Kosovo je danas jedina zemlja bivše Jugoslavije čiji građani još uvijek trebaju vize za ulazak u schengenski prostor. Jedina zemlja na Balkanu koja još uvijek nije ni počela razgovarati o početku pristupnih pregovora s Europskom unijom. Međutim, ambicije su velike. Kosovo osim toga ima ogromnu dijasporu u Europskoj uniji. 

U Hrvatskoj javnost danas o Kosovu zna vrlo malo, što nekada nije bio slučaj. Do medija se poslovično probije tek pokoja vijest povodom parlamentarnih i predsjedničkih izbora, a nešto češće do nas dopre glas kada se na sjeveru Kosova dogode međuetničke tenzije. I to je otprilike sve. O sadašnjosti i budućnosti Kosova imali smo priliku porazgovarati s kosovskim veleposlanikom u Njemačkoj, pa smo to i učinili.

Prije nego što je završio u diplomaciji Beqë Cufaj bio je novinar u nekoliko poznatih kosovskih tjednika. Rođen je u Dečanima 1970. godine, a u Njemačkoj s prekidima živi već dugi niz godina. U Bonnu je bio dopisnik za list Koha Ditore, a potom se zaposlio i na mjestu urednika u Deutsche Welle na albanskom jeziku. Surađivao je i s poznatim dnevnim listovima Franfkurter Allgemeine Zeitung i Neuen Zürcher Zeitung, a autor je i nekoliko knjiga, od kojih su neke, osim na njemački, prevedene i na hrvatski jezik. S Cufajem razgovaramo u Berlinu, a zanimaju nas sasvim "obične" i "životne" teme.

Beqë Cufaj (FOTO: ambasada-ks.net)

Neke zemlje Europske unije – Grčka, Rumunjska, Slovačka, Španjolska i Cipar - još uvijek ne priznaju Kosovo. Očekujete li da bi uskoro ipak moglo stići i priznanje svih zemalja članica EU-a ili će se na to još malo duže čekati?

- Mislim da smo u procesu koji se zove dijalog sa Srbijom o normalizaciji odnosa, što bi trebalo rezultirati priznanjem Kosova od strane Srbije, budući da srpsko vodstvo već zna da je Kosovo praktički neovisna država. Bit će teško dobiti priznanje ovih pet zemalja koje još uvijek nisu priznale Kosovo, bez dogovora sa Srbijom. Paradoksalno je da čelnici EU-a tvrde da imaju zajedničku vanjsku politiku, međutim na primjeru Kosova može se vidjeti kako imaju velikih problema, posebno upravo u vanjskoj politici. Čim dođe do sveobuhvatnog sporazuma između Prištine i Beograda, smatram da će i tih pet zemalja priznati Kosovo. Činjenica je da bi tada pod pokroviteljstvom EU-a došlo do priznanja.

Kako ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju na Kosovu i možete li je usporediti sa onom otprije deset godina? Živi li se danas bolje na Kosovu? Može li se lako naći posao na Kosovu?

- Živi se bolje. Postoji percepcija da je Kosovo jako siromašno, ali ništa više nego ostale zemlje u regiji, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, BiH posebno. Kosovo ima ekonomski rast od 4,5 posto godišnje. Istina je da je nezaposlenost jako velika, a korupcija prisutna. To je točno. Međutim, Kosovo, osim što ima svoj vlastiti budžet, ima i jako velike prihode iz dijaspore. Kosovari iz inozemstva šalju oko jednu milijardu eura godišnje na Kosovo, uglavnom iz Njemačke i Švicarske. To definitivno pomaže, jer je na Kosovu oko 32 posto nezaposlenih, što je oko 250.000 ljudi. Zadnjih nekoliko godina Kosovo je napustilo oko 60.000 ljudi. 

Gdje odlaze?

- Oni koji su imali radne vize, uglavnom su otišli za Njemačku i Švicarsku.

Kosovo koristi euro kao svoju službenu valutu. Kako je uvođenje eura utjecalo na ekonomiju i životni standard građana?

- Puno je lakše, budući da pomaže spomenutom slanju novca iz Njemačke na Kosovo. Euro je pomagao mirovnim misijama i diplomatima koji su bili prisutni na Kosovu od rata dosad, a sad pomaže i našim građanima. Inače, mi smo iz Bruxellesa dobili zeleno svjetlo da uvedemo euro, nismo to napravili ilegalno.

Kosovo je jedina zemlja na Balkanu čijim građanima su još uvijek potrebne vize za ulazak u Europsku uniju. Kad bi, po Vašoj procjeni, moglo doći do ukidanja viza?

- Jučer, ako mene pitate. Druge balkanske zemlje imale su 35-40 uvjeta za ukidanje viza, mi smo ih imali 95. Imamo preporuku Europske komisije i Europskog parlamenta, i sada je na Vijeću Europe da nam daju zeleno svjetlo. Smatram da je velika nepravda to što vize još nisu ukinute. Ukoliko se radi o dnevno-političkim razlozima u dijalogu sa Srbijom, onda je to još veća nepravda, budući da Srbija dobiva puno toga od EU, a Kosovo ne. Mene je sram da te vize još postoje. 

Može li se ta situacija usporediti s nekim drugim slučajevima u ovom dijelu Europe, gdje su, primjerice, neke članice EU stopirale ulazak Hrvatske u Schengen ili početak pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije s EU?

- Ovdje je puno teže, jer su sve ostale zemlje dobile bezvizni režim još prije nekoliko godina. Bezvizni režim dobile su i Moldavija i Gruzija i Ukrajina ... Zašto se stopira jedna nacija od 1,8 milijuna ljudi? Ogroman broj Kosovara, recimo, živi u Njemačkoj? I sad ih članovi njihovih obitelji ne mogu ni posjetiti bez viza? Meni to nije jasno.

Cufaj na prijemu kod njemačke premijerke Angele Merkel (FOTO: ambasada-ks.net)

Hoće li eventualno ukidanje viza dovesti do masovnog egzodusa s Kosova, pogotovo imamo li na umu toliku nezaposlenost u Vašoj zemlji? Nedavno je njemački ministar zdravstva boravio na Kosovu, gdje je otvoreno pozivao medicinske sestre da dođu raditi u Njemačku, s obzirom da ovdje u Njemačkoj nedostaje medicinskih sestara. 

- Ja sam realan. Zašto da ne. Bolje da dođu ovdje raditi nego da idu u Siriju. Idu prema zapadu. Samo iz Berlina avion za Prištinu leti pet puta tjedno. 

Koliko uopće ljudi s Kosova živi u Njemačkoj i kako su se integrirali u njemačko društvo?

- Oko 400.000 ljudi u Njemačkoj je porijeklom s Kosova, što znači da svaki peti Kosovar živi u Njemačkoj. Naši konzularni uredi su u mnogim gradovima u Njemačkoj. Što se tiče integracije, mi smo toliko dobro integrirani da djeca treće generacije počinju zaboravljati albanski jezik, što počinje predstavljati problem. Otvaramo škole albanskog jezika za kosovsku djecu, gdje imamo iskustva i s hrvatskim modelom za hrvatske škole u Njemačkoj, Više od 35.000 kosovskih Albanaca ima svoje tvrtke ovdje, posebno u Bayernu i Baden Württembergu. Kosovski Albanac se u Njemačkoj cijeni kao pošten, lojalan i radan čovjek.

Kakvi se po Vašem mišljenju odnosi Kosova s ostalim zemljama u regiji, na primjer s Hrvatskom?

- Sjajni. Hrvatska je najveći glasnogovornik cijelog zapadnog Balkana. Sljedeće godine Hrvatska predsjeda Europskom unijom, što je velika šansa za Kosovo i cijeli Balkan. Hrvatska nam služi i kao primjer i kao prijatelj.

Kakav je položaj manjina na Kosovu? 

- Mi smo imali puno teškoća prvih nekoliko godina nakon rata. Međutim, uz pomoć međunarodne zajednice, uspjeli smo napraviti veliki napredak, tako da manjine na Kosovu imaju sva moguća prava. Mislim da stojimo jako dobro. 

Prva Povorka ponosa na Kosovu održala se prije nego što se to dogodilo u Sjevernoj Makedoniji ili Bosni i Hercegovini.

- U nekim smo segmentima liberalniji nego drugi u regiji. Jedan od razloga je prisutnost međunarodne zajednice na Kosovu. Drugi je velika dijaspora s Kosova u inozemstvu. I treći je razlog povijesni, Albanci žive, posebno na Kosovu, kroz stoljeća, kroz različite religije, različite jezike. 

Očekujete li neki val velikih investicija na Kosovu?

- Jedna od najvećih investicija je ulaganje u ugljen. Vlada je dala jednoj američkoj tvrtki da sagradi novu termoelektranu, budući da imamo veliki potencijal za prodaju električne energije drugim državama. Nakon toga bi naš ekonomski rast došao do otprilike sedam posto. Kosovo je također država s „boomom“ na području IT sektora. Brojne male tvrtke bave se IT poslovima i prodaju svoje proizvode inozemstvu.

Ekologija je velika tema u Europi. Kako ocjenjujete ekološku situaciju na Kosovu?

- Ne stojimo dobro. Treba nam ministarstvo ekologije. Imamo i planine i šume, ali opskrbljivanje s električnom energijom proizvedenom na ugljen rezultira time da kvaliteta zraka nije baš doba, posebno je to slučaj u Prištini. U mojoj zemlji radi se na tome da se naše društvo senzibilizira i svjesno reagira na zaštitu okoline. To su procesi koji su, kako na Kosovu, tako i u drugim zemljama, u tijeku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: ambasada-ks.net

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"