"Gdje je moj rat?", pitao je nezaposleni 30-godišnji Marko Grahovac, prosvjednik iz Savske 77. On živi u vremenima visoke nezaposlenosti. Dob redovnog odlaska u penziju pomaknuta je do krajnjih granica izdržljivosti ljudskog tijela, na nevjerojatnih 67 godina. Prijevremeno umirovljeni radnici zbog raznih "restrukturiranja" i "racionalizacija" poslovanja dobivaju smiješne penzije. Kako u takvim uvjetima rezoniraju osobe umirovile mlade i zdrave? Braniteljica S. Š. umirovila se u dobi manjoj od duljine radnog staža koji vam je potreban da biste se iole primaknuli penziji. Sreli smo je u šatoru u Savskoj 66, a razgovor je započeo na temu stoji li HDZ iza prosvjeda u Savskoj.

Želim biti zapamćena po projektu „Ruksak (pun) kulture“, kazala je Andrea Zlatar Violić gostujući 2013. godine u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“ i čovjek je već tada mogao konstatirati da se tu ne radi ni o kakvoj promjeni paradigme u politici kulture, već da ministrica zna da je nemoćna da išta mijenja, pa svjesno mašta o velikoj ostavštini, usput budi rečeno, tuđeg projekta približavanja umjetnosti i kulture djeci i mladima. Koliko god zvučalo blesavo, istodobno je i zanimljivo, jer Hrvatska nikada ranije nije imala ministricu ni ministra koji je toliko ne-narcisoidan da je spreman zamoliti javnost da ga pamti po tuđem djelu, a pogotovo ne po djelu koje nije medijski hit i čiji će se efekti, u najboljoj od svih nestvarno dobrih varijanti, vidjeti tek za desetak godina.

Tko misli svojom glavom, bavi se kriminalom! To nepisano društveno pravilo, koje već punih četvrt stoljeća intenzivno živi u samostalnoj, suverenoj, demokratskoj, slobodarskoj, vječnosanjanoj i jedvadočekanoj Hrvatskoj, uskoro bi moglo dobiti i svoje pisano, naime – zakonsko utemeljenje. Bilo bi to, kažimo odmah, sasvim prikladno formaliziranje modela što je neformalno na snazi još otkad su ga zadali mrki očevi hrvatske državnosti, a prema kojemu društvo opasano zidinama nacionalne države ima nalikovati autoritarno ustrojenom internatu gdje će se šibom i klečanjem na krupnoj soli i kukuruzu uspostavljati red, rad i disciplina, te iznad svega jedinstvo kao jedina dopuštena osobina tako okupljene zajednice.

Đuro Glogoški komentirao je ponovnu objavu njegovog intervjua iz 1995. godine na portalu Lupiga.Com. Podsjetimo, u razgovoru za tjednik Feral Tribune prije 20 godina žalio se na odnos vlasti pokojnog predsjednika Franje Tuđmana prema braniteljima. Kritizirao je HDZ i Tuđmana jer kao stopostotni ratni invalid nije mogao ostvariti nikakva prava. Intervju je objavljen pod naslovom "Za ovu državu se ne vrijedi boriti", a u njemu se Glogoški žalio na maćehinski odnos države i Hvidre prema ratnim vojnim invalidima, pri čemu je kritizirao i Branimira Glavaša i Đuru Dečaka. Glogoški je odgovornost za te teze prebacio na novinara koji ga je intervjuirao Dragu Hedla.

Evidentno je sada, kakav su odnos prema tvornicama, poduzećima i radnicima imali u devedesetima, sada imaju prema prirodi, eko-sustavu, prema preostalim resursima. Oni koji su jamili i obogatili se na kriminalnim pretvorbama nisu puno drugačiji od onih koji nastoje privatizirati ili koncesionirati postojeće prirodne resurse. Napad na tvornice i radnike u devedesetima sad je jednak napadu na prirodu - šumu, vode, zemlju - i sve nas koji o njoj izravno ovise. Strane kompanije naravno imaju svoje vlastite ekonomske interese i žele ih ostvariti tu u jadranskom bazenu, ali mi, građani i stanovnici, ipak nismo ovdje da im u tome pomognemo nego da zaštitimo javni interes. Zato odmah sada treba reći: tko je bušio, bušio je.

„Tragični krug ratova i gubitaka, pobuna protiv 'viška istorije' koja se preliva kroz generacije od očeva i sinova, zastaje kao 'dlaka u grlu', kao strano tkivo koje donosi nesreću, jer ne razumije život na Balkanu. Ruše se krovovi kuća u kojima smo živjeli sretno i lagodno, jer dolazi novo vrijeme stranog kapitala koji nosi pogubne posljedice u vidu ratova, nasilja i straha od gubitka identiteta“, reći će kazališni redatelj Dino Mustafić o svom komadu „Divlje meso“, izuzetno vješto napisanoj drami prije skoro četiri desetljeća. Predstava se bavi nizom velikih tema, među kojima i stanjem ni rata ni mira u koje su uronjeni svi akteri na pozornici, ali, na žalost, i publika koja to sve promatra. A što je to zapravo "divlje meso"?