sjajnu sobu s pogledom na more. Toliko sjajnu da ga u određenom trenutku počne gristi savjest i poželi da je platio više, ali onda u predvorju hotela ugleda debelog Budu i sve ponovo sjedne na svoje mjesto: luksuz za sitne pare ... uzimaj! Došli smo na stanicu s namjerom da krenemo putem sjevera. Upitali smo prodavačicu za koji grad stranci kupuju najmanje karata. Rekla je za Đong Hoi. U večernjim smo se satima našli na obalama rijeke Nhat Le. Iako po našim standardima nije bilo kasno, tek oko 23 sata, u Vijetnamu je većina već dobrano hrkala. Ovdje se ljudi bude rano, kreću svojim poslom; i zaspu rano ... osim ako nisu ovisnici o karaokama.
KRATKE CRTICE: Iz kraljevstva Aleksandrovog

KRATKE CRTICE: Iz kraljevstva Aleksandrovog

“Hrvati su svi Srbi, samo su zaboravili”, uvjerava me moj taksist dok me vozi sa stanice. Inače, porijeklom je iz Crne Gore. „Svi Bošnjaci su Srbi. I mi Crnogorci isto. I Makedonci. Samo su zaboravili jer im je zapad rekao da su nešto drugo“, nastavlja, a potom mi vožnju do Beogradskog sajma, od jedva kilometar i pol, pokušava naplatiti 2.000 dinara. Kao i na autobusnoj stanici, izgleda da su i taksisti koji čekaju na Prokopu redom prevaranti. Postavili su ogromne ekrane u prozore Palače Albanija. Svake večeri na ekranima se vrte srpske zastave. Nešto dalje, na uličnom zidu, nalazi se mural u bojama srpske zastave. "Kad se vojska vrati na Kosovo" glasi ispisani slogan na zastavi. Ni ekrana ni slogana na muralu nije bilo za mog zadnjem boravka ovdje.
IZ BEOGRADA NA MARŠ MIRA U SREBRENICU: Dok se čuje i zadnji korak - žrtve neće biti zaboravljene

IZ BEOGRADA NA MARŠ MIRA U SREBRENICU: Dok se čuje i zadnji korak - žrtve neće biti zaboravljene

Ove godine je naša „delegacija“ iz Beograda brojala jednog člana više nego prošle godine. Ukupno nas četiri je stiglo u Potočare i to je ono što se broji bez obzira da li tokom puta posustajali, ili odakle kretali. I neka naredne bude pet, trebamo biti zadovoljni. Pet, ali od srca. Dugo se ta kolona vukla da bi, kad je zvizdan već uveliko upekao, krenulo nekim svojim tempom. I već prvi dan je bilo vidljivo da organizacija nije baš sjajna. Šuma kojom se krećemo predstavlja ogromnu grobnicu. Moguće je da su neka od oko 1.000 ostataka tijela tu ukopana. Svako skretanje sa puta ujedno otvara mogućnost da gazite po nečijim kostima. Na ovaj put se ne ide ukoliko niste 100 posto sigurni u uspjeh. Sudjelovanje na Maršu mira prije svega bi trebalo značiti odavanje počasti ubijenima, ali i onima koji su 1995. ovaj put prošli
PUTOPIS S ISTOKA (DRUGI DIO): Tjedan koji je trajao kao mjesec

PUTOPIS S ISTOKA (DRUGI DIO): Tjedan koji je trajao kao mjesec

Obilazimo isfahanski bazar, odlazimo do stadiona, a zatim podzemnom opet prema rijeci, na most Khajoo. Most ima dva kata i dok po gornjem šeću prolaznici na donjem se okupljaju ljudi, druže se, piju, jedu i pjevaju. To pjevanje nešto je najljepše što sam vidjela u Iranu. Više je grupica ljudi, jedan započinje pjesmu, ostali je ponekad prihvate, ponekad ne. Vrijeme nam je da krenemo za Teheran. Vozača nam je recepcionarka naručila preko aplikacije slične Boltu. Po nas dolazi vozač toliko mlad da se pitamo je li punoljetan. Odmah započinje suluda iranska vožnja, ne postoje trake, prestiže se s obje strane, trube da jave gdje su i blicaju kada žele da se netko makne. Nakon par sati vožnje kroz pustinjski krajolik, dok sa zvučnika glasno svira neki iranski rap, a naš vozač ležerno kroz prozor trese pepeo cigarete stižemo u teheranski kaos. Volim voziti, vozila sam svugdje, ali ovdje ne bih.
REPORTAŽA S OBLJETNICE BITKE NA NERETVI: Da se ne zaboravi, da se ne ponovi

REPORTAŽA S OBLJETNICE BITKE NA NERETVI: Da se ne zaboravi, da se ne ponovi

Otkad je 1978. godine otvoren Muzej Bitke na Neretvi u Jablanici, umro je Josip Broz Tito, koji je i bio na otvaranju, umrla je Jugoslavija, za koju su se i vodile bitke, dijelovi muzeja su oskrnavljeni u vrijeme rata u BiH, jer su korišteni kao logor za bosanskohercegovačke Hrvate, potom je revitaliziran, baš kao i sjećanje, ali uskoro gotovo da neće više biti ni živih sudionika te velike, humane Bitke. Umrli su na kraju i oni. Skoro svi. Jedan od njih, zvat ćemo ga barba Ive, bio je sudionik bitke kako te na Neretvi, tako i one na Sutjesci. Ivo Karabatić mu je ime i ima punih 97 godina. Već godinama dolazi u Jablanicu na godišnjicu bitke. Na žalost, ove godine bez drugova i drugarica. Bitke jesu bile herojske, budile su u ljudima ono najbolje – brigu i solidarnost, ali ne uvijek i svuda jer ljudi su samo ljudi sa svim manama i slabostima o čemu nam je barba Ive ispričao i štoriju.
PUTOPIS S ISTOKA: Jeftine karte iz Zagreba za Iran? Zašto da ne?

PUTOPIS S ISTOKA: Jeftine karte iz Zagreba za Iran? Zašto da ne?

Jednog jutra u veljači probudila sam se ranije od uobičajenog, dohvatila mobitel i ugledala prvu objavu tog dana: „Jeftine karte iz Zagreba za Iran!“. I tako u devet ujutro imam kupljene četiri karte za Iran i već grubo složeni plan puta. Šaljem mail iranskoj ambasadi da se raspitam za vizu. Ne odgovaraju mi, ali ubrzo čitam vijest da je Iran upravo ukinuo vize Hrvatima. Mi smo, izgleda, jedina zemlja Europske unije koja ne treba vizu za ulaz u tu zemlju. Zgodno. Kada se već jako i nestrpljivo veselim putu u vijestima čitam kako je Izrael granatirao iransko veleposlanstvo u Siriji. Sutradan čitamo kako je Izrael raketirao Isfahan. Avion kojim tjedan kasnije letimo za Teheran neobično je prazan. Očekivala sam strogu kontrolu i mrcvarenje na ulasku u zemlju, no kroz desetak minuta izlazimo s aerodroma gdje nas čeka vozač
REPORTAŽA: Što smo vidjeli i radili na najvećoj smotri pisane riječi na svijetu

REPORTAŽA: Što smo vidjeli i radili na najvećoj smotri pisane riječi na svijetu

Zašto mi je ovaj sajam najdraži? Godinama sam bio dio frankfurtskog sajma, pa onih u Beču, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Beogradu, Tirani i Sofiji, ali samo sam u Leipzigu osjećao kako cijeli grad diše u ritmu književnosti koji pulsira sa sajma. Onaj slogan „Leipzig liest“ („Leipzig čita“), nije samo farsa, nego konkretni koncept u kojem za vrijeme sajamskih dana na desetine gradskih lokacija, kafića, teatara, kina, muzeja i raznih dvorana otvaraju svoja vrata književnim predstavljanjima, pa u večernjim satima možete naići, primjerice, na nigerijsku autoricu koja čita iz svoje knjige u nekom kafiću, dok preko puta albanski pjesnik predstavlja svoju zbirku poezije prevedene na njemački, a u publici sjede Nijemci, Albanci, Česi, Korejanci … Razmjena svih tih kultura gradi nadu u bolje sutra.
REPORTAŽA – U OBRANI NACIJE: Sve što smo vidjeli i čuli na blokadi fakulteta

REPORTAŽA – U OBRANI NACIJE: Sve što smo vidjeli i čuli na blokadi fakulteta

Naprijed se stavlja veliki transparent, a kolonu uz momka s megafonom predvodi četiri-pet nabildanih mladića koji njeguju opasan izgled, kao da su upravo sišli s neke navijačke tribine. Naizmjence se izvikuje „Dinko odlazi“, pa skandira „Kosovo je srce Srbije“, a svako malo momak s megafonom zaustavlja kolonu i poziva studente iz okolnih fakultetskih zgrada da im se pridruže. Jedan u crnoj trenerci silno želi da se pjeva „Izađi mala“. Ipak, sudeći po pogledima prema tom momku koji, svojim neskrivenim veseljem i širokim osmjehom, pokazuje da je ovu akciju shvatio kao priliku za dobru zabavu, čini se da još nije vrijeme za ovu muzičku numeru. Kolona napokon stiže pred Filozofski, u ulici Zorana Đinđića. Momak s megafonom, nabildani i još desetak mladih staje na ulaz u zgradu. Tu je i mladić s majicom na kojoj se nalazi fotografija Legije.
AKCIJA KREČENJA ODVRATNOG GRAFITA: „Neće nas slomiti, proterati i pobiti“

AKCIJA KREČENJA ODVRATNOG GRAFITA: „Neće nas slomiti, proterati i pobiti“

Ispred jedne novosadske zgrade okupilo se par stotina ljudi s namerom da pomognu u krečenju. A krečio se skaredni grafit koji je pre nekoliko dana osvanuo na ulazu u stambenu zgradu gde živi novinar i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Dinko Gruhonjić, sa svojom porodicom. Preteći grafit, „Dinko-Šakiću za večni dom si spreman“, uz potpis „Srpska Vojvodina“, usledio je nakon što se Gruhonjiću danima pretilo po društvenim mrežama, a političari su, skupa sa za asistenciju uvek spremnim tabloidima, dolevali ulje na vatru javno vređajući novosadskog profesora. Provokatori su se pojavili i sada. Mladići koji su se predstavili kao "čuvari grafita", šutirali su kante s farbom i pribor za krečenje, da bi posle stigao i provokator koji se navezao s autom među ljude i nazivao ih "ustašama".
U BORBI ZA BOLJI ŽIVOT: Osmijeh koji spaja strane i domaće radnike

U BORBI ZA BOLJI ŽIVOT: Osmijeh koji spaja strane i domaće radnike

Dok pijemo kavu pored ceste, naslonjeni na srušena stabla, autom prođu mještani obližnjeg sela, svaki od njih mahne i pozdravi. Maleno je ovo područje i svi se poznaju, a vidjeti jednu djevojku iz nepalskog Melamchija je za nas egzotika, isto kao što smo mi egzotika Nepalcima. A i toliko je danas malo ljudi u ovim krajevima da se maše i nepoznatima, ako se tu nekim slučajem zateknu. „Bilo mi je jako teško napustiti svoju obitelj i zemlju. Čežnja za domom, usamljenost, stres i tjeskoba osjećaji su koji su me obuzeli nakon preseljenja ovamo, iako sam se selila radi bolje prilike za posao, novog početka svog života. U Nepalu se mnogi mladi sele u druge zemlje radi boljeg obrazovanja, boljih prilika za posao i boljeg života“, kaže mi Amreeta kada je upitah kako joj je ovdje bez obitelji koja je ostala u Nepalu.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NEŽELJENI DOŠLJAK: U odnosu prema Drugom pokazujemo što smo i kakvi smo

    24.01.2025.

    Predrag Finci

    NEŽELJENI DOŠLJAK: U odnosu prema Drugom pokazujemo što smo i kakvi smo

  2. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Velike dileme 20. veka ostaju aktuelne i u 21. veku

    17.01.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Velike dileme 20. veka ostaju aktuelne i u 21. veku

  3. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: New York

    13.01.2025.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: New York

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije