"Tok borbe je pokazao da su Titove komunističke snage izvanredno organizirane i vješto vođene te da posjeduju impresivan moral", stoji u izvještaju koji je njemački general Rudolf Lüters poslao Berlinu 20. lipnja 1943. godine. Povod je bila upravo završena bitka na Sutjesci, završna faza operacije koju su Nijemci nazvali "Slučaj Crno" ("Fall Schwarz") dok je u jugoslavenskoj historiografiji poznata kao Peta neprijateljska ofenziva.

FOTOGALERIJA - LUPIGA NA SUTJESCI: Memorijalni kompleks Tjentište - Dolina heroja

U mjesec dana od 15. svibnja do 15. lipnja u planinama jugoistočne Bosne te sjeverozapadne Crne Gore trajale su najžešće bitke partizanske epopeje. Poginulo je više od 7.500 partizana, od čega oko 4.000 iz Hrvatske. Nacističke snage Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ) nanijele su izuzetno teške gubitke - od 22.000 tisuće partizana prisutnih u ovoj bitci poginulo je više od trećine. Ipak, za Nijemce je ta operacija značila neuspjeh, s obzirom da nisu ostvarili svoj cilj: uništenje glavnine NOVJ-a te njegovog glavnog štaba na čelu s vođom Narodnooslobodilačke borbe - Josipom Brozom Titom, koji su izašli iz nacističkog obruča. Sile Osovine bile su višestruko premoćnije, jer je partizane pokušalo okružiti 127.000 njemačkih, talijanskih, bugarskih i ustaško-domobranskih jedinica.

U današnjoj Hrvatskoj, legendarna bitka na Sutjesci trn je u oku dominantom revizionizmu, po kojem 1945. godine naša zemlja nije oslobođena, nego su navodno tek jedan totalitarizam i okupacija - nacistički - zamijenjeni drugim, komunističkim i jugoslavenskim.

Spomenik u Dolini heroja na Sutjesci. Ovdje počiva 3.301 borac sa Sutjeske (FOTO: Lupiga.Com) 

Slabo prikriveni podtekst te teze je rehabilitacija ustaške takozvane Nezavisne Države Hrvatske. Sutjeska je trn u oku, jer u paramparčad razara lažljivu tezu po kojoj su u Drugom svjetskom ratu stajali Hrvati nasuprot "Jugoslavenima". Najveći dio herojske partizanske žrtve na Sutjesci iznijeli su upravo Hrvati - udruženi sa svim drugim narodima Jugoslavije u bratskoj borbi za budućnost svjetliju od međusobnog klanja do uništenja, što je bila jedina budućnost koju su ustaše nudile.

Sutjeska - prilika za Plenkovićovo prestrojavanje prema centru?

U normalnoj situaciji ne bi bila vijest da je premijer Andrej Plenković na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci - održano prošle nedjelje, 16. lipnja - poslao izaslanika, tajnika Ministarstva obrane Tomislava Ivića. Ivić je u pratnji časnika Hrvatske vojske poginulim partizanima zapalio svijeću i položio vijenac s natpisom "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković u spomen heroja Sutjeske". Međutim, nakon gotovo tridesetogodišnjeg falsificiranja povijesti - koje žustro provodi HDZ, stranka na čijem je Plenković čelu - Ivićeva pojava u svojstvu premijerovog izaslanika izazvala je pozornost, ako ne i zapanjenost.

"U ime predsjednika hrvatske vlade, gospodina Plenkovića, položit ću danas vijenac u spomen na sve poginule pripadnike Narodnooslobodilačke vojske, posebice na one koji su iz hrvatskih krajeva. Kao što znate, antifašizam je u izvorišnim osnovama hrvatskog ustava. Na njemu je, između ostalog, građena i još se gradi moderna hrvatska država", rekao je za Lupigu u nedjelju Ivić.

