"Tokom noći sa srede na četvrtak u Beogradu je bilo dosta pljuskova i vetra. Ljudi su zaklon potražili u obližnjoj garaži preko puta parka i u okolnim ulicama. Neki ljudi su ostali u šatorima, a neki na kiši, jer jednostavno nisu imali gde da se sklone. Garaža u koju su se sklonili ljudi bila je prepuna vode, deca su spavala u velikim barama i na ledenom betonu, bosa, bez pokrivača, bez ikakvog skloništa od kiše, bez šatora i vreća. Ljudi su bili očajni, potpuno mokri. U četvrtak je bila identična situacija. Hladno, kiša, vetar i dosta ljudi koji su potpuno pokisli, u letnjim papučama ili bosi, deca promrzla i mokra. Dozvoljeno im je da borave samo u jednom delu te garaže... Dosta ljudi je spavalo i ležalo na betonu u natkrivenom delu autobuske i železničke stanice, na otvorenom. Dolazi hladno i kišovito vreme, dosta ljudi će biti bolesno obzirom na katastrofalne (ne)uslove u kojima borave", upozorava Nataša Despotović iz organizacije No Border.

„Iako uvijek u dubokoj opoziciji u odnosu na vladajuću ideologiju i njene institucije, Danilo Kiš, već za života, a pogotovo neposredno poslije smrti, postao priznat i slavljen. Dobio je najviše državne nagrade Srbije i Jugoslavije – Sedmojulsku i Avnojevu. Postao je akademik, dopisni član SANU. I Crkva je pokušala da ga prisvoji, neprimjerenim govorom jednog njenog velikodostojnika nad njegovim odrom. No, nemoguće je izbjeći pitanje kako bi on kao pisac, kao savjest svoje epohe, reagirao na tragediju kroz koju je Srbija prolazila, i još uvijek prolazi, poslije njegove smrti“, govori u intervju za Lupigu, Nikola Bertolino, urednik u više nakladničkih kuća, među ostalim i u slavnom Nolitu. „Penkalom protiv nacionalizma“, ukratko bi se mogao sažeti životni put 84-godišnjeg Bertolina, koji je počeo u rodnom mu Buenos Airesu, a nastavio se preko Zagreba i Beograda.

„Ljevica je iznenađujuće prihvatila dominantnu formula ideje Europe unutar trenutne strukture EU. Postoje ideološki i povijesni razlozi za to, ali je bilo opravdano za očekivati da će kriza eurozone uzrokovati rasprave na ljevici o mogućnostima alternativnog europskog projekta 21. stoljeća. To se još nije dogodilo. Ljevica se boji da će je proglasiti antieuropskom i nacionalističkom, ali pritom ne vidi kako se porast reakcionarnih političkih pokreta temelji na dovođenju u pitanje struktura EU i njenog postojanja. Potrebno je imati hrabrosti i reći da je EU trenutno alat za uvođenje neoliberalnih politika“, u razgovoru za Lupigu kaže Kostis Karpozilos, doktor povijesti, koji se, među ostalim, bavi proučavanjem grčkih, europskih i američkih lijevih radikalnih pokreta, te političkom imaginacijom ljevice u vrijeme financijske krize. Uvjeren je da sporazum grčke vlade predstavlja strateški poraz za europsku ljevicu.

„Jesmo li devedesete imali izbore, demokratske, višestranačke? Jeste li svi skoro jednoglasno glasali za kapitalizam? I za nacionalizam i za to da vam crkve kroje kapu i da vam kapitalisti sve uzimaju ispred nosa. Šta sad hoćete? Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit' se što si glup“, govori Antonije Pušić, poznatiji kao svjetski mega car – Rambo Amadeus, u velikom intervjuu za Lupigu. S Rambom je Lupigina ekipa razgovarala na dunavskom keju u Beogradu, gdje ovaj neponovljivi muzičar, kako sam kaže, živi između dvjesto i tristo godina. Osim kritike medija i društva, definiranja turbo folka, Rambo se prisjetio i kako je izbjegao ratnu mobilizaciju, kako je prošla njegova malo poznata gaža na sarajevskoj Olimpijadi i kako je uspio "podmiriti" golemi dug za room service koji je „nakrk'o“ u jednom luksuznom hotelu.