HLADNJAK SOLIDARNOSTI

Primjer uspješne borbe protiv bacanja hrane i društvene nejednakosti

ritn by: Dora Pavković | 18.08.2025.
HLADNJAK SOLIDARNOSTI: Primjer uspješne borbe protiv bacanja hrane i društvene nejednakosti
Dugački red stvara se ispred kućice u Mölndalu, predgrađu Göteborga, grada na zapadnoj obali Švedske. Šarolika skupina u kojoj prevladavaju penzioneri, studenti i migranti čeka besplatnu hranu. Svaki četvrtak ovdje se dijele viškovi donirani iz lokalnih trgovina, kafića, pekara i restorana. Svi su dobrodošli i hrane ima za sve koji se pojave. Bez ikakve papirologije, birokracije ili provjere identifikacijskih dokumenata. Švedska se kod nas nerijetko percipira kao utopija, država blagostanja koja brine za sve, u kojoj nema siromaštva, a institucije besprijekorno funkcioniraju … U stvarnosti, siromaštvo je itekako prisutno, ali kreativni i poduzetni Šveđani našli su načina da i tome doskoče kroz inicijative odozdo, usmjerene na marginalizirane članove društva, one koje je i slavna švedska država blagostanja „previdjela“ i zaboravila. Slično bi se moglo i moralo primijeniti i u Hrvatskoj.

Dugački red stvara se ispred kućice u Mölndalu, predgrađu Göteborga, grada na zapadnoj obali Švedske. Šarolika skupina u kojoj prevladavaju penzioneri, studenti i migranti čeka besplatnu hranu. Svaki četvrtak ovdje se dijele viškovi donirani iz lokalnih trgovina, kafića, pekara i restorana. Svi su dobrodošli i hrane ima za sve koji se pojave. Bez ikakve papirologije, birokracije ili provjere identifikacijskih dokumenata. 

Švedska se kod nas nerijetko percipira kao utopija, država blagostanja koja brine za sve, u kojoj nema siromaštva, a institucije besprijekorno funkcioniraju … U stvarnosti, siromaštvo je itekako prisutno, ali kreativni i poduzetni Šveđani našli su načina da i tome doskoče kroz inicijative odozdo, usmjerene na marginalizirane članove društva, one koje je i slavna švedska država blagostanja „previdjela“ i zaboravila. Slično bi se moglo i moralo primijeniti i u Hrvatskoj

OVO JE DŽABAC - MALI DUĆAN BEZ NOVCA: Antikapitalistički „eksperiment“ usred Zagreba

Solikyl ili „hladnjak solidarnosti“ udruga je koja za cilj ima smanjiti bacanje hrane te promovirati kulturu dijeljenja i ekonomiju darivanja hrane koja je pogodna za konzumaciju, ali bi inače završila u smeću. Volonteri ili „spasitelji“ u dogovoreno vrijeme dolaze u partnersku trgovinu, koja je odlučila donirati viškove umjesto da ih baci, preuzimaju hranu i provjeravaju je, te ju zatim dostavljaju do najbliže distribucijske točke, kojih širom grada Göteborga i okolice ima točno deset. Hrana se tamo dijeli među volonterima i s javnošću u duhu solidarnosti. Kroz 2024. godinu Solikyl je spasio preko 210.000 kilograma hrane. Dakle, više od četiri tone tjedno! 

Solikyl
Sadržaj jedne košarice iz Solikyla (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

Kako bi doprli do najranjivijih članova zajednice, u Solikylu ne postavljaju nikakve uvjete za sudjelovanje u podjeli hrane. Ne provjerava se koliko netko zarađuje ili ima li boravište u Švedskoj. Svi, pa i sami volonteri, mogu dobiti hranu, i na taj se način izbjegava stigma koja je često prisutna u humanitarnim projektima. Uklanja se hijerarhija između volontera i korisnika - onih koji spašavaju hranu od bacanja i onih koji dolaze po nju - i promovira se međusobno pomaganje. Također se daje do znanja da je višak hrane dobar za jelo - to nije vrećica puna nepoželjnog otpada. Na taj način, Solikyl pokušava stvoriti zajednička prehrambena dobra, resurse dostupne svima. Od onih koji preuzimaju hranu očekuje se samo da je pojedu ili podijele s nekim, i da budu ljubazni i solidarni prema drugima koji čekaju s njima u redu. 

