Dragoljub Draža Mihailović nije više ratni zločinac, ima građanska prava i njegovi naslednici mogu potraživati njegovu imovinu, presudio je 14. maja Viši sud u Beogradu. Tako je justifikovana godinama negovana laž o tome da je Srbija u Drugom svetskom ratu imala dva antifašistička pokreta, presudila je volja naroda, usklađeno je pravno sa faktičkim stanjem, a predsednik Srbije Tomislav Nikolić, četnički vojvoda sa Romanije, iz 1993. godine, odneo je blistavu pobedu. Niko nema prava žalbe, presuda je konačna, a kama-komandant smatra se neosuđivanim.

"Napad iz Kumanova može da se prelije i kod nas, a pored južnog oboda zemlje, koji je prvi na udaru, u opasnosti bi bili i tržni centri u prestonici, tvrde eksperti." Ovo je samo jedna u nizu rečenica kojima kipte srpski tabloidi, s ciljem širenja terora i, dakako, mržnje prema Albancima. Razgovarali smo s kolegama i kolegicama o fenomenu srpskog izvještavanja o krizi u Makedoniji, zemlji koja se nakon desetak godina hroptanja pod čizmom Nikole Gruevskog nalazi na prekretnici. Upravo se nejasna antiteroristička akcija na sjeveru Makedonije uvelike pripisuje njegovom očekivanom očajničkom pokušaju da se održi na vlasti. Međuetničke tenzije koje se kreiraju ovim putem neki su jedva dočekali, a među njima ima i onih koji to niti ne skrivaju.

„Prema jednoj nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi, za govor mržnje nije dovoljno samo iskazati nesnošljivost, već treba pozivati i na nasilje, što se, primjerice, u slučaju objavljivanja komentara vezanih uz romsku nacionalnu manjinu koji glasi - 'stiska…treba ih v nekakvu baraku i plina pustiti!!!' - nije dogodilo“, objašnjava za Lupigu pučka pravobraniteljica Lora Vidović koju smo zamolili da komentira sve brojnije javne istupe kojima se širi mržnja prema drugima i drugačijima. Pravobraniteljica je komentirala i stadionske uzvike „Ubij Srbina“ ili „Za dom spremni“, koji se mogao čuti i za vrijeme nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona na braniteljskom prosvjedu, rekavši kako praksa pokazuje da mnogi građani još uvijek ne znaju granicu između iskazivanja domoljublja i vrijeđanja pojedine skupine građana.

Nacrti dvaju temeljnih zdravstvenih zakona koje je izradilo Ministarstvo zdravlja - o obveznom zdravstvenom osiguranju i o zdravstvenoj zaštiti - uznemirili su javnost zbog ozbiljnih pokazatelja da Vlada kani dijelom ili potpuno privatizirati ključne javne ustanove u zdravstvu, komercijalizirati sustav i time konačno značajno reducirati opće pravo na zdravstvenu zaštitu. Jedan od bizarnijih detalja u moru izmjena zdravstvenog zakonodavstva svakako je uvođenje medicinskog i zdravstvenog turizma u ZZZ. Dok javnost čeka na javnu raspravu o novim zakonima za koje ministarstvo traži hitnu saborsku proceduru, istražili smo moguću pozadinu turističke inicijative Ministarstva zdravlja i otkrili zapanjujući podatak da je pomoćnik ministra zdravlja za zdravstveni turizam dr. Miljenko Bura istodobno vlasnik dviju privatnih tvrtki koje nude atraktivan spoj medicinskih i turističkih usluga, te da ga je Vlada RH na 170. sjednici postavila za sanacijskog upravitelja Varaždinskih toplica za koje je Burina tvrtka ranije radila komercijalne poslove.

U trećem dijelu nastavka serijala Uskrs hrvatske mržnje, u kojem predstavljamo šokantan izvještaj Srpskog narodnog vijeća o nasilju i nesnošljivosti prema Srbima u Hrvatskoj kroz 2014. godinu, donosimo dijelove izvještaja koji se tiču širenja mržnje i netrpeljivosti prilikom javnih okupljanja i uličnih akcija. U opširnom izvješću naveden je niz primjera promoviranje netrpeljivosti, a najšokantniji je svakako letak koji je prošle godine dijeljen u Belom Manistiru, gdje se Hrvate poziva da se ne miješaju sa Srbima, a Srbe se pak gura u situaciju u kakvoj su se prije Drugog svjetskog rata nalazili Židovi u Njemačkoj.

Je li zatvor u Staroj Gradiški, jedan od najstarijih u Europi koji datira još iz doba Napoleona, osuđen na smrtnu kaznu? Sudeći po stanju u kom se danas nalazi - jest. Nebo, o kom su tisuće logoraša i kažnjenika mogle samo sanjati, sada se vidi kroz ogromne razvaline na starim krovovima. Nekada čvrsti zidovi od cigle koji pamte patnju, bol, strah i smrt, oronuli su i ruševni. Samo teške čelične rešetke na malim prozorskim otvorima zatvorskih ćelija i dalje stoje te, iako prekrivene debelim slojem hrđa, sjećaju na strahote onih koji su dane proveli iza njih. Jedan od zatvorenika je i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, koji nam je ispričao svoja sjećanja: od prašenja DDT-om i šišanja do gola do izlaska iz zatvora, kakvoga danas u Hrvatskoj više nema.