Dobroslavu Gračaninu, jedinom svjedoku koji je do sada optužio Josipa Perkovića za ratne zločine provaljeno je ovog ljeta u vikendicu kod Svetog Ivana Zeline. Od 1994. godine Gračanin živi u Nizozemskoj kamo se odselio nakon što je osam mjeseci 1992. godine proveo u logoru Kerestinec, a po izlasku na slobodu nije mogao ostvariti dostojne uvjete za život. Najteže bi mu bilo sretati logorske čuvare na zagrebačkim ulicama.

Čovjeka koji mu je još u Gajevoj, u zgradi Vojnog suda, danas radnom prostoru Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, slomio osam rebara, nije sretao u gradu. Nije znao ni kako se zove sve dok kao svjedok i oštećeni u sudskom procesu za Kerestinec nije dobio optužnicu u kojoj je našao među svjedocima i ime Josipa Perkovića. „Zaguglao“ ga je i među fotografijama koje je pronašao bilo ih je nekoliko iz 1992. godine, gdje vidimo današnjeg najpoznatijeg hrvatskog špijuna u društvu Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Te sam slike osobno postavio na web.

Raritetna fotografija Perkovića u društvu s prvim hrvatskim predsjednikom (FOTO: Željko Peratović/Lupiga.Com)

Svjedočeći prošle godine na Županijskom sudu u Zagrebu, a nakon što je prethodno svjedočio Perković govoreći kako je odmah po saznanju o zločinima u Kerestincu, obavijestio nadređene, pa je stanje sanirano, Gračanin je sucu Marijanu Garcu predočio isprintane slike i rekao: „Ovaj me tukao“.

Još je par svjedoka obrane, bivših čuvara ustvrdilo da je Perković kao šef SIS-a obilazio Kerestinec. O tim okolnostima ni DORH ni sudac Garac nisu htjeli ništa znati. Sud je Perkovića pozvao na novo svjedočenje samo da govori o autentičnosti nekih dokumenata SIS-a. I na to je ročište došao Gračanin. Nakon što je pol sata govorio kako su nastajali dokumenti SIS-a, a nitko ga ništa nije pitao o njegovoj ulozi u zločinima, Perković je na tu temu sam uzeo riječ.

Josip Perković s ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Matom Laušićem (FOTO: Željko Peratović/Lupiga.Com)

„Moram još reći da je ranije ovdje jedan svjedok rekao da sam ga ja tukao. To je neistina. Nikad nisam bio u Kerestincu (Gračanin tvrdi da ga je Perković prebio u Gajevoj, a da je još dvaput dolazio s njim razgovarati s njim u Kerestinec op.a.). Svjedok je to izmislio nakon mog svjedočenja. Kako me ranije nije prepoznao? Evo ovdje teksta iz Nacionala iz 2007. godine o Kerestincu u kojem su objavljene i njegova i moja slika. Kako me tada nije prepoznao“, mahao je Perković tim novinama.

Gračanin je sa smiješkom pokazao svoje fotografije i rekao: „Prepoznao sam Vas na slikama iz vremena kad ste me tukli“. Perković je nervozno pospremio novine u torbicu. Podigao obje ruke u vis i dodao – „A dobro onda“ – i uz pozdrav mirno odšetao iz sudnice. Sudac Marijan Garac cijelu je scenu prokomentirao gledajući u stol ispred sebe. Kao da ga nije bilo u sudnici.

U tom se prizoru najavljuje današnje raskošno pokazivanje Perkovićeve nadmoći nad vlastima u Hrvatskoj. I kad premijer Milanović govori da će mu se suditi u Hrvatskoj za zločine Udbe, a da oni koji ne vjeruju hrvatskom pravosuđu mogu napustiti Hrvatsku, tu nešto ne štima.

Prošlo je godinu dana od kako je Gračanin privatno DORH-u podnio kaznenu prijavu protiv Perkovića. Po zakonu, DORH je dužan u roku tri mjeseca dostaviti odgovor podnositelju, prihvaća li progon po službenoj dužnosti ili prijavu odbacuje, odnosno upućuje Gračanina na privatnu tužbu. Ne da nije bilo nikakva službena odgovora nego DORH do sada nije poduzeo ni jedan izvid temeljem te prijave, u što se uvjerio i sam prijavitelj ovih dana osobno došavši iz Nizozemske u Zagreb.

Gospić, 17. studenog 1991. godine - uspomena na SIS (FOTO: Željko Peratović/Lupiga.Com)

Obišao je i imanje kod Svetog Ivana Zeline. Našao presječen lanac na ulazu. Ništa nije bilo ukradeno. Susjed koji pola godine živi u Švedskoj rekao mu je da je u vrijeme donošenja "Lex Perkovića" po danu zatekao četvoricu tipova koji su došli u tamnom kombiju kako sijeku lanac. Kad ih je pitao što to rade, prepričava, pitali su ga je li on onaj Šveđanin i gdje je onaj Nizozemac. Zaprijetili su mu da o svemu šuti.

„Nisu mi ništa ukrali jer na imanju osim krampa i lopate i te ograde na ulazu, ništa drugo i nema. Bilo je to čisto zastrašivanje“, priča mi Gračanin u subotu na mome imanju kod Karlovca. I meni je u isto vrijeme provaljeno u vikendicu. Još me nakon provale i na sam dan izglasavanja "Lex Perkovića" u Saboru nazvao Tomislav Mičić, Perkovićev suradnik iz emigracije i MORH-a, da me "pita za zdravlje". Ni meni ništa vrijedno nije odneseno. Provalu sam prijavio policiji. Ispričao im o Mičićevom pozivu i kao mogući motiv naveo svoje javno istupanje o Perkoviću.

Gojko Šušak sa svojim pomoćnikom Josipom Perkovićem

Prošlo je više od dva mjeseca, a policija mi se na tu temu više nije javljala. Ali, sve dok mi Gračanin nije ispričao što se njemu dogodilo, nisam bio sasvim siguran jesu li moje sumnje opravdane. Sad jesam. Kada su njemački novinari ARD-a i Deutsche Wellea početkom ove godine radili priču kojom se najavljivao Europski uhidbeni nalog za Perkovića zamolili su me da ih povežem s Dobroslavom Gračaninom kako bi pokazali da postoji kontinuitet zločina bivše komunističke i nove Tuđmanove vlasti. Ta se teza poklapala s mojim zaključcima do kojih sam došao u zadnjih 16 godina koliko se bavim ovom tematikom. Gračanin se rado odazvao mom pozivu da u veljači dođe u Zagreb i da sudjeluje u reportaži njemačkih novinara. Upitan je li Hrvatska spremna za članstvo u EU, odgovorio je da nije jer da je korupcija još uvijek sveprisutna. Premijer Milanović se ne bi složio s njim. On čak i ne zna tko je Gračanin kao što nedavno, da nije bilo zločestih medija, ne bi znao ni tko je Josip Perković.

Lupiga.Com