Plenkovićevog izaslanika potom smo upitali hoće li doći vrijeme, s obzirom na to što je upravo rekao, u kojem će se na komemoraciji bitke na Sutjesci pojaviti i hrvatski premijer osobno.

"Hoće sigurno. Nekih se stvari nismo odrekli. Mi možemo biti ponosni na ulogu Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, pogledajte ovdje su poginule tisuće Hrvata. Bilo je takvo vrijeme i dobro je da su se borili protiv zla koje se pojavilo tridesetih godina i koje je eskaliralo u Drugom svjetskom ratu", odgovorio nam je Ivić.

Izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske na Sutjesci (FOTO: Lupiga.Com)

Izaslanika hrvatskog premijera zamolili smo i da komentira jednu nelogičnost: naime, Hrvatski je sabor - u kojem većinu ima partija na čijem je čelu Andrej Plenković - prošle godine odbio prijedlog SDP-ovog Ranka Ostojića da Sabor bude pokrovitelj obilježavanja 75. godišnjice bitke na Sutjesci. U isto je vrijeme taj isti Sabor pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu, na kojoj se službeno obilježava stradanje ustaške vojske, odnosno partizanska egzekucija onih koji su se borili na strani - Ivićevim riječima - zla. Da sve bude gore, komemoracija u Bleiburgu nikada nije bila samo žalovanje za pobijenima bez suđenja, nego ritual kojim se Hrvatsku nastoji pretvoriti u simboličku slijednicu NDH.

"To morate pitati predsjednika Hrvatskog sabora, ja o tome ne mogu govoriti", kratko je odgovorio Ivić na naše pitanje kako to da je Sabor pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, a ne ove na Sutjesci. Naše sljedeće pitanje odnosilo se na to kako su njegove riječi o tome da možemo biti ponosni na partizane nespojive s činjenicom da je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović iz svog ureda izbacila bistu njihovog vođe - Tita.

"Nažalost naša povijest nije crno-bijeli svijet. Bilo je mnogo stvari koje se nisu smjele dogoditi u poraću", glasio je ovaj odgovor.

Za kraj smo upitali zbog čega na vijencu nema crvene zvijezde - obilježja pod kojim je na Sutjesci izginula hrvatska omladina i pod kojim je u Drugom svjetskom ratu pobijedila.

"Ovo je službeni vijenac koji predstavlja državu i na njemu su obilježja hrvatske države. Ne možemo na njega stavljati zvijezdu", zaključio je Ivić.

Vijenac koji je na Sutjesku poslao premijer Andrej Plenković (FOTO: Lupiga.Com)

Na Sutjesci smo zatekli i SDP-ovce Arsena Bauka i Ranka Ostojića, kojeg smo upitali kako komentira činjenicu da je Plenković poslao izaslanika.

"Neću to komentirat. Ovdje sam s iskrenim i pravim antifašistima došao odati počast ljudima poginulim u ovoj bitci. Nakon sramote koju su prošle godine pokazali, kada su odbili pokroviteljstvo obilježavanja, pravdajući to činjenicom da je obilježavanje u drugoj državi. Istovremeno i te kako podržavaju Bleiburg. Bilo bi degutantno da sadašnji saziv Sabora, s ovom ekipom, bude pokrovitelj. Treba ih biti sram", rekao je nam Ostojić.

Plenkovićev je potez već izazvao reakcije. Znači li to da se premijer prestrojava bliže centru, da je svjestan da se filoustaškoj desnici nema nikakvog smisla dodvoravati, jer to nije samo duboko štetno za društvo, nego je i s čisto pragmatične strane promašena strategija - dodvoravati se onima koji vas preziru? Znači li to da je Andrej Plenković pametniji nego li je prije nekoliko godina bio Zoran Milanović, novopečeni kandidat za predsjednika države? I hoće li Plenković promijeniti HDZ, ili će HDZ prije toga požderati Plenkovića?

