Hrvatska predsjednica jako voli hrvatski nogomet, pa nije propustila ni nedavnu utakmicu Hrvatske s Norveškom koju, međutim, nije pratila iz VIP lože, kao njeni kolege, bjelosvjetski moćnici, nego se spustila na tribine, među svoj narod i tu uživala u društvu vođe višemjesečnog uličnog štrajka veteranskih desničara, odjevena, kao što je i red, u glupi hrvatski dres. Nije krila svoju navijačku strast, čak ni u trenucima kada se stadion tresao od uobičajenog fašističkog pozdrava „Za dom spremni!“. I naravno da joj zbog toga na pamet nije palo napustiti stadion, pa time pokazati da joj se gadi upotreba nogometa u promociji fašizma, a niti se kasnije oglasiti o nedopustivim i kontinuiranim fašističkim ispadima na utakmicama hrvatske reprezentacije.

Kada su kazete i CD-i početkom '90-ih u potpunosti istisnuli vinile iz svijeta popularne muzike, gramofonske ploče postale su medij kojeg su nastavili voljeti tek audiofili, DJ-i i ljubitelji nezavisne glazbe. I dok se tada činilo kako će gramofonske ploče otići u povijesnu ropotarnicu, već osmu godinu zaredom prodaja i proizvodnja vinila raste, unatoč činjenici da pada sveukupna prodaja albuma. Vinil se vratio na velika vrata. Medij kojeg su mnogi odavno otpisali, u 2014. godini zabilježio je porast prodaje od čak 52 posto u SAD-u, dok je u Velikoj Britaniji ovog tjedna pokrenuta i službena top ljestvica prodanih ploča, uoči Record Store Daya, kojim se 18. travnja obilježava dan posvećen kulturi prodavaonica ploča i CD-a te njegovim zaposlenicima. Dok u Hrvatskoj ne postoje službeni podaci o prodanim pločama, trend je to koji se i kod nas ponovno vratio "iz mrtvih", a prema našim sugovornicima za njega su zaslužni mladi ljudi.

I dok okrutnost prema životinjama, iza koje nerijetko stoje maloljetnici, sve više puni stupce crne kronike, u malom gradiću usred kršne Like, rastu neki drugačiji klinci. Učenici Osnovne škole Kralja Tomislava u Udbini svaki svoj slobodan trenutak posvećuju upravo spašavanju i brizi o napuštenim životinjama s kojima nesebično dijele i posljednju kunu svog džeparca. Sa svojom učiteljicom Đurđicom Lukanović Dumančić, generacije školaraca ispravljaju pogreške nemarnih i nemilosrdnih vlasnika koji svoje ljubimce izbacuju na ulicu ili ih, kada ostare i onemoćaju, ostavljaju po ličkim šumama na milost i nemilost divljim životinjama, kiši, snijegu, gladi i žeđi. I upravo tu uskaču ovi mali borci za pravdu čovjekova najboljeg prijatelja.

Iz Udruge hrvatskih pacijenata (UHP) upitali su u četvrtak ministra zdravlja te ravnateljicu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ide li najavljena reforma zdravstva putem onoga što se dogodilo u stomatologiji, jer ih je, ističu, strah da će oboljeli, prije svega siromašni i bolesni koji nemaju novca i veza, ostati bez kvalitetne zdravstvene zaštite u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu (SJZS). Ministra zdravlja Sinišu Vargu i ravnateljicu HZZO-a Tatjanu Prenđa Trupec mole da u ime zaštite dostojanstva svih oboljelih odustanu od ovakve "PR reforme" te da "ne srljaju" u ovakvu reformu zdravstva.

Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara istražio je priču o najutjecajnijoj organizaciji svjetskog razvoja: Svjetskoj banci. Pokazuje kako je plemeniti ideal Svjetske banke - stajanje na kraj svjetskom siromaštvu - maskiran uznemirujućom stvarnošću. Svjetska banka, naime, daje zajmove vladama i kompanijama optuženim za teška kršenja ljudskih prava. "Milijuni ljudi plaćaju cijenu zato što žive na putu projekata koje financira Svjetska banka. U mnogim slučajevima Svjetska banka povrjeđuje baš te ljude kojima bi trebala pomagati", navode u traileru za ovaj istraživački projekt. Procjenjuje se da je zbog projekata Svjetske banke od 2004. do 2013. godine više od 3,4 milijuna ljudi deložirano iz vlastitih domova ili im je uzeta zemlja.

„Nikada ne bih gledao seriju, koju – ne gledam!“. Ne čini li se ovo malo kontradiktorno (da, malo?), a dobar bi logičar ovo lako razorio. No, svakidašnji život je sve prije nego logičan, pa u njemu možemo izvaliti svašta i koješta, a da nas zbog toga ne boli glava i ne peče savjest. Evo, o čemu je riječ: dok svakodnevno, pomoću daljinskog upravljača (koji je danas jedino opravdanje za postojanje televizije, sjetit će se oni koji su tv gledali dok ovaj „upravljač“ još nije bio izmišljen!), valjda kao i svi drugi, prebirem po raznoraznim kanalima (koje nam nude u „fakin“ paketima, da bi nas onda mamili da uzmemo neki drugi), redovito nailazim na neke emisije (npr. serije), koje me nisu privukle kad su bile prvi put prikazane.