Ukoliko vam se teško snaći u sinoćnjoj provali paranoidnih, paranormalnih, ali i vrlo zlokobnih, pa i opasnih konstrukcija Line Červara, recimo jednostavnim riječima ono što je rukometni izbornik u svojem petominutnom verbalnom ispadu želio poručiti Urbi et Orbi: 1. Novinaru čiji mu se komentar ne sviđa treba dati otkaz; 2. Bilo bi dobro da novinara čiji mu se komentar ne sviđa i koji je, k tome, još i jako loš čovjek netko istambura, kao što je to, rekli su mu, već jednom netko napravio. Otišao je, tako Červar barem dva koraka predaleko. Otišao je korak ili dva dalje i od hrvatskog pravosuđa koje nemilice kažnjava medije zbog „duševnih boli“ ili zbog „neistinitih satiričnih vijesti“. Otišao je dalje i od ravnatelja Hrvatske radiotelevizije koji je nedavno podnio tridesetak tužbi protiv svojih i „tuđih“ novinara jer iznose „neistine o cenzuri na HTV-u“. Otišao je korak ili dva dalje jer ne bi on uopće opterećivao pravosuđe tužakajući novinare.

„Hvala mu na velikom doprinosu intelektualnoj zajednici“, uz te je riječi, na Sveučilištu u Rijeci, dodijeljen počasni doktorat Igoru Mandiću, književniku, velikom esejistu i Lupiginom kolumnistu. „Ova dodjela počasnog doktorata je na najboljem tragu prosvjećenost i prosvjetiteljstva o kojima su pisali humanisti poput Erazma Roterdamskog ili Immanuela Kanta. To je čin odavanja počasti vladavini neovisnoga uma nad uskogrudnim afektivnim radikalizmom“, rekla je prilikom svečane dodjele rektorica Sveučilišta u Rijeci, Snježana Prijić Samaržija. Dodala je i kako je Mandić cijelog svog života, u što su se mogli uvjeriti i Lupigini čitatelji čitajući Mandićeve tekstove, iznosio kontroverzna gledišta i da nikada nije podilazio niti kalkulirao, nego je, naprotiv, namjerno provocirao.

„Čuvaj mi, Bože, Novi Sad od svega što ga spopalo … Čuvaj mi barem ovo sad, dok i to nije propalo“, tekst je nove pjesme Đorđa Balaševića, koju je ovog vikenda premijerno predstavio javnosti i to upravo u svom gradu i gradu o kojem pjeva. Publika u novosadskom Spensu emotivno je popratila pjesmu „Čuvaj mi, Bože, Novi Sad“ u kojoj Balašević objašnjava kako danas vidi ovaj grad, a vidi ga kao zaposjednutog i poraženog. Inače, na 19. siječnja Balašević već tradicionalno nastupa u Novom Sadu, a ovaj put je stigao sa svojim pratećim bendom „Ujedinjeni mangupi Vojvodine“. Vjerojatno ne treba naglašavati kako je Spens bio dupkom ispunjen, kao i to da je Balašević još jednom pokazao kako se od njega ne može očekivati da samo bude nijemi svjedok društvenih promjena.

Ukazanje predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina u Srbiji pokazalo je do kog stepena udvoričkog ludila ovdašnja vlast može da dobaci, a u iskazivanju pokornosti ruskom caru istakli su se i pojedini građani, onako na svoju ruku. Kao apsolutni šampion servilnosti pokazao se „novinar“ Kurira Vladimir Đorđević koji je, kako ponosno ističe, jedini predstavnik sedme sile koji je uspeo da se rukuje s Putinom. Sa čitaocima je podelio svoju odluku da ruku koja je dodirnula žive mošti svetog Vladimira Vladimiroviča više neće prati. U mističnom zanosu putinofilije Đorđević piše: "Ova ruka (leva), takoreći Putinova, se neće prati. Neka Putin još ostane u Srbiji preko moje ruke". Ni predsednik Vučić nije zaostajao za ostalim putinoidnim poltronima. Izlivi radosti i napadi sreće koji su mu se ogledali na licu u Putinovom prisustvu bili su više nego degutantni, nema tog člana posluge koji bi sebi dozvolio takvo ponašanje.

Jedan od najznačajnijih suvremenih povjesničara književnosti, književni kritičar, esejist i prevodilac, Jan Błonski (1931. – 2009.), slovi za jednog od najutjecajnijih poratnih poljskih književnih kritičara. Esejom “Bijedni Poljaci gledaju na geto”, objavljenim 1987. godine u utjecajnom katoličkom listu Tygodnik Powszechny, koji je u razdoblju komunističke diktature predstavljao jedinu oporbenjačku publicističku oazu i bio utočište mnogim velikim perima poljske kulture, izazvao je val polemika u Poljskoj i u svijetu te pokrenuo novo razdoblje tumačenja holokausta. Autor je tim tekstom prvi puta jasno i glasno u poljskom javnom prostoru progovorio o odnosu Poljaka spram svojih židovskih sunarodnjaka tijekom njemačke okupacije i postavio problem pitanja krivnje i suodgovornosti za zločine koji su odredili buduće odnose, a u krajnosti doveli do velike emigracije židovske populacije neposredno po svršetku Drugog svjetskog rata.

Nakon što se ŽEN vratio s Batat turneje, a na koju ovoga puta Lupiga nije išla s njima, svjetlost dana ugledao je njihov novi spot, i to za pjesmu „Jugomental“. Najveći krivac za novi spot je Darko Vaupotić koji je osmislio ideju i realizirao je, te potpisuje fotografije i videosnimke korištene u spotu, kao i montažu, a radi se o njegovom prvom spotu. Zapravo je, kao što ćete i imati priliku vidjeti, riječ o kolažu sastavljenom od niza fotografija i snimaka, što je rezultat njegovog doživljaja otoka Brača, na kojem je boravio prošle godine, kada se družio sa ŽEN-om tijekom njihove jadranske turneje. Dakle, pred vama je treći video spot sa spomenutog albuma, koji je objavljen u studenom 2017. godine. U pjesmi je, primijetit ćete, korištena i vremenska prognoza nedavno preminulog meteorologa Milana Sijerkovića.