LUPIGA NA MALTI: Što stoji iza ubojstva novinarke koje je odjeknulo cijelom Europom?

LUPIGA NA MALTI: Što stoji iza ubojstva novinarke koje je odjeknulo cijelom Europom?

Malteški parlament u pitoresknoj Valetti ovih je dana okružen policijskim barikadama. Najmanja država Europske unije - na otoku južno od Sicilije živi približno 475.000 stanovnika - posljednjih tjedana prolazi kroz tešku političku krizu. Naime, 20. studenog, prilikom pokušaja bijega iz zemlje svojom jahtom, uhapšen je Yorgen Fennech, jedan od najbogatijih Maltežana. Policija je Fennecha privela kao osumnjičenika u slučaju atentata na Daphnu Caruanu Galiziu, uglednu novinarku koja je desetljećima pisala o korupciji, pranju novca, vezi malteških državnih institucija i organiziranog kriminala. Lupiga se prošlog tjedna u Valetti našla s Corrinom Vellom, sestrom ubijene Daphne Caruane Galizia, koja nam kaže kako premijer Joseph Muscat mora otići, jer policija neće uhapsiti premijera, ali možda hoće građanina Muscata.
KOSOVSKI PUTOKAZ BOGDANA BOGDANOVIĆA: Spajanje podijeljenog grada

KOSOVSKI PUTOKAZ BOGDANA BOGDANOVIĆA: Spajanje podijeljenog grada

Naslonjeni na Srbiju na sjeveru Kosova Srbi su bezbrižniji nego oni u ostatku Kosova, mada samo naizgled. Mnogi će vam reći da slobode gotovo da nema, da se prijeti onima koji se protive službenoj politici Beograda, kao i da im veća opasnost prijeti od Srba nego od Albanaca kojih baš i nema previše na sjevernoj strani Mitrovice. A priča o Mitrovici se uglavnom svodi na incidente, podjele i to bi bio zicer, posebno u vrijeme pred i nakon izbora. Jedan grad kao dva kontinenta. Svaki incident pali. I najmanji. Ali čak i tada u Mitrovici teče paralelan život, često nevidljiv za sve nas. Nekad je simbol ovoga grada bio spomenik na brdu Kukavica. Posvećen palim rudarima u Drugom svjetskom ratu i osmišljen od slavnog Bogdana Bogdanovića. Vidljiv sa svake točke, na obje strane Mitrovice, simbolizirao je zajedništvo. Na spomen ploči pored spomenika stoje imena i Srba i Albanaca, a spomen tekst ispisan je na oba jezika.
NE BUDI ĐUBRE: Kad komunalne službe neće, čiste građani

NE BUDI ĐUBRE: Kad komunalne službe neće, čiste građani

Želeći učiniti nešto za svoje društvo popularna makedonska kazališna i filmska glumica Irena Ristić odlučila je krenuti u akciju. S nekoliko prijatelja osnovala je inicijativu pod imenom “Ne bidi đubre” ("Ne budi đubre") i počela raditi ono što je mnogim Makedoncima nezamislivo. Naime, oni čiste smeće s javnih površina, a neki ih zbog toga nazivaju plaćenicima, uvjereni da to rade samo kako bi diskriminirali komunalne tvrtke. Prošli mjesec Lupiga je s njima bila u akciji. Čistila se javna površina uz autocestu Skoplje-Tetovo. Čim smo stigli na lokaciju, uokolo se nevjerojatnom brzinom razmililo tridesetak ljudi, neumorno čisteći, a već na prvi pogled bilo je jasno da smeća ima na pretek. U roku samo dva sata skupljeno je čak 105 vreća raznog smeća. Iako su građani obavili posao komunalne tvrtke, ona čak nije bila u stanju organizirati da se prikupljeno smeće u normalnom roku prebaci na deponiju.
SLIKE BEOGRADSKIH PROTESTA: „Ko to kaže, ko to laže - da ne branimo Srbiju“

