Njihova je loša sreća što su tada bili tamo
Paul Tibbets je, valjda na pravdi Boga, doživio duboku starost i preminuo 2007. godine u 92-oj godini života. Kakva je to bila osoba najbolje ćete vidjeti iz intervjua koji je Tibbets svojevremeno dao novinarima britanskog Guardiana. Lupiga se potrudila i samo za vas, dragi čitatelji, prevela intervju na hrvatski …
"Kada bi samo novinari prestali sa sranjima" - Paul Tibbets (FOTO: Wikimedia.org)
Guardian: Do 1944. godine bili ste pokusni pilot u programu B-29, novi bombarder. Kada ste čuli o svom novom zadatku?
- Jednog dana u rujnu '44. godine presreo me čovjek nakon pokusnog leta na avionu. Kazao je da je dobio poziv od generala Uzala Enta, s riječima da me sutra želi u svojoj kancelariji u Colorado Springsu. "Ponesi odjeću", kazao je "jer se nećeš vraćati". Nisam u to vrijeme polagao nikakvu pozornost tome, bio je to samo još jedan zadatak. Poslije su mi objasnili da im je kazano kako je Paul Tibbets pravi čovjek za taj posao. Odmah smo krenuli u obuku i pripremu za bacanje atomskih bombi u Europi i na Pacifiku.
Guardian: Zanimljivo je da su namjeravali bombardirati i Europu, to nije bilo poznato.
- Razlog je jasan: baci na Europu i Japan bombe istovremeno zbog problema tajnosti. Nisi mogao takvu bombu baciti na jedan dio svijeta, a da drugi dio ne dozna.
Guardian: Upoznali ste se i razgovarali sa samim Robertom Oppenheimerom.
- Mislim da sam u Los Alamosu bio tri puta. Doktor Oppenheimer bio je briljantna osoba, izuzetno mlad. Bio je strastveni pušač i pio je koktele. Mrzio je debele ljude. A general Groves, zadužen za vojni segment Los Alamosa, bio je debel i mrzio je pušače i pijance. Neobičan su par bili.
Grad nakon eksplozije (FOTO: Wiki)
Guardian: Tko vam je objasnio što atomska bomba može napraviti, kolika joj je snaga?
- Doktor Ramsey. Kazao mi je da je jedino što može reći da će bomba eksplodirati snagom 20.000 tona TNT-a. Sve što sam mislio je da će to biti pakleni pucanj. Dvije bombe, na Hirošimu i Nagasaki, imale su veću snagu od svih bombi koje smo potrošili u Europi tijekom Drugog svjetskog rata.
Guardian: Jeste li čuli eksploziju?
- O, da. Udarni val nas je zakačio baš kada smo napravili puni krug, mitraljezac je kazao "Dolazi" i baš u tom nas je trenutku udario val. Udario nas je s 2,5 G snage, a fizičari su nam sutradan rekli da smo u trenutku eksplozije bili deset i pol milja udaljeni od epicentra.
Guardian: Jeste li imali predodžbu što se dogodilo dole ispod vas u trenutku eksplozije?
- Pandemonium! Najbolje je kazao jedan povjesničar: "U jednoj mikrosekundi grad Hiroshima je prestao postojati".
Guardian: Posjetili ste i predsjednika Trumana ...
- Na kraju službenog primanja pogledao me desetak sekundi i nije kazao ništa. Onda je samo upitao "Što vi mislite?", a ja sam odgovorio "Predsjedniče, mislim da sam napravio što mi je naređeno". On je udario šakom o stol i dodao: "Prokleto si u pravu da si to napravio, a ja sam onaj koji te poslao da to napraviš. Ako te itko bude gnjavio zbog toga, obrati se meni".
Guardian: Je li vas itko gnjavio?
- Nije.
"Nikakvo dovođenje na sud, do đavola s tim. Ne bih na njih potrošio niti pet sekundi." (FOTO: Wiki)
Guardian: Jeste li se ikad premišljali o bacanju bombe?
- Ne. Kao prvo, ja sam se javio u američku vojsku kako bih branio Sjedinjene Države. Na putu do Hiroshime mislio sam: Ne mogu se dosjetiti niti jedne greške koju sam napravio. Znao sam da radim pravu stvar iako sam isto znao da ću ubiti mnogo ljudi. Ali, Bože moj, spasili smo tako mnogo života, jer nije trebalo napraviti invaziju na Japan.
Guardian: Zašto je bačena druga bomba, na Nagasaki?
- Nitko drugi nije znao da je postojala i treća bomba. Vidite, prva je bomba bačena i Japanci se nisu javljali, potom je bačena i druga, a oni su i dalje bili tihi. Tada me nazvao general LeMay i pitao imam li još bombi, ja sam kazao da imam. Poslao me u Utah s posadom po nju, ali je u međuvremenu rat završio. Što je bila misija treće bombe, nitko nije znao.
Guardian: Jedno važno pitanje. Od događaja 11. rujna, kakva su vaša razmišljanja? Ljudi govore o nuklearnim bombama ...
- Ne znam ništa više o ovim teroristima nego vi. Kada su napali Tornjeve, nisam mogao vjerovati da se to događa. Borili smo se protiv više neprijatelja kroz vrijeme, ali smo znali tko su i gdje se nalaze. Ovi napadači, za njih ne znamo niti tko su niti odakle su. To me uznemiruje. Opet će nas napasti, ali će sami odabrati kad će to napraviti. Moramo doći do mogućnosti da pobijemo te gadove. Nikakvo dovođenje na sud, do đavola s tim. Ne bih na njih potrošio niti pet sekundi.
Guardian: Što točno mislite s time, nuklearne bombe možda?
- O, ne bih oklijevao niti trenutka kada bih imao izbora. Ubit ćete nevine ljude u isto vrijeme, ali nigdje nismo vodili prokleti rat, a da i nevini nisu stradavali. Kada bi samo novinari prestali sa sranjima: "Pobili ste tako mnogo civila". To je njihova loša sreća što su u to vrijeme bili tamo.
Lupiga.Com
Logika zapada je takva, da podređeni mora da izvršava zapovest, bez obzira kakva je. Da li je ispravna ili ne o tome odlučuju oni koji komanduju. Da nije bio on, bio bi neko drugi. Zato i postoji kod njih komandna odgovornost, koju mi ne razumemo. Ako neko odluči da se na primer istrebe svi stanovnici jednoga mesta, za to ne odgovaraju oni koji su to uradili, nego onaj ko je to zapovedio. Oni su samo vršili dužnost, a o tome da li je to ispravno ili ne, nije im dozvoljeno da razmišljaju, nego moraju da urade ili slede kazne i vojni sudovi, nisu trebali da biraju vojnu profesiju ako nisu pošlušni. Za atomske bombe i žrtve je pred božijim sudom je odgovarao Hari Truman i oni koji su o tome odlučivali. Truman je onaj koji ga je poslao da to uradi. Paul Tibbets nije odlučivao da li će bomba biti bačena, niti ga je oko toga itko pitao. Njegovo mišljenje je totalno nebitno.