PRVI I POSLJEDNJI KAUBOJ BALKANA: Sjećate li se Harija Džeksona?
Hari je je živio svoj san. Zapamćena je jedna scena iz njegovog filma: njegova mala kćerka Virdžinija, koja je glumila u filmu, kad je vidjela da je Hari „poginuo“, počela je plakati, a Hari je, ležeći na podu, malo podigao glavu i rekao: „Virdžinija, kćeri, to je samo film…“ Kad je puklo u Bijeljini, uspio je da skupi pare i izvuče porodicu. Za sebe nije imao para, pa je ostao. Kasnije, kad su ga zvali da ide, govorio je: „Ne kćeri, ja ću ostati u Bijeljini i čekati pravdu“. Na teror arkanovaca odgovorio je na svoj način. Iznio je pred kuću radio-aparat i pustio, glasno, Radio-Sarajevo. U avliju mu je uskoro uletjela bomba, a zatim su upali specijalci. U kući su našli filmske rekvizite: koltove, vinčesterke, redenike, i, pošto nisu marili za filmsku umjetnost, vezali su Harija, odveli ga u policijsku stanicu i krvnički ga pretukli.