Kina - najmnogoljudnija zemlja svijeta, gospodarski div, svjetska sila, civilizacija stara preko pet tisuća godina - samo su neke karakteristike te goleme države na Dalekom istoku. Da njen utjecaj na cijeli svijet nije došao slučajno, već da je riječ o velikom trudu i ulaganjima, svjedoči i činjenica kako diljem svijeta zanimanje za učenje kineskog jezika neprestano raste. 

Narodna Republika Kina mnogo ulaže u kulturno-gospodarsku suradnju diljem svijeta, pogotovo putem Konfucijevih instituta, platforme za promociju kineskog jezika i kulture. Jedan od 465 postojećih Konfucijevih instituta smjestio se i u Zagrebu, gdje već treću godinu djeluje pod voditeljstvom profesora Krešimira Juraka, koji nam je objasnio zašto je Hrvatska Kinezima zanimljiva, koliko je potrebno da bi se naučio kineski jezik, ali i kako iskoristiti potencijal koji nam se pružio suradnjom s Kinom.

"Nije toliko strašno koliko izgleda" - Krešimir Jurak (FOTO: Lupiga.Com)

„Hrvatska ima ogroman potencijal za suradnju s Kinom, primarno zbog svog geopolitičkog položaja, ali i situacije u zemljama koja se nalazi oko nas. Hrvatska je članica Europske unije, članica je NATO-a i to joj daje određenu dozu stabilnosti. Prije godinu dana kineski predsjednik Xi Jinping pokrenuo je plan politike nečeg što se naziva 'One belt, One road', nov Put svile 21. stoljeća. Oni ne pričaju prazne priče, kada dođu i kažu da će pokrenuti strateški projekt, oni će ga i napraviti. Kinezi nisu zainteresirani za nacionalne projekte, oni su zainteresirani za gradnju luke unutar Europske unije“, objašnjava Jurak, govoreći o planu kojim Kina morskim i kopnenim putem namjerava gospodarski povezati Kinu sa Zapadom. I dok je morski završetak planiran za grčku luku Pirej, Jurak smatra kako Hrvatska i dalje ima šansu biti dodatna luka zbog nestabilnosti u Grčkoj, ali i zemljama koje ju okružuju, posebice Makedoniji. Ipak, to ovisi i o suradnji s našim susjedima i prometnim putevima kojima roba nastavlja dalje prema ostalim europskim zemljama. 

Jedna od prednosti suradnje s Kinom svakako je mogućnost učenja kineskog jezika kod nas. Iako u poslovnom svijetu jezik nikad nije prepreka, sve više Hrvata iskoristilo je mogućnost učenja kineskog, upravo zbog njegove sve veće korisnosti. Jedna od djelatnosti Konfucijevog instituta upravo su besplatni tečajevi jezika koji obuhvaćaju skupine od školske i srednjoškolske dobi, studentskih programa do cjeloživotnog obrazovanja. Kineski se u Hrvatskoj uči u tri grada na 15 lokacija, a slobodni studij sinologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu djeluje jedanaestu godinu zaredom. Putem Konfucijeva instituta Sveučilišta u Zagrebu programi učenja kineskog jezika dostupni su još i na zagrebačkim fakultetima - Ekonomskom fakultetu i DIF-u, a od iduće godine to će biti moguće i na Učiteljskom fakultetu. 

Konfucijev institut u tri je godine s početna dva profesora i 90 studenata danas narastao na 17 profesora i 1.200 studenata, a plan je da do kraja godine tu brojku povećati na 2.000 ljudi. No, koliko je zapravo jednostavno naučiti jezik koji se smatra jednim od najtežih na svijetu?

„To nije toliko strašno koliko izgleda“, optimistično tvrdi Jurak pojašnjavajući kako osim pisma, Hrvatima problem može biti tonalnost jezika. Naime, kineske riječi imaju pet naglasnih tonova, a ovisno o tonu mijenja se i značenje.

Procjene su kako u Hrvatskoj trenutno živi oko 2.000 Kineza (FOTO: Lupiga.Com)

„Mi imamo problema s č i ć, a kamoli kad govorimo o tonovima u kineskom jeziku, na koje nismo navikli i nisu sastavni dio našeg jezika pa u tom smislu može biti određenih problema“, kazuje Jurak, no dodaje kako je zbog jednostavnost njihove gramatike kineski jedan od lakših svjetskih jezika. Što se tiče samog kineskog pisma, Jurak tu ističe prednost tehnologije. 

„Kao Konfucijev institut, trudimo se biti u skladu s vremenom. Daleko od toga da se danas više ne piše rukom, ali većina pisane korespondencije se događa kroz računala. Unos kineskih znakova kroz računala toliko je jednostavan, da se zapravo svodi na prepoznavanje. Kad uvidite logiku znakova, shvatite da su, iako ih ima puno, zapravo svi temeljeni na nekakvoj logici“, objašnjava Jurak, dodavši kako svi zaboravljaju koliko dugo su učili engleski, njemački ili talijanski, od osnovne škole pa do punoljetnosti da bi mogli reći da dobro govore te jezike. Kaže kako ih često pitaju koliko dugo je potrebno da se kineski nauči.

„Kod nas mogu učiti osam godina, trebat će im tri do četiri godine da ga progovore i da budu u njemu solidni i samostalni“, njegov je odgovor, a plan Konfucijevog instituta je da učenje ovog jezika krene što ranije, još od osnovne škole. U prvom semestru učenja otpadne 40 do 50 posto studenata, koji se iz raznih razloga odlučuju na prestanak. 

„Trudimo se biti vrlo ozbiljna institucija, ne radimo to kao nekakve tečajčiće gdje ćete doći i zabavljati se. Naš cilj je nešto vas naučiti. Program je dosta intenzivan. Ali, kada prođe taj prvi semestar, stopa opadanja drastično se smanjuje“, pojašnjava. Konfucijev institut osim tečajeva jezika i povezivanja gospodarskih subjekata, aktivno radi i na stipendiranju pa je u ove tri godine više od 60 polaznika dobilo priliku otputovati u Kinu na različite programe. Što se tiče same gospodarske suradnje, Jurak objašnjava kako se sve svodi na novčano-robnu zamjenu i neka velika korist u ovom trenu ne postoji.

Do kraja godine u Konfucijevom institutu namjeravaju imati 2.000 studenata (FOTO: Lupiga.Com)

„Kinesko-hrvatska gospodarska suradnja temelji se na hrvatskom uvozu iz Kine u nekim omjerima otprilike od milijardu i pol dolara u korist Kine, i nekakvih 30 do 50 milijuna dolara u korist Hrvatske. Ako gledamo statistički, kažemo da smo mi u margini pogreške, znači sasvim slučajno nam je nešto pošlo za rukom, ne znamo više skoro ni kako. Postoji nekoliko određenih igrača s obje strane, poput Badela, Podravke i Končara s naše strane i Huaweija i ZTE-ija s kineske strane", približava Jurak ekonomsku računicu u poslovanju dvije dijametralno suprotne države - goleme i bogate Kine i male i siromašne Hrvatske. 

Procjene su kako u Hrvatskoj trenutno živi oko 2.000 Kineza, a dio njih stigao je još '80-ih, kada se Kina počinje otvarati prema svijetu nakon više od 100 godina nestabilnosti te u prijateljske zemlje šalje studente. 

„Ima tu predrasuda kod nas, mi smo kao društvo, nažalost, još uvijek jako zatvoreni. Kad se bavim Kinom, svako malo mi netko dođe i kaže – 'znaš li da nijedan Kinez nije pokopan u Hrvatskoj'. Onda moram objašnjavati nekoliko osnovnih, logičnih stvari. Evo, nažalost, nedavno je preminuo dr. Liu. Bio je zagrebački student '80-ih, koji je nastavio ovdje živjeti, jedan od cijenjenih pripadnika kineske zajednice, koji je među ostalima bio i prvi ovlašteni doktor kineske akupunkture u Republici Hrvatskoj" kazuje Jurak.

Prošle su 23 godine od međunarodnog priznanja Hrvatske, a Kina je to napravila samo četiri mjeseca nakon zemalja Europske unije. Nedavni povijesni posjet kineske ratne mornarice u splitskoj Lori, kada su dva broda po prvi put doplovila u hrvatske teritorijalne vode, znak je kako suradnja ove dvije države ide samo uzlaznom putanjom. Koliko ćemo znati iskoristiti ono što nam Kina nudi, ostaje samo na nama.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: CathyCho/Flickr