Tekst Borisa Dežulovića objavljen je u novom broju tjednika Novosti kojeg od danas možete pronaći na svim boljim kioscima.

Tko je zapravo Miroslav Škoro, američki pjevač iz jugoslavenskog iseljeništva što se na YouTubeu proslavio poznatim videospotom ‘Sude mi’, kojim se veliča osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić? I kome je uistinu posvećena ta pjesma? Pored rečenog spota – ali i još nekoliko njih, na kojima je ta pjesma posvećena drugim suđenim i osuđenim srpskim herojima i postrojbama, poput spota ‘Sude mi’ za zloglasnu Legijinu Jedinicu za specijalne operacije – na YouTubeu, naime, postoji i veći broj spotova u kojima je, paradoksalno, ista pjesma iskorištena za veličanje hrvatskih generala i heroja, od Ante Gotovine do Branimira Glavaša.

I zaista, kad čovjek bolje posluša pjesmu iz YouTubeova spota posvećenog Ratku Mladiću, upada u uho kako tekstopisac ne samo da je pažljivo izbjegao eksplicitno spominjanje riječi ‘srpski’ ili ‘Srbija’, i ne samo da je u potresnom refrenu odabrao riječi zajedničke i srpskoj ekavici i hrvatskoj ijekavici – ‘Sude mi zato što svoje volim, volim najviše, što sam branio moje najdraže; sude mi dušmani, moja ljube, al’ ne znaju, da je istina voda duboka’ – nego čak i publiku koncerta na kojemu je pjesma snimljena poziva da pjeva s njim uz neodređeno ‘Ajmo, braćo i sestre, ko jedan!’

Nije onda neobično da tako napisana, uz par na brzinu montiranih kadrova hrvatske zastave i hrvatskih generala, potpuno ista pjesma može biti pročitana i kao pjesma posvećena Anti Gotovini, Mladenu Markaču, Slobodanu Praljku ili Branimiru Glavašu. Na koga je, međutim, američki pjevač mislio kad ju je pisao – je li na umu i srcu imao generala Mladića, ili je zaista pisao tronut sudbinom generala Gotovine – zna samo on. ‘Istina je’, kako ono reče, ‘voda duboka.’

Najzad, lijepo je to objasnio sam Škoro, u jednom starom intervjuu koji se jučer pojavio na društvenim mrežama. ‘Domoljublje je floskula kojom se maskiraju određeni ljudi. Osobno se nikad nisam furao na to, niti pišem domoljubne pjesme. Ja uvijek pišem jedne te iste pjesme, tematika je ljubav. A sad, ako nekome padne u datom trenutku pjesma u kojoj pjeva o Škotskoj, Hrvatskoj, ili Crnoj Gori, manje je važno’, kaže tako popularni američki pjevač, koji će se nedavno javno požaliti kako su mu ‘izvadili utrobu na stol’: ‘Brojali su krvna zrnca meni i mojoj supruzi, oni su spremni na sve.’

Slično je, uostalom, prije tri godine – kad su se pojavile spekulacije da je pjesma ‘Sude mi’ možda posvećena Anti Gotovini – objasnio i u intervjuu sarajevskom portalu Klix.ba. ‘Voljeti svoje ne znači ne voljeti drugo. Ja nikada nisam iskoristio riječ ‘Hrvatska’ u svojoj pjesmi, čak ni imena gradova ili ljudi. Generalno govorim o ljubavi, domovini i vjeri. Nikada nisam rekao da to mora biti određeni narod’, rekao je tada Miroslav Škoro, nakon čega je ‘istina’ postala ‘voda još dublja’: ‘Svako normalan se tu može prepoznati, jer kad pjevam ‘Sude mi’, sude svima. Nisam rekao ‘sude Anti Gotovini’, ali ljudi to zlonamjerno iščitavaju kako im paše. Ja pjevam jer smatram da svi imaju pravo pjevati o tome, pjeva i Bruce Springsteen, pjeva i Bono Vox.’

"I sutra da komunisti obnove Jugoslaviju, Škoro bi sveudilj punio dvorane i vašarske šatore, zagonetno se smješkajući na pitanje je li pjesma ‘Sude mi’ zaista posvećena jugoslavenskim partizanima u Gestapovim i ustaškim zatvorima." (FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić)

I zaista, autor ovih redaka, ne budi lenj, pomno je analizirao pjesme rečenog američkog pjevača naših korijena – koji god to korijeni bili – i ostao zapanjen neistraženim dubinama njegove istine. U cjelokupnom njegovom bogatom autorskom opusu nijednom, ni na jednom jedinom mjestu, ne spominju se ni Srbija ni Hrvatska! ‘Sude mi zato što svoje volim, volim najviše, što sam branio moje najdraže’? Kome to sude, tko je što branio, koje to svoje voli, čije najdraže? Nemamo pojma. Ima Škoro čak i pjesmu ‘Haag’: tko je dakle u Haagu, Mladić ili Gotovina? Nemamo pojma: ‘Haag je naša posljednja šansa, ma kakvi München, Beč ili Prag, spremi se narode, jer diližansa kreće što vozi sve nas za Haag.’

Idemo dalje. ‘Ne dirajte mi večeras uspomenu u meni, ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti’? Tko kome da je ne dira? Nemamo pojma. ‘Reci brate moj, jesmo li prokleti, pa se tako brzo sve zaboravi’? Tko je brat, čiji je on brat, što se tako brzo zaboravilo? Nemamo pojma. ‘Heroji ne plaču, i kad gube pobjeđuju, heroji ne mole, zube stisnu i prebole’? Koji heroji, čiji heroji? Nemamo pojma. ‘Mata’? Tko je, dovraga, Mata? ‘Te su mu zime brata ubili, spalili selo, konje odveli, oca su našli nakon mjesec-dva, slomila ga tuga velika’: tko je Mati ubio brata i oca, zapalio selo i odveo konje? Nemamo pojma. ‘Evo mene, da l’ još mjesta ima, tu na krilu tvom? Zagrli me, zemljo moja mila, ovdje mi je dom’? Gdje je taj dom, koja je to zemlja njegova mila? Nemamo pojma.

