„Audi, Mercedes, Zastava, nepoznato, Citroen, Kia, nepoznato...“. „Plavi, plavi, srebrni metalik, bijeli, crveni, plavi …“ Znate li kako izgleda dvadesetpetkilometarska kolona? Što se događa u naplatnoj kućici? Mišo je završio srednju veterinarsku i zna kako izgleda umoran konj. Poput njega. Ne sviđa mu se ono što radi. Osjeća da ludi. Ruka mu je neprestano u pogonu. Registrira samo poneki automobil, boju i lice. Ludi. Čeka prvu priliku. Neki BMW-e zaustavlja policija. Trči u alatnicu i uzima sjekiru. Sjeda na radno mjesto. Ususret mu stiže žuta buba i u njoj zanosna brineta

Zadivljujuća je sposobnost da se od običnog papira, formata A4, naprave ovakva čudesa, pravi mali impresivni umjetnički uradci. Na ovom mjestu tu će vam sposobnost zorno demonstrirati Peter Callesen, iznimno talentirani danski umjetnik, koji običan bijeli papir obrađuje bez ikakvih pomagala, tek tu i tamo uz pokoju kapljicu ljepila, stvarajući od njega efektne skulpture. Sam će reći kako je upravo papir formata A4 najkorištenije sredstvo za prenošenje informacija, zbog čega rijetko možemo primijetiti njegovu istinsku vrijednost

„Ili je Sarajevo definitivno ustanovljeno kao islamski grad sa šerijatskim gradskim zakonom, ili su – jebiga, ni ovo ne zvuči dobro, ali nisam ja pisao Obavijest – kršćani jednostavno posvećeniji, iskreniji, odgovorniji i odaniji, ukratko veći vjernici od muslimana“, piše Boris Dežulović, osvjedočeni islamofob, povodom 'Obavijesti' vlasti sarajevske općine Stari Grad ugostiteljima da ne toče alkohol u 'neposrednoj blizini obrazovnih institucija, vjerskih objekata...'. Dežulović je provjeravao, ali nije pronašao Odluku o uvođenju šerijata u Sarajevo, a da je, kaže, on muftija, ili kako se već u Sarajevu zove načelnik općine, uveo bi obavezu točenja alkohola baš u neposrednoj blizini džamija

Već su 20 i kusur godina kao dobar i loš policajac iz filmova, dok muvaju sumnjivca u prostoriji s ogledalom kroz koje vire njihovi nadređeni. Unakrsno i naizmjence! Drotovi su tu, inače, o istom poslu, i nema veze što se čini da je jedan prilično blag, a drugi krajnje zajeban; to je obična nadripsihološka ujdurma. U trenucima kad se javnost senzibilizira oko vrućih međunacionalnih pitanja, HDZ predstavlja bad copa, krutog i opakog, mrskog Zapadu. A kad treba posegnuti za ekonomsko-političkim batinama u vidu povlačenja države, smanjenja radničkih prava i drugih gadosti, HDZ postaje good, a SDP i bad i ugly, i tako već dva ciklusa promjene vlasti

„Žele li se istinski poduhvatiti politički motiviranih ubojstava, Hrvatima je, umjesto da škrabaju po Ustavu, jednostavnije zagrabiti u fundus svojih nacionalnih heroja“, piše Viktor Ivančić u novoj kolumni za Novosti, govoreći o inicijativi da se u Ustav unese odredba prema kojoj politički motivirana ubojstva ne zastarijevaju. U tekstu koji u dogovoru s uredništvom Novosti donosimo kao najavu novog broja ovog tjednika što će se na kioscima pojaviti u petak, Ivančić predlaže da se završna rasprava o ovoj inicijativi obavi na Obali Mira Barešića ili makar negdje u Aveniji Gojka Šuška, prigodno za zemlju koja želi Ustavom ozloglasiti politička ubojstva, a istovremeno slavi političke ubojice

Potpuno je jasno da Ivica Todorić i njegovo čedo Konzum uživaju apsolutnu potporu vlasti, bez obzira predvode li je HDZ ili SDP. Danas je bivši cvjećar jedna od najmoćnijih osoba u Hrvatskoj i na svaki spomen možebitnog spornog poslovanja u rukavu ima „argument“ otpuštanja desetaka tisuća zaposlenih. Pri tome se nitko ne pita koliko je radnih mjesta izgubljeno zbog gašenja brojnih dućana, čemu je njegova poslovna politika itekako doprinijela. Nezadovoljstvo koje izražavaju mnogi kupci te brojni bivši, ali i sadašnji zaposlenici, uglavnom ne dopire do gledatelja, slušatelja i čitatelja, jer gazde medija vole Todorića i njegove novce