„Svaki put kada usmerite reflektor na tako nešto, vi smanjite mogućnost da se to ponovi jer to postane tema o kojoj će da se priča, iako ovaj film verovatno neće rešiti nijedan slučaj. Ali, eto dali smo glas jednoj ženi. Ona će imati neku vrstu satisfakcije od toga da se njena priča čula. Biće misli mnogo teže da se takve stvari dogode“, objašnjava nam Snežana Bogdanović nakon velikog uspeha na ovogodišnjem Berlinaleu. Film „Šavovi“ u kojem ona glumi ženu kojoj je u rodilištu ukradeno dete, nagrađen je nagradom za najbolji evropski film u sekciji Panorama. Lupiga se sa redateljem Miroslavom Terzićem i Snežanom Bogdanović našla u Berlinu, gde smo razgovarali o uslovima snimanja i o fascinantnoj ličnosti Drinke Radonjić, čija je ovo priča, a za koju su glavni akteri ovog filma imali samo reči pohvale te zaključili kako je ona bila njihov džoker.

"Formalno se govori o toleranciji, ali kad se malo bolje pogleda, uvijek postoje neki dežurni krivci prema kojima se kanalizira iracionalna mržnja mase. To su bili, i ostali Srbi, zatim homoseksualci, pa nepostojeći komunisti, pa mrzitelji svega hrvatskog, pa ateisti, niz se može nastaviti, uvijek je netko na tapetu", objašnjava u razgovoru Saša Antić iz TBF-a, uoči svog večerašnjeg gostovanja na šestoj tribini iz ciklusa "Zašto se mrzimo?", koji organizira Centar za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, na temu „Glazba mržnje“. Antić će otkriti i kako bi umjetnici morali biti beskompromisni u stvaranju. "Mislim da to nije stvar društvenog nego osobnog zdravlja. Znači, odgovornost prema sebi kao individui i umjetniku, koja se tako reflektira i na zajednicu", smatra Antić.

"Tamo gdje se briše granica između fašizma i antifašizma, briše se razlika između dobra i zla, između poštenja i nepoštenja, originala i plagijata, idealista i oportunista, novinara i huškača, silovatelja i žrtve. Sve je to povezano", kaže Mile Kekin u razgovoru uoči svog večerašnjeg gostovanja na šestoj tribini iz ciklusa "Zašto se mrzimo?", u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, na temu „Glazba mržnje“. U kratkom razgovoru Mile je nekoliko puta poentirao, objasnivši, među ostalim, kako je angažiran iz vrlo sebičnih pobuda. "Zato što ne želim trpjeti i gutati ove antitotalitarističke bajke pod kojima se skrivaju revizionisti. A publika kojoj se ne sviđam neka traži druge zabavljače. Ima ih, hvala Bogu, dovoljno na estradi od kojih nećete čuti ništa kontroverzno. Većina glazbe danas je ultralight i bez kalorija", reći će frontmen Hladnog piva.

„Najveće razočaranje dolazi iz saznanja da demokracija može biti sama po sebi, u polupismenom društvu, otrovna za društvo samo“, reći će Zoran Predin u razgovoru za Lupigu uoči promocije svoje druge prozne knjige u Zagrebačkom kazalištu mladih. Predin zbirkom "Glavom kroz zid", u nakladi zagrebačke Frakture, na svoj predinovski način zalazi u naše susjedstvo i smionim će zapletima, koji ne zaziru od očuđenja, do kosti ogoliti današnje društvo. Kaže kako u kratkoj priči ima više prostora i riječi nego u pisanju tekstova za pjesme, u kojima je rob žanra, ritma i melodije. "Tako da sve što ne mogu ispričat u pjesmama, ispričam u kratkim pričama. A municija dolazi iz svakodnevne produkcije gluposti, koja je vrlo inspirativna", objašnjava Predin napominjući da je u svojoj karijeri u Lačnom Franzu bio najslobodniji.

"Nerazvijene i slabo razvijene zemlje na (polu)periferiji svjetskog ekonomskog sistema – kao što je to Hrvatska – se u okviru ovoga sistema ne mogu razviti. Ne dogode li se velike promjene, tavorit ćemo i dalje u nerazvijenosti, siromaštvu i nejednakosti. Bogate zemlje centra uz pomoć briselske administracije nameću pravila tržišne utakmice zemljama, a ta pravila uključuju zabranu državnog intervencionizma i subvencioniranje domaćih industrija. Iako bogate zemlje kapitalističkog centra same nisu do bogatstva došle u tim uvjetima, već uvjetima imperijalizma i dominacije, sada im ta pravila tobože "slobodnog tržišta" služe kako bi reproducirala odnose nejednakosti između zemalja bogatog kapitalističkog centra i periferije", kaže u intervjuu za Lupigu, Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte za predstojeće predsjedničke izbore. Našim čitateljima objasnit će kako izgleda njena vizija demokratskog socijalizma 21. stoljeća.

"Mržnja se u ekstremnim oblicima širi preko društvenih mreža. Tamo pojedinci prosipaju svoj gnev i šire govor mržnje zastupajući ekstremistička i isključiva stajališta. Zapravo, razloge za lično nezadovoljstvo traže izvan sebe. Najpogodnije mete su oni koji se ne uklapaju u njihovu sliku sveta. Onda te netolerantne ljude svojim objavama dodatno ohrabruju desničarski populistički mediji da budu još netolerantniji i u iskazivanju svojih stavova još otvoreniji", kaže u razgovoru za Lupigu Darko Štante, mladi slovenski reditelj čiji je prvenac "Posledice" izazvao veliku pozornost javnosti koja ga je prepoznala kao prvi "pravi" slovenski gay film. U filmu je korišten zanimljiv izbor muzike pa Štantea pitamo jesu li zaista turbofolk i srpski “trap” toliki hit među omladinom u Ljubljani kako se može zaključiti iz njegovog filma.