Već više od tri decenije fašizam ovdje prodaju kao stvar demokratije, pluralizma, “civilizovanog odnosa prema nevinim žrtvama”, “odavanja počasti žrtvama totalitarnog režima”. Fašizam 2.0 proizvod je prilagođen vremenu i zahtjevima tržišta, koji prodaju kao antifašistički fašizam. No istinski razlog pobjede fašizma je ono što mu se, navodno, suprotstavlja - fašistički antifašizam. E, to ti je, da prostiš, ono kad u Zagrebu govoriš o četničkim i partizanskim zločinima a po sred Jasenovca postaviš tablu sa natpisom “Za dom spremni”. To ti je ono kad u Beogradu i Podgorici prebrojavaš srpske žrtve u Jasenovcu, a rehabilituješ Dražu. To ti je, u Sarajevu, ono kad ti smeta misa za ustaše u katedrali, a ne smeta dova za ustaše na Mirogoju – kada ti smeta ulica sa imenom Mile Budaka u Mostaru, a ne smeta škola sa imenom Mustafe Busuladžića u Sarajevu.

"Mislim da će budući povjesničari ovo vidjeti kao prekretnicu 21. stoljeća. Ali na koju stranu ćemo se okrenuti ovisi o našim odlukama", kaže povjesničar, filozof i autor iznimno popularnih knjiga, Yuval Noah Harari, pa dodaje: "Mislim da najveća opasnost nije sam virus. Čovječanstvo ima sva znanstvena saznanja i tehnološke alate za prevladavanje virusa. Naš veliki problem su vlastiti unutarnji demoni, naša mržnja, pohlepa i neznanje." Tijekom epidemije koronavirusa Harari je imao nekoliko vrlo zapaženih istupa. Njegova organizacija Sapienship, koju je osnovao lani, nedavno je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) donirala milijun dolara. Na to su se odlučili nakon što je američki predsjednik Donald Trump objavio da SAD obustavlja financiranje WHO-a. Na ovom mjestu donosimo prijevod intervjua koji je Harari dao za Deutsche Welle.

Prema Supeku, prva revolucija je bila agrarna, druga industrijska a treća (ako je ikad bude) morala bi biti ekološka, kao jedini mogući čin spasavanja ove jedine zemlje. Ili, ako hoćemo, druga kopernikanska. Koja bi svojim jasnim jezikom i još jasnijim činom napravila obrat u pogledu svih stanovnika Zemlje na održivost života na njenom tlu. Sada, u dugom karantinskom vremenu, dok sve što je pokrenuo Covid 19 izmiče percepciji ne samo običnih smrtnika već i dosadašnjih “kapetana” barke Planeta Zemlja, poigrajmo se pitanjem šta bi rekao Rudi Supek. Zamislimo ga po drugi put među nama. On, mislilac i čovjek, sorbonski student, pripadnik francuskog Pokreta otpora, jedan od organizatora pobune u zloglasnom Buhenvaldu, profesor kojem u ex-Jugoslaviji dugujemo skoro sve što se tiče utemeljenja socioloških studija.

Karlovčani vrlo dobro znaju da bi taj „kameni zid“ ustvari trebao predstavljati Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, znaju da je djelo jednog od najpoznatijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća, Drage Iblera i akademskog kipara Vanje Radauša, znaju da je podignut 1955. godine, znaju da je izrađen u bronci i kamenu i znaju da ga je otvorio Josip Broz Tito. Karlovčani jedino „ne znaju“ tko ga je i, što je još važnije, zašto srušio 1991. godine. U spomen, za sjećanje na one koji su u borbi protiv zla dali svoj život, u znak zahvalnosti što su grad oslobodili, nova gradska vlast podigla je spomenik u čijem temelju je zapisana brojka od 915 palih boraca i 1.825 žrtava fašizma. Kažu da je spomenik jedan od najvrednijih u Radauševu opusu. On podsjeća na prošlost, i kao takav bi trebao biti zaštićeno kulturno dobro.

Pamtim tako kretenske priče "legendarnog" zapovjednika zloglasne 9. bojne Rafael vitez Boban, bojnika Joze Radanovića: recimo, njegovo nepodnošljivo hvalisanje ratnim trofejom, šljemom s "osušenim ostacima četničkog mozga". Neki mladi HOS-ovci – koji će te zime neustrašivo osvajati srpske stanove u Splitu 3 - u trattoriji su nam kao izdajnicima i plaćenicima bahato i prezirno bacali novac na stol, a drugi „legendarni“ zapovjednik HOS-a, Alija Šiljak, jedne je noći pucao na mene iz pištolja zbog glasnog ismijavanja njegove nadahnute poeme o Poglavniku. Toga ljeta u HOS su se, naime, učlanjivale samo dvije vrste ljudi: uvjereni ustaše i mladi golomozgi avanturisti, kojima je crna uniforma bila cool, a NDH zvučala kao dobra ideja. Treći tip HOS-ovca jednostavno ne postoji.

Ovih je dana TimeOut, najpoznatija svjetska franšiza turističkih vodiča, koja ima i svoje hrvatsko izdanje, donijela galeriju fotografija sjajnih grafita snimljenih u Hrvatskoj. Većina „odabranih“ djela su hrvatskih umjetnika, ali ima i nekoliko izvrsnih radova stranih im kolega, poput murala španjolskog majstora Josea A. de Lucasa Torrea na zagrebačkom Dolcu. Naravno, tu su i nezaobilazni Lonac i Lunar, ali i neka remek-djela koja vjerojatno do sada niste vidjeli. „Djela svjetski poznatih grafiti umjetnika, kao i genijalnih amatera, privlače poglede širom zemlje“, stoji u kratkom tekstu priloženom uz 62 fotografije, uključujući, kako napominju, živopisne portrete i čudesne labirinte geometrijskih oblika. Na ovom mjestu donosimo neka od najboljih djela iz izbora Time outa, a sve fotografije možete pronaći na ovom linku.