Dubrovački dogradonačelnik Andro Vlahušić izjavio je prije nekoliko dana, povodom ugovaranja široke lokalne koalicije za preuzimanje vlasti, da razlog takvom pluralizmu – termin je njegov – ipak nije projekt „golferskog“ naselja na Srđu, nego opći interes grada i njegovih žitelja. Ali, naravno da jest: s Vlahušićem ionako možemo skoro pa zdravo za gotovo uzimati sve obrnuto od onoga što kaže... Nemogućnost konstituiranja gradske vlasti, dakle, nastala posljednjih tjedana upravo zbog odnosa lokalnih političkih snaga prema tom pitanju svih pitanja u Dubrovniku novog doba, riješena je prije nekoliko dana udruživanjem HDZ-a, SDP-a i HNS-a, te još nekih im prirepaka, poput notornog Pera Vićana.

Kod Vlahušića ionako možemo skoro pa zdravo za gotovo uzimati sve obrnuto od onoga što kaže (FOTO: Nacional.hr)

Naravno da jest: privatno-poduzetnički projekt, čija se vrijednost s početnih par stotina milijuna eura, u prošlom desetljeću, popela na milijardu i dvjesto milijuna, ima političku težinu veću od ma čega sličnog u ovoj državi. Dovoljno je za takav zaključak uzeti u obzir da su načelnu suglasnost oko kriminalne apartmanizacije (golf dalje nećemo ni spominjati, on je tu ionako tek fantomska alibi-pojava) Srđa postigle sve hrvatske vlade u međuvremenu, ukupno četiri njih, zajedno sa svim mnogobrojnim ministrima u više nadležnih resora, osim Mirele Holy, zatim bivša gradonačelnica Dubrovnika i sadašnji gradonačelnik, pa još i bivši i sadašnji predsjednik države. Tako složna nije naša politička elita bila niti oko pitanja obrane Hrvatske.

INTERVJU: 'Ako su 'golf' na Srđu i HE Ombla jedine investicije koje vlasti planiraju na jugu onda se trebamo zabrinuti za sebe'

U SUSRET REFERENDUMU: Glasaju li Dubrovčani za projekt, veliki dio Dubrovnika više im nikada neće pripadati

Inače, kad se kaže da je tu riječ o kriminalu, misli se najprije na apsolutno protuzakonito povećanje opsega predviđene gradnje za čak tri puta, a koji predmet je Ustavni sud RH bezočno gurnuo ustranu. Tko uopće ostaje kontra pljačke zemljišta koje je velikim dijelom državno i koje predstavlja jedinu zonu eventualnog budućeg širenja Dubrovnika? Dobro, ne računajući mogućnost nasipanja morskog plićaka, no za tim je ipak bilo posegnuto jedino u davno vrijeme nastanka grada... Suštinski, ostaju samo vijećnici s liste „Srđ je naš“, i Hrvatski laburisti, uz par časnih pojedinaca, kao što je, primjerice, Tatjana Šimac-Bonačić iz SDP-a.

Onda, čiji je naš Srđ, zapravo? Kad je proljetos na teškom mukom izborenom referendumu o toj dvojbi pristupilo 32 posto birača, od kojih je 84 posto glasalo protiv apartmanizacije, kompletna politička elita – i gro medija, klijentelistički zagađenih – faktički je pristala uz trijumfalni zaključak investitora da su Dubrovčani generalno podržali upravo njega! U ovakvoj lakrdiji od predstavničke demokracije, dakle, posve je normalno da se (samo) lokalnim referendumima nameće izlaznost viša od 50 posto, za rezultat koji bi obvezao vlast; u protivnom se on interpretira kao jasna potpora nasuprotnoj opciji. Pa, normalno je onda i to da se glasovi na izborima za gradsko vijeće pretvore u odiozno izrugivanje biračima širom takozvanog političkog spektra.