Borac Prve dalmatinske: Leteći smo prešli preko Švaba

Ovdje se, međutim, nećemo baviti dnevnopolitičkim akrobacijama političara koji nije u stanju staviti ustaški pozdrav van zakona, a sad šalje vijenac vojsci predvođenoj komunistima. Jer, Sutjeska je prije svega simbol herojstva onih koji su se protiv svih izgleda suprotstavili najvećem zlu u historiji. Jedan od tih heroja je i danas devedesetdvogodišnji Ivo Karamatić iz Ploča.

Ivo Karamatić, preživjeli borac sa Sutjeske (FOTO: Lupiga.Com)

"Moja Prva dalmatinska brigada, Druga dalmatinska brigada i Peta crnogorska brigada, te su tri brigade sačinjavale treću diviziju čiji je komadant bio Sava Kovačević. Došli smo na ovo brdo poviše Sutjeske i računali da ćemo se odmoriti, međutim za niti deset minuta došla je zapovijed da nastavimo dalje. Po brdu smo išli u tišini, da nas nitko nije mogao čuti. Došli smo u blizinu Sutjeske - i onda nas je otkrio jedan pas. Tada je opalila puška u psa, a mi smo krenuli u juriš. Komesara moje čete, Makaranina Jerka Kovačevića, odnijela je Sutjeska, utopio se iako je znao plivat", govori nam Karamatić. Tijekom bitke na Sutjesci Karamatić je imao jedva petnaest godina, a NOB-u se priključio godinu dana ranije.

"I onda smo došli ovdje, gdje su bile Švabe. Mi smo preletili! Leteći smo prošli preko njih. Nešto smo ih pobili, nešto su oni bježali - bježali smo i mi! I onda smo došli na ovo brdo, u šumu, pa na Zelengoru. Ima se tu puno pričati, što smo sve proživjeli dok nismo došli do Romanije", kaže nam borac živog, sjajećeg pogleda.

Kraj njega je devedesetšestogodišnji Hrvoje Mimica, borac Druge dalmatinske brigade.

"Ovo sve okolo moje su planine", kaže nam pokazujući svuda okolo Tjentišta, kotline Sutjeske neposredno iznad koje se nalazi veličanstveni spomenik Miodraga Živkovića i kosturnica s kostima 3.301 borca sa Sutjeske.

Nije bez razloga kompleks na Tjentištu nazvan Dolina heroja. Karamatić i Mimica tek su dvojica od tih heroja, i tek dvojica od desetaka tisuća Dalmatinaca koji su svojim sudjelovanjem u NOB-u ostvarili najveći trenutak povijesti te naše pokrajine. No Dalmacija zadnjih desetljeća zahvaljujući pregalaštvu HDZ-a neumorno pljuje sama po sebi i svojski se trudi da se iz sjećanja zajednice nepovratno izbriše borba dalmatinskih i svih hrvatskih i jugoslavenskih partizana.

Posjetitelji u spomen-domu na Tjentištu (FOTO: Lupiga.Com)

Dalmaciju ovdje ističemo, jer od 4.000 hrvatskih partizana palih na Sutjesci, više od 3.000 njih bili su Dalmatinci te Sutjeska predstavlja ključnu točku u povijesti i identitetu Dalmacije. Ipak, veseli činjenica da smo na Tjentištu zatekli antifašiste iz brojnih gradova Dalmacije, poput Splita, Kaštela ili Ploča. Oni su bili među nekoliko tisuća posjetitelja iz čitave bivše zajedničke države. Hrvatska, naravno, nije usamljena u falsificiranju svoje prošlosti.