Nakon same distribucije hrane na Solikylu, koja se dijeli u košarama, nastupa spontana „razmjena“ među korisnicima, gdje svatko nudi nešto što je dobio, a što bi rado zamijenio, te bira nešto što drugi nude. Tako se, na kraju, gotovo svi upute kući s vrećom punom hrane s kojom su zadovoljni.

Olof Morsing, volonter koji je godinu dana uključen u rad Solikyla, u razgovoru za Lupigu naglašava da je riječ o nehijerarhijskoj, horizontalnoj organizaciji bez predsjednika, a volonter može postati svatko. Plaćenih pozicija nema, sav rad je potpuno volonterski, a umjesto novca volonteri dobivaju puno hrane za sebe ili za dijeljenje.

Solikyl
U Solikylu nema predsjednika, ali ima 180 volontera (FOTO: Solikyl.se)

Sva hrana se pretežno dijeli u društvenim centrima ili zajedničkim prostorima u stambenim zgradama, a u jednoj instanci, koju smo spomenuli na početku teksta, i u zgradi župnog ureda Švedske Crkve. To je, kaže Morsing, jedini primjer suradnje Solikyla sa Švedskom Crkvom.

Ideja, inače, dolazi iz Njemačke, gdje je pokret Foodsharing s ovom praksom započeo 2012. godine. Danas je to internetska platforma koja spašava i distribuira višak hrane u Njemačkoj i Austriji. 

Morsing nam govori da Solikyl ima korijene u tzv. „dampsterdajvanju“ - traženju hrane bačene u kontejnere trgovina. Sve je počelo s ljudima koji su iz kontejnera dobivali više hrane nego što su mogli pojesti, pa su počeli stavljati te viškove u hladnjake, od kojih je prvi bio postavljen u tipičnoj kontrakulturnoj švedskoj instituciji - biciklističkoj radionici. 

„Mnogi bi voljeli 'dampsterdajvati', ali to je, posebice za starije ljude, fizički zahtjevno jer se treba saginjati, naporno je, a i stigmatizirano … Solikyl je savršeno rješenje koje preskače taj neugodni dio ronjenja po kontejnerima, ali organizirano i bez društvene stigme i straha da te netko vidi kako pretražuješ smeće“, objašnjava naš sugovornik koji kaže da se na početku priključio udruzi jer su ga zanimala klimatska i okolišna pitanja, i da je tada za njega Solikyl primarno bio jedan vid borbe protiv bacanja hrane. Sada mu je najvažniji društveni aspekt – „idemo to raditi zajedno, okupiti ljude i pokazati im da ne moraju nužno trošiti kako bi dobili hranu“. 

Solikyl
Jedan od punktova za preuzimanje hrane (FOTO: Solikyl.se)

Naime, velik dio sve proizvedene hrane sustavno se uništava. Morsing kaže da Solikyl surađuje s relativno malim brojem trgovina, ali da od njih dobiva toliko hrane da volonteri često moraju moliti ljude da uzmu još nešto, a ponekad je hrane toliko da je na kraju ipak i oni moraju baciti. Trgovine Solikylu doniraju hranu koju bi inače bacili, i kojoj je istekao preporučeni rok upotrebe ili je blizu isteka - riječ je o famoznoj oznaci „najbolje upotrijebiti do“, što je zapravo pokazatelj svježine i kvalitete hrane, a ne sigurnosti. Hrana je sigurna za konzumaciju i nakon tog roka. Tako se na Solikyl događajima može naći povrće nesavršenog izgleda, ali posve dobro za jesti, jogurti kojima je istekao preporučeni rok, ali se provjereno mogu držati u hladnjaku i tjedan dana nakon tog datuma, kruh i peciva koji su stari jedan dan, i treba ih samo zagrijati na nekoliko minuta u pećnici da bi ispali gotovo kao potpuno svježi, a u zamrzivaču mogu potrajati i nekoliko mjeseci. Solikyl nas tako potiče da razvijamo nove načine prezervacije i konzumacije hrane te kreativnost u kuhinji. Svaki put dobijemo nešto što nam ne bi palo na pamet sami kupiti u trgovini, ali se ispostavi zanimljivo i ukusno. 

