“Sretan sam da ne vidim niti čujem niti znam”, odgovora Branimir Johnny Štulić na pitanje prati li šta se dešava na političkoj sceni u bivšoj Jugoslaviji i sasvim mu vjerujemo. Godinama prema medijima šutljivi Štulić posljednje se vrijeme pomalo otvara, a najnoviji intervju dao je za B92. Mi ćemo na ovom mjestu prenijeti dio tog razgovora, gdje se po ko zna koji put ponovo postavlja pitanje hoće li se u budućnosti muzički aktivisati. Johnny će odgovoriti: „Ako neko izrazi želju da me vidi za milion nečega i donese vreću punu kovanica i tresne je o sto i kaže ovo je za jedan koncert. Ja se zajapurim, uše mi pocrvene i ne znam šta ću od sebe”

Nadahnuti govor profesorka je održala studentima na njihovoj apsolventskoj večeri gde je budućim profesorima i profesorkama poručila da vole svoje učenike, da izvuku iz njih ono najbolje, da im ne poklanjaju ocene, ali da prepoznaju i poštuju njihov trud. “Pokažite im da mogu biti uspešni ako rade. Ne ubijajte im volju“, upozorila je Dragićević pozivajući studente da krenu u „rat“ protiv svih starleta, sponzoruša, pevačica, manekenki, tajkuna, biznismena

Sin pravoslavnog svećenika Milutina i domaćice Georgine, Nikola Tesla rođen je na današnji dan 1856. godine. Kažu kako su te noći nad rodnim mu Smiljanom, nedaleko od Gospića, silovito tukle munje. Znakovito,  pokazat će se. Veliku ulogu u njegovoj budućnosti odigrala je teška bolest koju je u mladosti prebolio. Upravo ona odredila je put genijalca, kojeg će za života mnogi ismijavati. U New York je Tesla stigao sa samo četiri centa u džepu. Ništa puno bogatiji nije ni napustio ovaj svijet, ali je zato čovječanstvo zadužio za mnoge stvari

Danas, 9. srpnja godine gospodnje 2013. napustio nas je Željko Malnar, avanturist, putnik, antitelevizijska zvijezda i antipolitičar - predsjednik Republike Pešćenice. Obišao je cijeli svijet, pisao je putopise, pravio televizijske reportaže o dalekim zemljama i vraćao se da nam ispriča svoje fantastične priče. Rođen je u Zagrebu 12. travnja 1944. godine. Iz života se ispisao na svojoj Pešćenici. Na ovom mjestu pročitajte odlomak knjige "U potrazi za staklenim gradom", pogledajte video i fotografije. i dostojno se oprostite s najvećim jebivjetrom naših prostora. 

„Najviše me žalosti stanje u mom mjestu, gdje su ljudi ograničeni, gdje je skandal biti prijatelj s muslimanom, gdje nema snova, mašte, nema pogodnosti za stvaranje dijaloga. Moj grad je podijeljen na dva dijela, na 'njihov' i na 'naš'. Sve je podijeljeno. Svatko od nas točno zna gdje mu je mjesto”, povjerila se papiru srednjoškolka Barbara Markešić. Započevši s citatom Shermana Alexiea o svijetu podijeljenom na dva plemena - ljude koji su seronje i ljude koji to nisu - učenica iz Prozora-Rame sastavila je kratki esej i osvojila nagradu za najbolji rad u okviru projekta „Jedna BiH, jedna knjiga” u kojem je učestvovalo preko 70 škola i fakulteta

„Devedesetih godina ljudi su se ubijali, umirali, oružje se potezalo, vlast nas je povela u krvavi rat sa komšijama, braćom, rat je pocepao porodice, mnoge fizički i materijalno potpuno uništio. Sada nema rata, ali se nekad čini da je ovo 'tiho' uništavanje mnogo strašnije… Na delu je stvaranje beskrupuloznog društva, društva u kojem su jedini kriterijumi lični i materijalni interesi, u kojem ima mesta samo za velike – a mi smo sitna riba. Kao kad ajkule i kitovi otvore usta i prolete kroz jato, pa ko živ, ko mrtav!“, kazuje Mirjana Karanović, glumačka ikona, koja u vrlo zanimljivom toku misli zaključuje da se danas može odrediti samo prema vlastitom životu