Idemo dalje. ‘Otkud ti pravo reći, zemlju ti ovu da voliš više od mene’? Otkud kome koje točno pravo, koju to zemlju on voli više od koga? Nemamo pojma. ‘Zašto lažu nam u lice, plaču naše oranice, zašto kada svane zora, moj brat opet u svijet mora’? Tko kome laže, čije oranice plaču, odakle brat u svijet mora? Nemamo pojma. ‘Tko to moje ime doziva, čudni ljudi, čudnog imena, pa mi kunu što je svetinja, vjera, ljubav i domovina’? Koji čudni ljudi, kojeg čudnog imena, kakva svetinja, čija vjera, koja domovina? Nemamo pojma. ‘Milo moje, milo mame svoje, više moje nego mame svoje’? Koje milo, čije milo, čija mama? Nemamo pojma.

Nemamo, ukratko, pojma o čemu i o kome Miroslav Škoro zapravo pjeva. Sve navedene pjesme – provjerite i sami – bez ikakvog problema mogu biti i o Hrvatima i Hrvatskoj. ‘Vjera’ tako hladno može biti i katolička, a ‘domovina’ Hrvatska, ‘Mata’ bez ijedne jedine intervencije može biti i Hrvat kojem su oca ubili Srbi, pa tako i suditi ‘zato što je branio svoje najdraže’ slobodno, kako vidite, mogu i Anti Gotovini.

Mogu, ‘al’ ne znaju da je istina voda duboka’.

Američki pjevač naših korijena i autor pjesme iz spota za Ratka Mladića mudro tako ‘uvijek piše jedne te iste pjesme, tematika je ljubav’, on ‘generalno govori o ljubavi, domovini i vjeri’, i ‘nikada nije rekao da to mora biti određeni narod’. ‘Pjeva o tome i Bruce Springsteen, pjeva i Bono Vox’, kaže onda Miroslav Škoro, ali eno bogami Bono ponosno pjeva ‘Wild Irish Rose’, kao što Springsteen pjeva i ‘American Land’ i ‘American Skin’ i ‘American Beauty’ i samu ‘Born in the USA’. Samo je Škoro, eto, ‘born in the Scotland, Croatia, Montenegro, manje je važno’, pa pjeva čudne stihove o čudnim ljudima čudnog imena, ravnici, braći, svetinji, vjeri i domovini. Koja može biti i irska i američka, i škotska i crnogorska i srpska, pa čak i hrvatska. I sutra da komunisti obnove Jugoslaviju, Škoro bi sveudilj punio dvorane i vašarske šatore, zagonetno se smješkajući na pitanje je li pjesma ‘Sude mi’ zaista posvećena jugoslavenskim partizanima u Gestapovim i ustaškim zatvorima.

Novosti su, međutim, u posjedu najmanje dva stara novinska intervjua u kojima taj kantautor općenitih i generalnih pjesama vrlo eksplicitno tumači i pjesmu iz spota za generala Mladića, i vlastite korijene. Dugo smo dvojili treba li iz prašnjavih arhiva izvlačiti te njegove riječi, pa mu ponovno, kako ono, ‘vaditi utrobu na stol’ i ‘brojati krvna zrnca’. Mišljenja smo, međutim, kako javnost treba znati tko je zaista čovjek koji se ‘osobno nikad nije furao na domoljublje’, i koji je još do jučer tvrdio kako nije rekao ‘sude Anti Gotovini”, već ‘ljudi to zlonamjerno iščitavaju kako im paše’.

Nije, naime, tako mislio kad je prije tri godine na televiziji Z1 – arhivi pamte – rekao doslovno ovo: ‘Iako je očigledno da je pjesma ‘Sude mi’ o generalu Gotovini, ja sam je posvetio svim hrvatskim generalima, i svakom hrvatskom čovjeku koji je branio svoje svjedočenje ljubavi prema Hrvatskoj.’

Otkud sad hrvatski generali, hrvatski ljudi i Hrvatska? Nemojte se čuditi. Novosti su, naime, u posjedu i drugog jednog starog intervjua, iz Slobodne Dalmacije s datumom 16. prosinca 2019. godine: ‘Ja sam kršćanin, katolik, Hrvat koji vjeruje u uskrsno svjetlo!’ otvoreno u tom intervjuu kaže popularni američki pjevač, isti onaj koji se, eto, žali kako mediji ‘broje krvna zrnca njemu i njegovoj supruzi’. Iako je čak i njegova supruga onomad u Večernjem listu – Novosti su, avaj, u posjedu i tog intervjua – sama sebi pažljivo izbrojala krvna zrnca: ‘Ja sam Hrvatica i katolkinja koja živi svoju vjeru.’

Razumno je pitanje, jasno, što se to koga uopće tiče, i zašto su oni svoju ‘vjeru, ljubav i domovinu’ ikad krili, ali to zaista nije pitanje za redakciju Novosti. Pitanje je to, shvatili ste, za one što im ‘sude zato što svoje vole’.

‘Istina’ je možda ‘voda duboka’, ali svaka – kako smo naučili – ima dno.

Lupiga.Com via Novosti

Naslovna fotografija: HINA