Cijela politička elita pristala je uz trijumfalni zaključak investitora da su ih Dubrovčani generalno podržali (FOTO: Facebook/Srđ je naš)

Družina koja se pritom samonazvala „Dubrovački dogovor“ ima svoj čisto pragmatični, rokovima strogo uvjetovan rezon: ukoliko se Urbanistički plan uređenja Srđa ne izglasa na Gradskom vijeću do 22. kolovoza, morat će se ići u ponovnu njegovu izradu – od nule – što bi podrazumijevalo totalno revidiranje svih mu dubioznih faza. To si, pak, ni privatni investitor niti njegovi politički i medijski serviseri nipošto ne mogu priuštiti. Ako je već tako, ako svjedočimo sistematičnoj krađi jednog brda i, u krajnjoj perspektivi, cijeloga grada pod njim, barem probajmo teorijski fiksirati društveno-politički model koji nam uz to guraju pod nos.

Kad potpredsjednica Gradskog vijeća Olga Muratti iz SDP-a onako vizionarski zaključi da je „Dubrovački dogovor“ obrazac po kojem bi svakako trebale profunkcionirati dotične partije i na državnoj ravni, dakle, ona ne spekulira mimo Zorana Milanovića, Vesne Pusić i Tomislava Karamarka, nego realno očitava predstojeći vid organiziranja političke vlasti u nas, ma koliko da tendencija bila nenarodna i kvarna. A što to jest po svom karakteru, dobro tumače u Inicijativi „Srđ je naš“: „Ova interesna koalicija nije rezultat nadilaženja stranačkih pozicija. Upravo suprotno, ovim potezom postalo je kristalno jasno da su pozicije triju najvećih stranaka u Gradskom vijeću usmjerene na pogodovanje špekulativnim projektima, protivno volji građana“.

Drugim riječima, stranačke pozicije bilo bi moguće nadići, ili ne htjeti to, tek onda kad bi iste bile zasnovane na različitim javnim, ekonomskim i socijalnim politikama iole ozbiljnog sadržaja. No, stranke su tu prvenstveno da bi pogodovale privatnom interesu, slobodnom tržištu, krupnom kapitalu... „Dubrovački dogovor“ utoliko je po naravi bliže zločinačkoj organizaciji – i još opasnije, jer je legalan – negoli političkom projektu. Ta gdje je tu ikakva politika, dok sve pršti od ideologije? Što nije manje važno, ta pojava ukazuje na bit međustranačkih odnosa u Hrvatskoj prethodnih desetljeća, sve otkako se HDZ i SDP nešto, kao, prepucavaju.

Inicijativa Srđ je naš: "Ovim potezom postalo je kristalno jasno da su pozicije triju najvećih stranaka u Gradskom vijeću usmjerene na pogodovanje špekulativnim projektima, protivno volji građana" (FOTO: Facebook/Srđ je naš)

Čim ih osmotrimo malo bolje, biva jasno da se to natezanje vrti oko dva glavna politička parametra, ekonomskog te socijalnog, i nacionalnog ili etničkog. A naši vrli takmaci ponašaju se već 20 i kusur godina kao dobar i loš policajac iz američkih filmova, dok muvaju sumnjivca u prostoriji s ogledalom kroz koje vire njihovi nadređeni. Ali unakrsno i naizmjence, jer su ovdje na stvari, rekosmo, dva principa! Drotovi su tu, inače, o istom poslu, i nema veze što se čini da je jedan prilično blag, a drugi krajnje zajeban; to je obična nadripsihološka ujdurma. U trenucima kad se javnost senzibilizira oko vrućih međunacionalnih pitanja, HDZ tako predstavlja bad copa, krutog i opakog, mrskog Zapadu... A kad treba posegnuti za ekonomsko-političkim batinama u vidu povlačenja države, smanjenja radničkih prava i drugih gadosti, HDZ postaje good, a SDP i bad i ugly, i tako već dva ciklusa promjene vlasti.

Ne zaboravimo nikad, međutim, da su tu s istim zadatkom, nalik šibicarima koji se dijele na zvaničnog voditelja pogona i tajne ortake što operiraju iz raje... Upravo takvi politikanti su danas politički obesmislili Dubrovnik, a sutra će u robu pretvoriti bilo što i koga drugog. Tome nas uči Muratti: čim se nekadašnji uzor-grad transformira u monstrurbanoid, nešto kao ready-made Dubai s bonus patinom, sjajno će to našoj eliti poslužiti za nove istovjetne akcije pljačke javnih vrijednosti i dobara.

Lupiga.Com