Nije tajna da već godinama pojedine zemlje, prije svega Velika Britanija, nisu zadovoljne centralizacijom Unije u Bruxellesu. Prema posljednjim izjavama njemačke kancelarke Angele Merkel, nizozemskih i engleskih dužnosnika, čini se kako EU već nakon izbora u Njemačkoj očekuju dogovori oko ozbiljnih reformi, dok su Britanci već najavili referendum o EU za 2017. godinu. Što se tiče Hrvatske, najavljene reforme, ukoliko do njih dođe, malo će toga promijeniti. Opterećeni proračunskim deficitom Hrvati će i dalje morati prodavati i privatizirati te, u nadi da će privući investicije, dodatno smanjivati socijalna davanja i prava radnika.

Jeste li ikad čuli za Alice Guy Blache? Niste? E pa niste ni mogli. I to samo zato što je bila iznimno talentirana i sposobna žena. Priča o njenom fascinantnom životu godinama je bila zagubljena, a njeni radovi skupljali su prašinu. Međutim, zahvaljujući dvojcu talentiranih filmaša i osviještenim ljudima koji su bili spremni, umjesto lajkova podrške, donirati financijska sredstva, svijet će upoznati njenu priču te će Alice Guy Blache napokon zauzeti mjesto koje joj i pripada, a koje joj je početkom 20. stoljeća nepravedno oduzeto, jer za uspješnu ženu u muškom svijetu nije bilo mjesta.

Nećemo se izvući iz nevolje ni mi, ni Europa, ukoliko ne napravimo velike reforme. To nisu reforme koje preporučuje Europska komisija ili OECD, orijentirane na minimalnu državu, represiju nad sindikatima i norme koje čuvaju prava radnika, liberalizaciju svih aktivnosti, niti samo one institucionalne ili konstitucionalne - izjednačavanja bilance uvođenjem ograničenja na državne budžete koje predlažu birokrati. Prave reforme su neke druge, i predlažem da opišem jednu, kako bih demonstrirao koliko je komplicirano realizirati takve reforme, i koji im se interesi suprotstavljaju. Počet ću s bankama.

„Postoji li bosanski jezik? Postoji, jasno, taman koliko svaki kojim govore ljudi što su se dogovorili da im se jezik nekako zove. Ako postoje hrvatski, srpski ili crnogorski, ne postoji baš nijedan razlog da ne postoji i bosanski. Jezikoslovci će reći svoje, akademik jedno, profesor lingvistike drugo, a policajac s četiri razreda srednje škole unutrašnjih poslova bez greške će po govoru prepoznati tko je u ukradenom automobilu iz Srbije, tko iz Hrvatske, a tko iz Bosne“, piše Boris Dežulović u kolumni za Oslobođenje komentirajući slogan za predstojeći popis stanovništva - "Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, jezik mi je bosanski". Zaključit će kako ni Milorad Dodik, da je mjesec dana smišljao, ne bi smislio bolji slogan za svoju tezu da bosanski jezik ne postoji.

Ispod radara domaćih medija prošla je informacija da Industrija nafte Ina svečano potpisuje sponzorski ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom (HNS). Nitko nije osjetio potrebu da se pobuni zbog toga što će se trčanje za loptom ponovo financirati javnim novcem. A Ina je i dalje dobrim djelom državna kompanija, iako se to često zaboravlja. Nažalost, nismo doznali koliko će Ina, dok se njeni radnici bune zbog najavljenih otkaza i smanjenja plaća i dok nema sredstava za obnovu sisačke rafinerije, utući novca u HNS. Niti u Ini niti u HNS-u nisu smatrali da je javnost potrebno zamarati takvim „sitnicama“ i „tričarijama“.

Dok je sama knjiga najbolji način da vas odvrati od teških droga, film koji vam danas donosimo u rubrici LupigaTV, neplanirano romantizira život ovisnika, a pojavljivanje Davida Bowiea dodatno daje glamur svijetu droge. Bez obzira na to, poruka ovog filma ipak vam neće promaknuti. Naravno radi se o filmu „Christiane F. Mi djeca s kolodvora Zoo“ snimljenom davne 1981. godine po istoimenoj knjizi koju su napisala dvojica novinara, koji su istražujući probleme s drogom kod berlinskih maloljetnika naišli na priču života. Svi glumci u ovom kultnom filmu prvi puta su se pojavili na platnu, a uz jednu jedinu iznimku nitko od njih se više nikada nije vratio glumi.