Samo kad ovo prođe. Sedeću u “Mornaru” do fajronta i neću se ni ispod glasa žaliti na nove konobare i gunđati da to nekako sad nije to. Biće nas za spojenim stolovima više od pet. Uvek više od pet. A do “Mornara” ću da dođem okolo, preko tri pešačka prelaza, čekajući strpljivo na zeleno, umesto da pretrčavam ispred pomahnitale žute 95-ice. U prodavnici neću coktati zašto rade samo dve kase. I nikad neću uzeti kusur manji od 50 dinara. Neka ga. U apoteci ću da slušam tetu kad objašnjava ove dve na šest sati a ovu možete jednom dnevno ali obavezno posle obroka sa dosta tečnosti. Neću u sebi opsovati policajca samo zato što nosi uniformu. Sem ako je komunalni. Okej, neću ni njega. Reći ću mu “Dobar dan”, čak i ako će ga to provocirati da mi traži ličnu i pita me kuda idem. Nadam se da nikad više niko neće nikoga pitati kuda ide i zašto i reći da to ne može.

"Cjepivo za novi virus obično se razvija deset do petnaest godina, a njegov razvoj košta više od 800 milijuna dolara. COVID-19 nije star niti stotinu dana. Prošla su tek dva mjeseca otkad smo se upoznali s njegovom RNK. Kao što je direktor Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a Anthony Fauci rekao, ako sve bude išlo dobro, ako prve tri faze kliničkih ispitivanja cjepiva na odraslima prođu dobro, njegov razvoj trajat će 18 mjeseci. Ako sve bude išlo dobro i bez zastoja. Čak i ako SAD ili Kina uspiju razviti cjepivo, hoće li ga podijeliti s drugim zemljama? Populacija SAD-a je oko 320 milijuna ljudi. To je puno ljudi i SAD-u će biti nemoguće cijepiti toliki broj ljudi u jako kratkom vremenu. Postavit će se pitanje prioriteta", kaže virolog Kim Woo-Joo iz Južne Koreje koja je jedna od najuspješnijih svjetskih zemalja u borbi protiv koronavirusa. Kim Woo-Joo daje odgovore na cijeli niz pitanja koja javnost danas zanimaju, a govori i o tri moguće scenarija zaustavljanja ove svjetske krize.

Čovječanstvo se suočava s globalnom krizom. Možda najvećom krizom naše generacije. Odluke koje ljudi i vlade donesu u narednih nekoliko tjedana vjerojatno će oblikovati svijet u godinama koje dolaze. One će oblikovati ne samo naše zdravstvene sustave, već i našu ekonomiju, politiku i kulturu. Moramo djelovati brzo i odlučno. Također bismo trebali uzeti u obzir dugoročne posljedice naših postupaka. Kada biramo između alternativa, trebali bismo se zapitati, ne samo kako prevladati neposrednu prijetnju, već i u kakvom ćemo svijetu živjeti nakon što oluja prođe. Da, oluja će proći, čovječanstvo će preživjeti, većina će nas i dalje biti živa - ali ćemo živjeti u drugačijem svijetu. Čitave zemlje služe kao zamorci u velikim društvenim eksperimentima. Što se događa kada svi rade od kuće i komuniciraju samo na daljinu? Što se događa kada kompletne škole i sveučilišta djeluju na internetu? U normalnim vremenima vlade, tvrtke i obrazovni odbori nikada ne bi pristali na provođenje takvih eksperimenata. Ali ovo nisu normalna vremena.

„Pred nama su dva izbora. Možemo potaknuti strahom izgubiti razum ili možemo racionalno promisliti o svemu, promijeniti sebe, ali ne nakratko već temeljito, i korak po korak, nakon što pošast prođe, krenuti graditi svijet i sebe iznova. Da bismo bili sposobni učinit taj prvi korak trebamo shvatiti da smo dio prirode, da joj ne možemo samo uzimati. Za taj se korak moramo okrenuti knjigama, znanju, čitanju i umjetnosti. Znanost nam daje racionalno, a umjetnost empatičnost i emotivnost, tek jedinstvo toga nas čini ljudima“, kaže Seid Serdarević urednik u izdavačkoj kući Fraktura. On je odlučio tijekom pandemije koronavirusa i prisilne izolacije pričati priče, i to kratke priče o knjigama. „U doba velikih izazova, pričajmo priče jedni drugima, čitajmo priče koje su nam ispričali najbolji pripovjedači jer priče su te koje stvaraju (pri)povijest i bez njih smo samo nerazumna bića koja brinu samo o sebi danas, sada i ovdje, a ne o budućnosti“, poziva Serdarević. A evo i njegove prve priče.