Prema Supeku, prva revolucija je bila agrarna, druga industrijska a treća (ako je ikad bude) morala bi biti ekološka, kao jedini mogući čin spasavanja ove jedine zemlje. Ili, ako hoćemo, druga kopernikanska. Koja bi svojim jasnim jezikom i još jasnijim činom napravila obrat u pogledu svih stanovnika Zemlje na održivost života na njenom tlu. Sada, u dugom karantinskom vremenu, dok sve što je pokrenuo Covid 19 izmiče percepciji ne samo običnih smrtnika već i dosadašnjih “kapetana” barke Planeta Zemlja, poigrajmo se pitanjem šta bi rekao Rudi Supek. Zamislimo ga po drugi put među nama. On, mislilac i čovjek, sorbonski student, pripadnik francuskog Pokreta otpora, jedan od organizatora pobune u zloglasnom Buhenvaldu, profesor kojem u ex-Jugoslaviji dugujemo skoro sve što se tiče utemeljenja socioloških studija.

Karlovčani vrlo dobro znaju da bi taj „kameni zid“ ustvari trebao predstavljati Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, znaju da je djelo jednog od najpoznatijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća, Drage Iblera i akademskog kipara Vanje Radauša, znaju da je podignut 1955. godine, znaju da je izrađen u bronci i kamenu i znaju da ga je otvorio Josip Broz Tito. Karlovčani jedino „ne znaju“ tko ga je i, što je još važnije, zašto srušio 1991. godine. U spomen, za sjećanje na one koji su u borbi protiv zla dali svoj život, u znak zahvalnosti što su grad oslobodili, nova gradska vlast podigla je spomenik u čijem temelju je zapisana brojka od 915 palih boraca i 1.825 žrtava fašizma. Kažu da je spomenik jedan od najvrednijih u Radauševu opusu. On podsjeća na prošlost, i kao takav bi trebao biti zaštićeno kulturno dobro.

Pamtim tako kretenske priče "legendarnog" zapovjednika zloglasne 9. bojne Rafael vitez Boban, bojnika Joze Radanovića: recimo, njegovo nepodnošljivo hvalisanje ratnim trofejom, šljemom s "osušenim ostacima četničkog mozga". Neki mladi HOS-ovci – koji će te zime neustrašivo osvajati srpske stanove u Splitu 3 - u trattoriji su nam kao izdajnicima i plaćenicima bahato i prezirno bacali novac na stol, a drugi „legendarni“ zapovjednik HOS-a, Alija Šiljak, jedne je noći pucao na mene iz pištolja zbog glasnog ismijavanja njegove nadahnute poeme o Poglavniku. Toga ljeta u HOS su se, naime, učlanjivale samo dvije vrste ljudi: uvjereni ustaše i mladi golomozgi avanturisti, kojima je crna uniforma bila cool, a NDH zvučala kao dobra ideja. Treći tip HOS-ovca jednostavno ne postoji.

Ovih je dana TimeOut, najpoznatija svjetska franšiza turističkih vodiča, koja ima i svoje hrvatsko izdanje, donijela galeriju fotografija sjajnih grafita snimljenih u Hrvatskoj. Većina „odabranih“ djela su hrvatskih umjetnika, ali ima i nekoliko izvrsnih radova stranih im kolega, poput murala španjolskog majstora Josea A. de Lucasa Torrea na zagrebačkom Dolcu. Naravno, tu su i nezaobilazni Lonac i Lunar, ali i neka remek-djela koja vjerojatno do sada niste vidjeli. „Djela svjetski poznatih grafiti umjetnika, kao i genijalnih amatera, privlače poglede širom zemlje“, stoji u kratkom tekstu priloženom uz 62 fotografije, uključujući, kako napominju, živopisne portrete i čudesne labirinte geometrijskih oblika. Na ovom mjestu donosimo neka od najboljih djela iz izbora Time outa, a sve fotografije možete pronaći na ovom linku.

Prije nekoliko dana, u moru tekstova o koronavirusu, za oko mi je na jednom portalu zapelo svjedočanstvo talijanskog liječnika koji je prebolio virus i koji je opis svoje zdravstvene agonije završio riječima: “Od sada nadalje, borit ću se za javno zdravlje. Ovo se ne smije tretirati kao pokaznu vježbu i ostaviti u rukama političara”. Situacija u Hrvatskoj je, trenutno, a kao što sugeriraju podaci, komparativno bolja u pogledu zaraze koronavirusom spram većine europskih država, a tvrdi se da je to zasluga rada epidemiološke službe na štamparovskim načelima. Vjerujemo i nadamo se da je tome tako te da će tako i ostati. Konkretnu analizu rada epidemiološke službe ostavljamo epidemiolozima i drugim zdravstvenim stručnjacima, ali iz društvene perspektive upravo ova javnozdravstvena nepogoda ukazuje na barem dvije bitne stvari. Prvo, glavno je pitanje kapaciteta zdravstvenih sustava, od djelatnika do opreme.

„Teorije prema kojima 5G tehnologija izaziva pomor pčela u opticaju su već mjesecima, otkad je tijekom ljeta 2019. društvenim mrežama počela kružiti netočna tvrdnja da pčele padaju mrtve u okolici 5G tornjeva u američkoj saveznoj državi Kaliforniji“, piše portal Faktograf. Na prvi pogled čini se da je sasvim suludo uopće demantirati ovakve stvari, nakon što su već nebrojeno puta demantirane, ali kada se vidi koliko pozornosti na društvenim mrežama dobiva ova najnovija teorija zavjere, onda se čini da je ponavljanje ipak nužno. Faktograf upozorava da je već kod spomenutog kalifornijskog slučaja reagirao stručni časopis posvećen pčelarstvu, American Bee Journal, inače najstariji pčelarski časopis na engleskom jeziku. U tom časopisu je tada objavljen tekst „Zašto se ne trebamo bojati 5G-a“, koji potpisuje biokemičarka i molekularna biologinja Alison McAfee, specijalizirana upravo za istraživanje pčela.