SLIKE BEOGRADSKIH PROTESTA: „Ko to kaže, ko to laže - da ne branimo Srbiju“

“Treba li se ovome radovati ili ne“, priupitala me jedna prijateljica, zovimo je samo Barbara, koja se zatekla u Beogradu tokom osamnaeste subote protesta “Jedan od pet miliona”. Samo sam zavrtio glavom. “Ma kaki”. Šetnju je u startu pomalo poremetio jedan, kako je rekao, “branilac Srbije”. Legao je na sred zemlje i govorio uporno: “Ja branim Srbiju”. “A i mi branimo Srbiju”, stigao je odgovor sa strane. Brojnost kamera i znatiželjnika osujetila je obezbjeđenje da ga na silu uklone sa puta. “Dođi, dođi da ga zapamtimo”, govorio je jedan mladac onom drugom. “Daj da ga zapamtimo”. “Šta ga imaš pamtiti? Hajde dalje”, odgovorio mu je neko. ”Idi dalje”. Subota je posebno interesantna jer nije ovo jedina šetnja koja se događa u glavnom gradu Srbije. Svake subote gradom šeta još jedan otužni skup koji ukazuje na izdaju Kosova, na Lazarovu kletvu, a na kom se često pridruže i nosioci slika Ratka Mladića.
DAN IZGUBLJENE MLADOSTI: Tuga pred Kućom cvijeća

DAN IZGUBLJENE MLADOSTI: Tuga pred Kućom cvijeća

U moru ljudi pred Kućom cvijeća prilazi mi čovjek koji se predstavlja kao Vladimir i nudi „ekskluzivu“. Samo neka uđem unutra sa malim Ibrom i on će mi „ponuditi čaroliju“. Gledam Ibru. Dječak. Devet godina. Pionirska kapa i marama. Iz Bijeljine je, kaže. Već tri godine dolazi na Titov grob, objašnjava nam vadeći papir na kom je napisao i iščitao: "Drugovi i drugarice. Ja sam Ibrahim Mujkić rodom iz Bosne. Slušajući svoga oca i djeda kako je bilo lijepo uz druga Tita u Jugoslaviji, ja sam to zavolio i nadam se da ćemo se opet ujediniti da bude put bratstva i jedinstva." Tuga te obuzima. Pred očima mi slika Arkana u Bijeljini i onog beogradskog DJ-a kako nogom udara nesretnu ženu na podu. Prilazi mi opet Vladimir kaže "Uguglajte moje ime pa ćete da vidite ko sam". Malo i da se naježite - "Oficir Vojne bezbjednosti u penziji Vladimir Jagar (na slici), koji je tajno snimio Martina Špegelja u jesen 1990. godine".
LUPIGA U MITROVICI: Kosovo više nije Srbija

LUPIGA U MITROVICI: Kosovo više nije Srbija

Evo nas s Markom Đurićem. Znate, onaj direktor Kancelarija za Kosovo i Metohiju koji je nedavno uhapšen na Kosovu. I ovaj put je stigao da zapiša ono što se zapišati više ne da. I to nakon što popije pivo u čiju proizvodnju je i Srbija uložila nekih sredstava kako bi pomogla privredu, a koliko je Srbiji dosta stalo do privrede i uspeha lokalnih privrednika govori i činjenica da se to pivo zove “Gazimestan”, što samo po sebi znači da su dometi istog maksimalno limitirani i pitanje je hoće li ga piti i lokalni Srbi. Šta o svemu misle oni u Srbiji doznali smo iz onog istraživanja. Jebe se njima više za Gazimestan, bilo kao pivo ili toponim koji je sinonim za uspon Miloševića i njegove nacionalističke politike čije posledice osećamo i danas. Najmanje je ovde bitan uspeh te pivare. Bitna je samo slika koja ide u Beograd, a ona pokazuje da se ima muda praviti i “Gazimestan” pivo i da im niko ništa ne može jer “Kosovo je Srbija”.
ZAMETNUTA KLICA: I nitko nije uzeo više od onoga koliko mu treba

ZAMETNUTA KLICA: I nitko nije uzeo više od onoga koliko mu treba

Bit ćemo surovo iskreni: malo toga je podijeljeno u akciji u kojoj se neprodana hrana na tržnicama trebala podijeliti onima koji za hranu novaca nemaju. Jer tko kome više vjeruje? Posebno kada daje, a ništa ne traži zauzvrat. Hej?! Nema danas više toga. Volonteri su čak otpremljeni s Trešnjevačkog placa pomalo grubim riječima čovjeka uronjenoga glavom u kontejner da on od njih ne želi ništa. Nije navikao dobiti išta besplatno. Ali, ima tko će pomoći. Možda samo treba više slušati. Evo Dobrosav - možda ga znate kao "kralja šampinjona" - potpisanom je reporteru isporučio više kilograma tih gljiva. Odmah s druge strane, Marica je sa špinatom trčala za nama, Katica je pak dala mlijeko. Sve troje su rekli isto: „Ne želimo baciti, želimo dati!“. I ljudi uzimaju. Kad ih nitko ne vidi. Zanimljivo, nitko više od onoga koliko mu treba.
REPORTAŽA: U zemlji koja traga za svojim imenom

