Na području Alepa, koje kontroliraju pobunjenici protiv Asadovog režima, šerijatski je komitet proglasio fetvu protiv kroasana tvrdeći kako se radi o pečenom simbolu pobjede nad Islamom zbog čega je omiljeni doručak zapadnjaka stavljen van zakona. Prije no što se podozrivo nasmijete primitivnim fundamentalistima sa sirijskih brda sjetite se da su se, u ne tako davnoj prošlosti, i kod nas iz knjižnica masovno izbacivale knjige na ćirilici, dok se na radiju nije mogla niti smjela čuti pjesma na ekavici, a o delicijama leskovačkog roštilja da i ne govorimo.

Iako bi običnom turistu naziv zvučao privlačno – Goli otok – kao da je centar jadranskog nudizma, on to nipošto nije. Gole stijene okupane nemirnim morem, smještene između otoka Raba i masivnog Velebita, četiri desetljeća su slovile kao najozloglašeniji jugoslavenski zatvor,  domaća verzija Alcatraza. Od 1948. godine kada je osnovan do 1988. kada je zatvoren, ime Golog otoka izgovaralo se sa strahopoštovanjem, a često je služilo kao popularna metoda za odgoj djece. Novinari Lupige posjetili su ga ne bi li vidjeli kako danas izgleda otok koji još uvijek izaziva kontroverze.

„Paulini su ožiljci bili vidljivi; ona je svoje modrice pravdala opravdanjima o padu niz stepenice, o sudaranju s dovratkom. Zdenka, s druge strane, nema modrice po tijelu (osim možda onih na zapešću, što ih je stekla dok je bila na silu vezana za krevet na odjelima psihijatrije u Osijeku i Zagrebu). No ono što ih čvrsto povezuje je jeziva, teška, akutna nemoć - pred patrijarhalnim nasilnicima, pred institucijama koje se priklanjaju lokalnim moćnicima, pred liječnicima kojima je dovoljan jedan poziv 'odozgo' da zaborave Hipokratovu zakletvu“, piše Maja Hrgović za VoxFeminae o „letu iznad kukavičjeg gnijezda na hrvatski način“

Ovaj Čeh uspio je pobijediti birokraciju i slatko joj se narugati. Pozivajući se na zakon prema kojem je dozvoljeno nositi predmete na glavi, ukoliko se to čini iz religijskih ili medicinskih razloga, a ukoliko oni ne skrivaju lice, uspio je da njegova fotografija s cjediljkom na glavi bude prihvaćena za osobne dokumente. U policiji je rekao da je pastafarijanac i da vjeruje u vrhovno biće - mješavinu špageta i ćufti koje je stvorilo Svijet nakon teškog pijanstva.

„Bog je u tu perspektivu instaliran zato što ga nije dolično dovesti u pitanje. Bez milosti zloupotrijebljen, Bog je samo strašilo u službi univerzalne neodgovornosti“, analizira Viktor Ivančić u novoj kolumni. Ovaj put se na tapeti našao fra Lovro Gavran, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrne, koji je „maloj braći“ odaslao pismo povodom gašenja izvrsnog časopisa Svjetlo riječi. Ivančić u tekstu koji, u dogovoru s uredništvom Novosti, donosimo kao najavu novog broja ovog tjednika, zaključuje da provincijalovo pismo treba čitati u ključu koji nije ekskluzivno kršćanski – kao ordinarni fašistički pamflet