Za Lupigu s upsidedownworld.org preveo Hrvoje Šimičević

Klimatske promjene imaju veći utjecaj na žene, jer izravno povećavaju efekte nasilja s kojima se suočavaju, unatoč činjenici da žene manje utječu na okoliš od muškaraca. Postoji povijesni kontinuitet ženskog otpora korijenskim uzrocima klimatske krize - od lokalnih, svakodnevnih aktivnosti, do direktne borbe protiv korporacija, rudarskih kompanija i vlada koje ugrožavaju njihove zajednice i njihova tijela.

Takav otpor znači i odbacivanje utjecaja patrijarhalnog, kapitalističkog sistema: rata, dubokog siromaštva, socijalne nepravde, eksploatacije i prisilne okupacije te pljačke zemlje i zraka od strane fosilne industrije i ekonomije koja se na njoj temelji. Posljedice takvog sustava su klimatske promjene i s njima povezane katastrofe, nakon kojih upravo žene preuzimaju veću odgovornost i više rade kako bi preživjele. Silvia Federici lijepo je to objasnila: "Ženama je nametnut osjećaj najveće odgovornosti za reprodukciju obitelji. One se moraju pobrinuti da im djeca imaju hranu, premda su same često gladne, a uz to se podrazumijeva da njeguju starije i bolesne.".

Život u područjima katastrofa i izvlačenja fosilnih goriva ne znači samo više rada za žene, već ih podvrgava većim opasnostima, kao što su uznemiravanje, seksualno nasilje i trgovina ljudima.

Margarita Aquino, članica Mreže žena u obrani Majke Zemlje iz Bolivije, na koju izravno utječe rudarska industrija, rekla je kako su „žene i tijelima spremne braniti zemlju“.

"Ne možemo dopustiti da ovaj sistem ekstraktivnog i patrijarhalnog razvoja utječe na donošenje odluka na našim teritorijima, kao i na odluke koje se tiču naših tijela", kaže.

Riskirajući život, Maxima se na sudovima godinama bori protiv nauma rudarske kompanije da nasilnim metodama raseli lokalno stanovništvo (FOTO: congaconflict.wordpress.com)

U Latinskoj Americi, gdje "razvoj" često podrazumijeva agresiju prema zemlji i ljudima, žene su odlučile uzvratiti borbom, čak i ako to znači riskiranje života, zato jer znaju da uz toliko nasilja koje ih okružuje nemaju što za izgubiti.

Doña Máxima živi kod Lagune Azul, nedaleko od Yanacoche u Peruu, jednog od najvećih rudnika zlata u Južnoj Americi. Rudarska kompanija je nasilnim metodama pokušala raseliti lokalno stanovništvo jer se zlato nalazi na njihovoj zemlji. Riskirajući život, Maxima se na sudovima godinama bori protiv njihovog nauma.

"Siromašna sam i nepismena", kaže, "ali znam da su naše jezero i planine istinsko blago, zbog čega ću se boriti da zaustavim projekt Conga koji će ih uništiti".

Nisu sve žene, poput Maxime i Margarite, direktno ugrožene ekstraktivnom ekonomijom, ali se mnoge od njih suočavaju s brojnim drugim oblicima nasilja pod ovakvim sistemom zbog ekonomskog, socijalnog i etničkog porijekla, kao i spola. U Boliviji, gdje se bore protiv nasilja nad ženama i utjecaja klimatskih promjena, zajednica María Auxiliadora pruža drugačiji primjer ženskog otpora. Tamo sam s kolegom i fotografom Careyjem boravila prošle godine, kako bih shvatila i zabilježila iskustva četiri žene koje vode zajednicu. One se bore za kolektivni teritorij kao alternativu komercijalizaciji zemlje, ali i protiv krize koju uzrokuje kapitalistički razvojni model, kao i protiv nasilja nad ženama te višeslojnih i kompleksnih posljedica klimatskih promjena.

Ova inicijativa stvorena je kao posljedica nasilja nad ženama, posebno onih koje nemaju vlastite domove, budući da su s djecom pod većim rizikom od napada partnera. Žene zajednice María Auxiliadora odlučile su živjeti na kolektivnom teritoriju, rukovodeći se određenim principima; nema prodaje ili iznajmljivanja domova, kao što nema ni podjele vlasništva u slučaju rastanka parova; socijalna kontrola unutar zajednice reagira na napade na žene; odluke se donose na kolektivnim okupljanjima, a mještani su dužni sudjelovati u komunalnim zadaćama. Pored svega nabrojanog, zajednica ima ekološki bazirani uzgoj hrane u urbanim vrtovima, vlastiti sustav vodoopskrbe, i kompostne WC-e.

Kolektivni teritorij - zajednica María Auxiliadora (FOTO: democracyctr.org)

Svaki pokušaj zaustavljanja utjecaja klimatskih promjena i pronalazak alternativa koje ne reproduciraju te promjene zahtijeva istinski angažman muškaraca i žena. Iako bolivijski ustav jamči rodnu jednakost, u praksi odluke donose muškarci, bilo da je riječ o organizacijama, političkim strankama i drugim sustavima. U zajednici María Auxiliadora odlučeno je da žene drže većinu važnih rukovodećih pozicija, kako bi osigurali da se ostvare njihova prava i potrebe, premda im nije lako. Maria Eugenia, bivša predsjednica zajednice, rekla nam je: "Iako bi mogli pomisliti da je biti vođa nešto važno, ta pozicija donosi veliku odgovornost, a nekada može uzrokovati gorčinu i probleme. Sretna sam što sudjelujem u borbi i osjećam poštovanje članova zajednice, ali u isto vrijeme osjećam se povrijeđenom i diskriminiranom. Biti vođa nije lagan posao; na putu su brojne prepreke".

Te "prepreke" podrazumijevaju i prijetnje nasiljem prema Mariji Eugeniji i drugim ženama na rukovodećim pozicijama.

"Vikali su na mene zato jer nemam partnera. Rekli su da nisam obiteljska žena, da okolo tražim muškarce. Vrijeđali su me i diskriminirali. Jedan me je čovjek udarao ispred policajca", govori. Sastanci, putovanja i razgovori s drugim ljudima, također su uzrok takvoga nasilja, što je iskusila i Maria Eugenia.

"Moj bivši muž je sebična osoba, želio je pomoć za sebe, ne i druge ljude. Jedne večeri imala sam sastanak. Zaključao je vrata zato jer sam došla kući u 22 sata. Te sam večeri spavala sa psom na slami, ispod susjedinog stubišta", kaže.

Takvo ponašanje odražava dominantne stavove, duboko ukorijenjene u društva koja žene vide kao imovinu za izrabljivanje. Borba oko vlasništva, eksploatacije i nasrtaja na žensko tijelo može biti povezano s prijetnjama trenutnog gramzivog ekonomskog modela prema planeti. Nasilje s kojim se suočavaju žene što pružaju otpor unutar i izvan svojih domova, te nasilje koje proizlazi kao posljedica njihove borbe za kolektivne teritorije, dvije su strane iste priče.

"Vikali su na mene zato jer nemam partnera. Vrijeđali su me i diskriminirali. Jedan me je čovjek udarao ispred policajca" - Maria Eugenia (FOTO: democracyctr.org)

Kapitalistički razvojni model izrabljuje zemlju i njezine resurse zbog velikih profita za mali broj ljudi, lišavajući bogatstva većinu stanovnika. Urbani i zajednički vrtovi predstavljaju alternativu i promoviraju održivu, zdravu prehranu, i obradu zemlje za kolektivnu dobrobit stanovništva.

Siromašna, urbana područja kao što je María Auxiliadora, postaju sve važnija zbog ljudi koji se tamo naseljavaju, a koji su migrirali zahvaljujući utjecajima klimatskih promjena. Maria Eugenia i druge žene s kojima smo proveli vrijeme uzgajaju vlastitu hranu. Ponosne su zbog dodanih vrijednosti takvoga sustava i sigurne prehrane iz urbanih vrtova. Borba za ovakav način prehrane i obrade zemlje na kolektivnom teritoriju, borba za stvarnu i aktivnu participaciju žena u društvu, borba protiv nasilja nad ženama i industrija koja uzrokuje klimatske promjene... sve su to metode otpora protiv patrijarhalnog sustava koji obezvrjeđuje i zlostavlja žene, kao što to radi Zemlji i njenim resursima.

Žene poput onih u zajednici María Auxiliadora, kao i one koje se bore protiv izvlačenja fosilnih goriva na globalnom Jugu, najviše su podvrgnute tome strukturalnom nasilju. Povećavanjem prijetnji od klimatskih promjena, povećavaju se i rizici otpora, ali je borba Marie Eugenije i mnogih drugih vrijedna nastavka. Zahvaljujući životu u samoorganiziranom, ekonomski održivom području, stvoreni su materijalni i emocionalni uvjeti koji su promijenili živote brojnih žena. Ili, riječima, Marie Eugenije: "Ponekad ljudi kažu da zajednica nije vrijedna borbe, ali ja smatram da se, unatoč svemu, isplati, zato jer ovdje živimo bolje nego na drugim mjestima".

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: congaconflict.wordpress.com