REPORTAŽA: U zemlji koja traga za svojim imenom

Ciča zima spustila se nad grad, ali turisti i dalje mobitelima ciljaju makedonsko arhitektonsko čudo, kojemu kao da nema kraja. Nekoliko stotina ljudi okupilo se oko skopske kopije Slavoluka pobjede omotano makedonskim zastavama, a s velikih zvučnika trešte domoljubne makedonske pjesme dok se potpisuje peticija protiv promjene imena aerodroma koji nosi naziv Aleksandra Makedonskog. Dvije stotine i pedeset kilometara južnije nalazi se Solun – prijestolnica grčke pokrajine Makedonije. Mjere štednje Grke su donekle odvratile od noćnih izlazaka po restoranima, ali nikako i od prosvjeda vezanih za ime Makedonija. U razmaku od tjedan dana održana su dva velika prosvjeda: jedan u Solunu i drugi u Ateni. Na svakom se okupilo na stotine tisuća građana. Usijana atmosfera u kojoj se Makedonce na plakatima prikazuje kao velikog slavenskog medvjeda koji proždire grčki teritorij.
LUPIGA U HEZBOLAHOVOM DISNEYLANDU: „Snimite i film ako hoćete“

LUPIGA U HEZBOLAHOVOM DISNEYLANDU: „Snimite i film ako hoćete“

Autobusi u Libanonu nemaju vozni red. Voze kada se napune ili kada vozač zaključi da mu se isplati krenuti. Usto su i bezobrazno jeftini, za razliku od taksija. Ne treba nam dugo da pronađemo svoj autobus. Naprosto slijedimo glas koji se dere „Saida, Saida!“. Sat vremena kasnije nas šestero ambiciozni taksist uspio je nagurati u poluraspadnuti mercedes s kraja sedamdesetih. Vozi nas u Hezbolahov „Muzej otpora“, na lokaciju smještenu u libanonskim brdima, četrdesetak kilometara zračne linije od Bejruta i dvadesetak od granice s Izraelom. Mjesto je to posvećeno Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koja je trajala duge 22 godine, od 1978. do 2000. godine, kao i jednomjesečnom ratu između iz 2006. godine. Tamo nas preuzima Musa koji ima zadatak ispričati nam Hezbolahovu verziju povijesti.
U POTRAZI ZA ALEPOM: Uspomena na Siriju

U POTRAZI ZA ALEPOM: Uspomena na Siriju

Damask me probudio naglo, kao i svakog jutra. Prvo su do mene doprli zvuci automobilskih truba i guma kako se kotrljaju po širokim asfaltnim avenijama, koje sve vode do samog centra. Bez obzira na sinoćnje ispijanje araka, nisam osjećao mučninu niti su mi usta bila suha. Već sam poslije pola sata spretno silazio niz stepenice, pored soba u kojima već godinama žive izbjeglice iz raznih dijelova Sirije, pridošle iz ratom razorenih područja. Sjeo sam u predvorje gdje me čekao klasični sirijski doručak, zbog kojeg sam osjećao neugodu. Jer samo tri kilometra dalje prva je linija bojišta, tamo padaju bombe, uz njihov zvuk liježem svaku noć. I zaspim. Jer se u Siriji nalazi 20-ak gradova pod okruženjem, što vladinih, što opozicijskih, što islamističkih snaga, a u njima kilogram riže košta sto dolara i ljudi umiru od gladi. Jer je Sirija prva zemlja u povijesti u kojoj je više od pola stanovništva raseljeno. Jer u kampovima živi oko šest milijuna Sirijaca.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ŽIVJETI BEZ NACIJE: Meni samom odavno je jasno - nikom ne pripadam

    07.02.2020.

    Predrag Finci

    ŽIVJETI BEZ NACIJE: Meni samom odavno je jasno - nikom ne pripadam

  2. PLENKOVIĆ O POKOLJU U SPLITU: Nepodnošljiva lakoća poricanja

    14.01.2020.

    Nataša Škaričić

    PLENKOVIĆ O POKOLJU U SPLITU: Nepodnošljiva lakoća poricanja

  3. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Opet smo pobijedili

    10.01.2020.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Opet smo pobijedili

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije