Neke stvari jednostavno nemaju cijenu. Jednu takvu upoznat ćete u ovoj fotogaleriji prepunoj spektakularnih prizora koji, zna to svatko tko je barem jednom imao sličnu priliku, na neki veličanstven način ispunjavaju čovjeka. Ramski planinari, naime, ovih su se dana spustili do Dalmacije i odlučili uspeti na najviši vrh Biokova, Sv Jure (1762m). Uspinjući se prema vrhu častili su se prekrasnim pogledima na Makarsku rivijeru te otoke Brač i Hvar. Uistinu su zadivljujući prizori gdje vam je Makarska pod nogama, čini se kao da možete dobaciti kamen na rivu, a zapravo ste tako visoko

„Ova priča, pisana u dramskoj formi, nastala je u jednoj noći“, objašnjava nam Vahid Duraković, kazališni redatelj, scenarist i nagrađivani pisac, kako je nastao tekst koji će se kroz nekoliko sekundi naći pred vama. Tekst još nije postavljen na „daske koje život znače“, a ni sam autor nije siguran hoće li ikada biti, iako bi, priznaje, volio da jednom bude postavljen. „U tekstu se ne izgovora nijedna rečenica. Samo takav tekst sam i mogao napisati, jer svaki normalan čovjek kad spozna razmjere genocida u Srebrenici zanijemi“, kaže Duraković otkrivajući kako ga je vodila potreba da oda poštovanje svim majkama koje još uvijek nisu pronašle tijela najmilijih, bez obzira gdje su, kada, kako i od čije ruke stradali

Ako ste nekad poželjeli probati kako je to visjeti nad kanjonom ili ste osoba željna novih uzbuđenja, među kakve i mi spadamo, od prije mjesec dana želja vam se može ispuniti i u Hrvatskoj. Upriličit će vam to prvi pravi hrvatski zipline, smješten u sjajnom krajoliku kanjona Cetine. Za one koji ne znaju što je zapravo zipline, objasnit ćemo da se radi o spuštanju niz žice različitih duljina i nagiba, a žice koje je Lupiga isprobala imaju solidnih 2.100 metara, dovoljno za pošten „adrenalinski kick“. No, nama se više od dobivene doze adrenalina svidjela mogućnost da predivni kanjon Cetine vidimo i iz neke druge, sasvim posebne, perspektive

“Poluintelektualac je čovek koji je uredno, pa možda čak i s vrlo dobrim uspehom svršio školu, ali u pogledu kulturnog obrazovanja i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ništa. Bilo usled njegove urođene nesposobnosti ili zbog mana školskog sistema, on nije dobio podstreka za duhovno samorazvijanje. On uopšte duhovne vrednosti ne razume i ne ceni. On sve ceni prema tome, koliko šta doprinosi uspehu u životu, a uspeh uzima u 'čaršijskom' smislu, dakle, sasvim materijalistički“, napisao je u nekoliko godina prije smrti srpski povjesničar i političar Slobodan Jovanović (1869.-1958.). Radi se o ogledu u kojem i 50-ak godina kasnije možemo prepoznati likove koji nam kroje sudbinu

Napisati danas redak, dva o 27. srpnju/julu, Danu ustanka naroda i narodnosti Hrvatske i BiH u Drugom svjetskom ratu, znači izložiti se mogućim uvredama onih kojima je povijest počela prije 20-ak godina, kad se za njih upalilo svjetlo i osvijetlilo im izlaz iz mračnoga i opasnoga tunela socijalizma. Hrvatska je dala 290 narodnih heroja. Njihova imena nosile su osnovne i srednje škole, tvornice, bolnice i javne ustanove. Onda su ih se samo odjednom, pod utjecajem druge ideologije, počeli sramiti, pa su tvornice s imenima narodnih heroja Rade Končara, Josipa Kraša ili Marijana Badela postale samo: „Končar“, „Kraš“ i „Badel“.