Priča o Solikylu ima i radikalni aspekt. Jedan volonter u intervjuu za švedski tisak kaže da u udruzi žele korisnike „deprogramirati i odvratiti od konzumerizma, inače će postati samo još jedna dobrotvorna organizacija“. Korisnici koji redovito navraćaju na Solikyl događaje neće potpuno prestati kupovati, budući da jedna košara puna besplatne hrane ipak ne može pokriti sve njihove potrebe, ali će najvjerojatnije značajno smanjiti potrošnju i naučiti cijeniti ono što bi se inače bacilo. Normalizira se sudjelovanje na događajima gdje itekako vrijedne stvari kruže i cirkuliraju bez ikakve novčane transakcije. 

Solikyl
Sadržaj košarice spreman za sigurno konzumiranje (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

Dakle, radi se o primjeru ekonomije darivanja i pogađa u samu srž kapitalističke paradigme koja ljudima ne dopušta zamisliti oblik ekonomije bez novca, trgovine i iskorištavanja. Ekonomija darivanja stvara odnos među ljudima koji u njoj sudjeluju i jača društvene veze unutar zajednice. Dragocjenosti se ne prodaju, već se daruju bez očekivanja konkretne nagrade, plaćanja ili uzvratne razmjene

Pitali smo Olofa Morsinga ima li ikakve savjete za one koji bi ovako nešto voljeli pokrenuti u Hrvatskoj. Prva stvar, kaže, je ta da se na početku možda treba fokusirati samo na jednu vrstu hrane, na primjer, kruh iz pekara. 

„Pekari su nerijetko ponosni na svoj rad i možda im teže od ostalih pada što kruh moraju bacati, a moguće je i da su poneki vlasnici malih pekara ekološki svjesniji od vlasnika ogromnih trgovačkih lanaca“, objašnjava Morsing.

Ističe da je najteža stvar nagovoriti supermarkete da sudjeluju. 

Solikyl
Lupigin sugovornik iz Solikyla preporuča suradnju s pekarama za siguran start (FOTO: Solikyl.se)

„Kako bismo ih uvjerili, možda možemo probati s pristupom 'bacanje hrane zahtijeva puno posla, mi vam možemo olakšati time što ćemo preuzeti tu hranu'. Nadalje, važno je da garantiramo da se sama podjela hrane ne održava ispred trgovine, nego negdje drugdje, tako da trgovina ne gubi kupce. Zatim, nešto što Solikyl ne radi dovoljno - zgodno je imati naljepnice na proizvodima koje pokazuju ljudima iz koje trgovine besplatna hrana dolazi. To je dobar publicitet za trgovinu“, savjetuje naš sugovornik, uz opasku da ovakva praksa mora biti dozvoljena kroz zakonske procedure

Ljudi u Hrvatskoj sve su više izloženi riziku zbog divljanja cijena hrane, a inicijative o kojima smo pisali, poput besplatnog dućana Džapca u Zagrebu, pokazuju da se vrijedne stvari mogu dijeliti bez ikakve novčane transakcije. Projekt poput Solikyla ide korak dalje, i ukazuje na to da se apsurdne količine hrane bacaju i da se dio toga može preusmjeriti najranjivijim članovima društva. Što je najvažnije – otvoren je za sve i nema nikakvih prepreka i ograničenja oko toga tko može dobiti hranu. Bilo bi sjajno više ovakvih primjera ekonomije darivanja vidjeti kod nas. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Dora Pavković/Lupiga.Com

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGO MIŠLJENJE: Tko stoji iza Arsena Dedića?

    09.08.2025.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE: Tko stoji iza Arsena Dedića?

  2. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA – LÁSZLÓ VÉGEL: Da je danas Đinđić među nama, bi li i njega hapsili?

    22.07.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA – LÁSZLÓ VÉGEL: Da je danas Đinđić među nama, bi li i njega hapsili?

  3. TEATAR APSURDA: Kako to da „Za dom spremni“ može, a „Samo nam je ljubav potrebna“ ne može?

    18.07.2025.

    Boris Pavelić

    TEATAR APSURDA: Kako to da „Za dom spremni“ može, a „Samo nam je ljubav potrebna“ ne može?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije