POSLJEDNJI ŠARČEVIĆI NA PLANINI: Crkva je danas na strani tlačitelja

POSLJEDNJI ŠARČEVIĆI NA PLANINI: Crkva je danas na strani tlačitelja

Ruža i Ivan dvoje su od devet stanovnika Zahuma, stočarskog seoca na izdisaju, otprilike na sredini između Ramskog jezera i vrha planine Raduše, visoke 1956 metara. Po južnim obroncima planine, na oko 1200 metara nadmorske visine, razvučena je prostrana stepenica koja se od Zahuma na zapad proširuje u zaravan između planina Raduše i Ravašnice, a još dalje nastavlja nizom visokih krških polja: Ravanjskim, Vukovskim i Kupreškim. Zahum je san svih stočara koji su rubom cijelog Sredozemlja u potrazi za pašom sezonski migrirali između visokih planina ljeti i primorja zimi. U Dinaridima su te točke znale biti udaljenije od 100 kilometara, odnosno pet dana iscrpljujućeg tjeranja stoke. Obitelj Šarčević ima sve to u svom selu i uz prisan odnos prema poslu uspješno drži gotovo 600 grla sitne stoke.
NUDIMO VAM BESPLATAN PUT U PRIŠTINU: „Slušaš svašta pa kad vidiš ovakav video mozak ti se sjebe“

NUDIMO VAM BESPLATAN PUT U PRIŠTINU: „Slušaš svašta pa kad vidiš ovakav video mozak ti se sjebe“

Nikad niste bili u Prištini? Nema veze. Možete tamo otputovati već ovog trenutka. U najveći kosovski grad odvest će vas Dušan Čavić, diplomirani glumac i novinar, koji je dugi niz godina svoje zanimljive reportažne zapise donedavno objavljivao na beogradskoj televiziji B92. Upravo je takva i reportaža iz Prištine. Sasvim ljudska, nimalo pretenciozna, a o snimljenom najbolje govore komentari iznenađenih gledatelja. „Jebote čitaš u vestima sve i svašta o Kosovu i Prištini pa kad vidiš ovakav video mozak ti se sjebe. Totalna kontra.”, napisao je jedan komentator, a drugi se nadovezao – „Vidi - dve ruke i dve noge. Ljudi. Počinjem da mislim da RTS nije baš uvek objektivno izveštavao o Kosovu“. „Zapitajte se samo kad bi u medijima svaki dan gledali ovakve reportaže da li bi se mi na prostorima bivše YU ovoliko mrzeli i da li bi se uopšte mrzeli“, još je jedan od komentara koji su najbolji poziv da stisnete play i skočite u Prištinu.
NASILJE NA SAVICI (VIDEO): Zbog agresivnih „zagovornika izgradnje parka“ intervenirala policija

NASILJE NA SAVICI (VIDEO): Zbog agresivnih „zagovornika izgradnje parka“ intervenirala policija

Nešto prije 18 sati na jednoj strani parka počeli su se skupljati pristalice Bandićevog projekta za Savicu, a na drugoj strani protivnici tog projekta. Samo petnaestak minuta od početka prosvjeda došlo je do prvog incidenta. Na dijelu prosvjeda podrške Bandićevom projektu, jedan je muškarac napao novinara Radio 101, Davora Tomšića. Dok je novinar mobitelom snimao skup, muškarac ga je napao i izbio mu mobitel iz ruke. Potom je više muškaraca verbalno nasrnulo na novinara tražeći ga akreditaciju i zabranjujući mu da snima, iako ga nemaju pravo tražiti bilo kakve dokumente niti mu zabranjivati snimanje na javnom mjestu. Nekoliko metara dalje ista skupina „zagovornika novog parka“ nasrnula je na još jednog muškarca, što se vidi na video snimci.„Nemaš pravo snimat“, inzistirao je muškarac s kaubojskim šeširom. „'Ko si ti da mene snimaš“, dobacivao mu je drugi, upozoravajući ga da će „biti sranja“
GODIŠNJICA ČERNOBILA - FOTO-REPORTAŽA: Lupiga u ozračenom gradu, gdje priroda uživa bez ljudi

GODIŠNJICA ČERNOBILA - FOTO-REPORTAŽA: Lupiga u ozračenom gradu, gdje priroda uživa bez ljudi

Na današnji dan 1986. godine, točno u 1 sat i 23 minute, došlo je do eksplozije na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane u gradu Pripjatu, u Černobilskom rejonu, na samoj granici Ukrajine s Bjelorusijom. Eksplozija relativno male jačine bila je dovoljna da na reaktoru napravi značajnu štetu. Reaktor je otpustio velike količine radioaktivne prašine, zbog čega je došlo do kontaminacije devet puta veće od one koju je uzrokovala eksplozija atomske bombe u Hirošimi. Iako bjeloruske i ruske vlasti, za razliku od ukrajinskih, do danas objavljuju nepotpune podatke o posljedicama nesreće, procjenjuje se da je černobilska katastrofa uzrokovala smrt između 200.000 i 400.000 ljudi. U danima koji će uslijediti nakon katastrofe, iz Pripjata, Černobila i okolnih sela evakuirano je cjelokupno stanovništvo. Danas je to regija duhova, koju je nedavno posjetio jedan od naših suradnika. Iz Černobila donosimo fotografije na kojima ćete vidjeti kako mjesto najveće nuklearne katastrofe minulog stoljeća izgleda danas.
REPORTAŽA IZ SRCA BOSNE: „Političari ovdje ne vode politiku, oni siju mržnju“

REPORTAŽA IZ SRCA BOSNE: „Političari ovdje ne vode politiku, oni siju mržnju“

Vrata prve postaje u Srednjoj Bosni na koja smo pokucali u traženju odgovora na sve zaoštrenije pitanje "kako to da Bosanci ostaju vjerni tradiciji svakodnevne suradnje, ali i dalje na izborima podržavaju politiku podjela", zamalo nam ostadoše zatvorena. Na Franjevačkom samostanu u Jajcu otvorio ih je fra Juro Aščić i smrknuto odgovorio: "Danas ne primamo goste". Vidjevši da ne razumijemo fratarsku šalu, okrenu na smijeh - "Ulazi bolan, ne brini". „Srednja Bosna je još uvijek mali dio one stare Bosne u kojoj jedni drže do drugih, a drugdje je manje-više podijeljena“, objašnjava fra Drago Bojić, koji zbog zauzimanja za univerzalne vrijednosti degradiran s mjesta sveučilišnog profesora i urednika ugledne franjevačke revije na vikara u provincijskoj župi.„Nije ovo zaludu srce Bosne“, ističe dok sjedimo za masivnim stolom samostanske blagovaonice u Jajcu, zajedno s "ujacima"…
MJESTA KOJA SU NESTALA IZ NAŠIH GRADOVA: Socijalno osviješteni restoran koji funkcionira i u privatnom vlasništvu

MJESTA KOJA SU NESTALA IZ NAŠIH GRADOVA: Socijalno osviješteni restoran koji funkcionira i u privatnom vlasništvu

Čini se, da je ovo jedna vrsta socijalno osviještenog ugostiteljskog objekta, koji i ovako, kao dio privatnog poduzetništva senzibiliziranog za pružanje prehrambenih usluga građanima manje platežne moći, vrlo dobro funkcionira. Donedavno, u ovom su se objektu hranili i studenti. Odnedavno klijentela pulskog restorana „Markat“ van turističke sezone uglavnom su radnici, penzioneri, samci, ljudi koji si mogu priuštiti da plate cijenu dnevnog obroka koja se kreće od 15 do 20, 25 ili 30 kuna. Restoran se nalazi nasuprot gradske tržnice i bilježi veliki broj - doduše malo diskretnijih posjetitelja, koji često i ne vole da ih se ometa dok konzumiraju – najčešće jedini, ili jedini konkretniji obrok u danu. "U Hrvatskoj danas više niti jedna samoposluga ovoga tipa ne radi", sjetno će konstatirati vlasnik "Markata".
PRED PUČKOM KUHINJOM: „Pusti politiku! Ekonomija, brate, samo nas ekonomija može spasiti!“

PRED PUČKOM KUHINJOM: „Pusti politiku! Ekonomija, brate, samo nas ekonomija može spasiti!“

Živjeli su u kući koje više nema. Na zagrebačkoj Trešnjevci. Pokraj tržnice je, pamte malo stariji, niknulo malo naselje. Nešto kao favela. Na hrvatski način. Derutna kuća kojoj su desetljećima pokušavali pronaći vlasnike po dalekim Amerikama i oko nje mali sklepani, urbanisti bi rekli, "objekti" koji su udomljavali i po stotinjak ljudi. Sirotinja. I to ona najteža, gradska. Prije otprilike šest godina i Horvatima je odzvonilo. U noćnoj je akciji gradska površina očišćena, a Horvati su bez prisutnosti aktivista i Hrvatskog helsinškog odbora - deložirani. Nisu Horvati izgubili vezu s Trešnjevkom. Redovno su tu. Ne kao prije, ali i dalje im je trešnjevačka tržnica važan izvor prihoda, da se zadržimo u korporativnom rječniku. I ne samo prihoda, nego i kruha, jer obližnja crkva Svetog Josipa nudi svakodnevni ručak, pa kad se sve skupa uveže - Trešnjevački plac im izgleda kao Wall Street prije krize.
VIŠE MRTVIH NEGO ŽIVIH: Priča o Titaniku iz crnog vrta

VIŠE MRTVIH NEGO ŽIVIH: Priča o Titaniku iz crnog vrta

Do Nagorno Karabaha vodi tek jedna jedina cesta preko armenskog grada Goris. Ne naplaćujemo ulazak, ali se naplaćuje izlazak, poslovni je model po kome funkcionira vizni režim ove tvorevine. Rat tamo nikada nije daleko i sve podsjeća na njega. Iako su dobili „domovinski rat“, u „borbi za međunarodno priznanje“ brutalno su poraženi. Niti jedna zemlja članica UN-a nikada ih nije priznala, a kako stvari stoje nikada niti neće. „Privlačenje stranih investicija“, mantra je svih država pa i onih nepriznatih. Najlakši način, opet svi razmišljaju jednako, je preko dijaspore. Levon Hayrapetyan, milijunaš koji je bogatstvo stekao trgujući balvanima po Rusiji, odlučio je u svom rodnom selu sagraditi grandiozni hotel u obliku Titanika. Isti arhitektonski smjer može se prepoznati i oko nogometnog stadiona u Stepanakertu gdje je prije spomenuti milijunaš jedne godine organizirao masovno vjenčanje za 678 parova.
CRTICE S PUTOVANJA PO RUMUNJSKOJ I MOLDAVIJI: Kad se predrasude razbiju u tisuće komadića

CRTICE S PUTOVANJA PO RUMUNJSKOJ I MOLDAVIJI: Kad se predrasude razbiju u tisuće komadića

Naša Dacia Sandero nas odvodi do Braşova, rubnog transilvanijskog grada. Zanimljiv grad čiju su glavnu ulogu u razvoju odigrali njemački kolonisti poznati kao Transilvanijski Saksonci. Nijemci su bili pozvani od strane mađarskog kralja Geze II., kako bi razvijali grad, gradili rudnike i kultivirali zemlju između 1141. i 1162. godine. Položaj grada, na raskrsnici trgovačkih puteva koji su povezivali Otomansko carstvo sa zapadnom Europom zajedno s posebnim poreznim položajem, omogućio je Saksoncima da steknu zavidno bogatstvo i vrše snažan politički utjecaj. To sve saznajemo u walking touru, u kojem nam se pojašnjava kako su Nijemci tada mogli naplaćivati poreze u gradu, a njima se nije moglo što je grofu Vladu Tepešu kasnije u amerikaniziranoj verziji rumunjske povijesti, prozvanom Drakula, zasmetalo pa je išao riješiti s njima račune.
BAJRAM U PRIŠTINI (FOTO): Tamo gdje se odlazi po zadnje kurbane

BAJRAM U PRIŠTINI (FOTO): Tamo gdje se odlazi po zadnje kurbane

Probudim se, gucnem kavu, uzmem foto-aparat i izjurim u ostatke prištinske kiše. U pustom gradu, tek poneki prolaznik. Stižem na odredište. Ogromno dvorište zjapi prazno. Samo dvije prikaze u radničkim trlišima pakiraju na gomilu šarene tepihe i tepihiće. Vadim aparat, radnički trliš prilazi, glava koja izviruje iz njega nešto progovara, dok moja odmahuje s potpunim nerazumijevanjem. Razumije on da ja ne razumijem, pa kucka prstom u sat i mrda istim lijevo-desno. Ahaaa, to razumijem. Ni ne treba mi prevoditelj da vidim kako su sve one kapice i cipele naslagane u police su već otišle kućama. Danas je Kurban-bajram. Zakasnio sam na sabah-namaz, kojeg su obavili vrijedni vjernici dočekujući zoru. Za zakašnjele, a još željne kurbana, koji ga do sad već nisu nabavili i propisno zaklali, ostala je samo ova pijaca. Kao oni umorni prodavači posječenih jelki koji ostanu i dan poslije Božića. Za one koji nisu imali vremena...

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Oni koji odbijaju nositi maske

    12.03.2019.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Oni koji odbijaju nositi maske

  2. OTETO IZ TMINE: “Zauzeto Knin”

    26.02.2019.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: “Zauzeto Knin”

  3. EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

    30.01.2019.

    Viktor Ivančić

    EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije