"Lako je odbaciti opasnost koja dolazi od nečega što još ne možete vidjeti, opipati ili namirisati dok šetate ulicom - ali ima dovoljno primjera iz povijesti da vrlo lako možemo shvatiti što će se dogoditi", analizira Rick Falkvinge, pionir internetskog aktivizma, osnivač i prvi predsjednik Piratske partije. Potpuni nadzor nad građanima više nije nekakav SF iz daleke budućnosti. To se događa sada i ljudi koji na ulicama sliježu ramenima tvrdeći da im privatnost ne treba, pa stoga im nije sporno niti uvođenje zakona koji drugim ljudima oduzimaju pravo na privatnost, jednostavno su opasni, zaključuje Falkvinge.

Već godinama gotovo svakodnevno slušamo i čitamo o globalnoj ekonomskoj krizi, hedge fondovima, dodatnim sredstvima potrebnim za spas grčke ekonomije, mjerama štednje i koječemu. Sve se to nerijetko spominje i u hrvatskom kontekstu, a da zapravo nitko ni ne zna što se točno događa. Osnovni problem Grčke, koji je donekle relevantan i za Hrvatsku, jeste doslovce to što su joj prihodi toliko niski da joj nitko ne vjeruje kako može vratiti dugove te joj više nijedna banka ne želi posuditi novac. Iza ovog poprilično jednostavnog objašnjenja krije se ipak jedan vrlo kompleksan svijet bankarstva, prije svega, investicijskog.

Često ste na meti prijekih pogleda kada preko usta prevalite kakav “srbizam” ili turcizam? Znajte, dobro ste prošli, jer u vrijeme forsiranog nametanja jezične čistoće u Hrvata, tamo negdje sredinom 90-ih, bilo je i prijedloga koji bi vas zbog takvih drskih prijestupa strpali i iza rešetaka. Tako je razrađena i cijela ideja, prema kojoj bi, baš kao da je riječ o kakvom Lupiginom „konfabulatoru“, onaj tko se drzne na „neodgovarajuću uporabu hrvatskog jezika“ i na arku papira upotrijebi više od pet srpskih riječi, zaslužio novčanu kaznu ili kaznu zatvora. Ne, ne i ne. Ovo nije šala, pogledajte.

„Mislim da je film 'Jagode u grlu' koji su mnogi napadali zbog toga što im je srušio iluziju o seriji 'Grlom u jagode', a koji danas sve više ljudi ceni, označio, ne biološki, kraj tih ljudi. Taj film na neki način predstavlja intuitivni osećaj da dolazi kataklizma“, rekao je jednom, sad već davnom prilikom, Srđan Karanović, režiser i scenarist brojnih kultnih ostvarenja jugoslavenske kinematografije. Spomenuti film „Jagode u grlu“ iz 1985. godine jedno je od takvih ostvarenja. Bane Bumbar, Miki Rubiroza, Boca, Uške, Tale i Goca više nisu u školskim klupama i život ih je pošteno načeo. S obzirom da dolazi vikend i da tv program ne obećava, smatrajte ovo dobrom preporukom.

Još do prije nekoliko godina mislio sam da je pitanje identiteta sasvim nevažno i da se time bave samo oni koji su nazadni i koji ne vide da je tradicija samo uteg i element sputavanja. Ali kada sam počeo razmišljati otkud mi izviru književni motivi i što mi nadahnjuje pripovijedanje i stihovanje, shvatio sam da je, koliko god bježao od toga, socijalni i svaki drugi ambijent u kojem sam rođen i odrastao itekako važan za moje pisanje, kao što mi je za pisanje važan i pokušaj bijega od tradicije i od svega toga u čemu sam odrastao. Ove su pjesme nastale iz tog raskoraka.

"Ovo je posljedica globalne ekonomije. Ovo je posljedica slobodne trgovine ljudi i roba. Hrvati ovo i vas čeka u budućnosti", spremno će vam poručiti radnici tvrtke koju je talijanski poduzetnik, dok su oni bili na godišnjem, pod okriljem noći preselio u Poljsku, ostavivši za sobom 32 nezaposlenih i njihovih obitelji. Ova je vijest nedavno je obišla cijeli svijet, a njenim tragom novinar Lupige se zaputio do Formigine, malog mjesta nadomak Modene i napravio reportažu s radnicima koji još uvijek gaje nadu u bolje sutra. Gotovo svi zaposlenici svakodnevno stoje pred ulazom u tvornicu čuvajući posljednji kamion opreme.