Godinama već postoje dvije odvojene komemoracije bitke na Sutjesci - dan prije komemoracije u organizaciji antifašističkih udruga, godišnjicu je obilježio "Odbor za obilježavanje datuma iz odbrambeno-oslobodilačkih ratova" Vlade Republike Srpske. A ta se Vlada, kako piše Oslobođenje, također već godinama zdušno trudi da revidira povijest, pa se cijela Narodnooslobodilačka borba svodi na borbu Srba, a pri tom dužnosnici te iste vlade otkrivaju i spomenike četnicima. Ne treba ni spominjati kako taj isti Odbor obilježava događaje iz posljednjeg - "odbrambeno-otadžbinskog" rata u Bosni i Hercegovini.

Sjećanje na Sutjesku borba je za bolju budućnost

To nas dovodi do ključnog pitanja za kraj: što nama danas znači Sutjeska, mimo ljevičarskog folklora? Komemoracije i obilježavanja su geste, simbolički rituali kojima se društva podsjećaju na čemu grade svoj identitet. Borbe oko sjećanja - partizana i ustaša - nisu ideološka prepucavanja s kojima bi trebalo prestati i krenuti dalje, kako frfljaju razni plitkoumnici.

Hrvoje Mimica i Ivo Karamartić, partizanski borci sa Sutjeske (FOTO: Lupiga.com)

"U komemorativnim ceremonijama (...) zajednica se podsjeća svog identiteta prikazanog i ispričanog u pričama o svojim velikim uzorima. To je kolektivna varijanta onoga što sam ranije nazvao osobnim sjećanjem, to jest davanje smisla prošlosti kao vrsti kolektivnog životopisa sa stanovitim izričito spoznajnim sastavnicama", piše Paul Connerton u knjizi "Kako se društva sjećaju". Što je, dakle, spoznaja kojoj nas uči Sutjeska?

"Odgovoriti na pitanje što nam Sutjeska znači danas, a da se ne potone u ćorsokak nostalgije - ili, još gore, čistog turizma - nije moguće bez da postavimo pitanje za što su ti ljudi, njih 7.543, dali svoje živote? Najkraće rečeno za slobodu, ali je li to sloboda koju danas žive narodi u državama nastalim raspadom države za koju su hrabre borkinje i borci 1943. godine položili svoje živote? Ili su se oni ipak borili za neku drugu, da ne kažemo bolju slobodu? Je li ta sloboda bila realizirana u periodu socijalističke Jugoslavije ili su njihovi ideali zapravo oduvijek bili 'na čekanju'? Mnogo pitanja na koje nije lako odgovoriti", kaže nam Jovica Lončar, poznati aktivist Mreže Antifašistkinja Zagreba, kojeg smo također zatekli na komemoraciji.

Ako nam se život u državama nastalim raspadom Jugoslavije, dodaje Lončar, i ne čini kao neka premija, trebat će to bolje na čemu i graditi.

"Bolje budućnosti za Hrvatsku bez Sutjeske nema" - Jovica Lončar (FOTO: Lupiga.Com)

"Tu je bolju budućnost teško i zamisliti, a kamoli izgraditi bez nekog utemeljujućeg događaja, koji bi ponudio ideale u koje se može vjerovati i za koje se isplati boriti. Ideali za koje je na Sutjesci poginulo 7.543 naših hrabrih predaka iz svih dijelova Jugoslavije nisu izgubljeni, nego ih treba istrgnuti iz zagrljaja nostalgije i poraza. Došlo je vrijeme. Bolja budućnost - koju priželjkuju oni koji još nisu iselili - bit će građena na žrtvi palih na Sutjesci ili teško da će je biti", zaključuje Lončar.

Dakle, ako su ceremonije, kao što kaže Connerton, rituali u kojima prošlosti dajemo smisao, kojima temeljimo naš identitet i definiramo - da pomalo patetično kažemo, dušu društva - borba za sjećanje na Sutjesku nije ništa manje nego borba za našu vlastitu bolju budućnost. Ukoliko te bolje budućnosti bude, u njoj neće čuđenje izazivati činjenica što na obilježavanje Sutjeske dolazi nižerangirani državni dužnosnik, nego će biti normalno da se tamo nalazi čitav državni vrh.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com