Stopa rizika od siromaštva ne pokazuje zapravo koliko je osoba stvarno siromašno, već koliko osoba ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Taj prag, kojeg je definirao EUROSTAT, odnosno Statistički ured Europske unije, postavljen je na 60 posto medijana srednjeg dohotka svih kućanstava. A upravo je taj monetarni prag razlog zbog kojeg je statistika ovoga puta samo prividno pokazala pad broja siromašnih iako broj korisnika socijalne pomoći i pučkih kuhinja već godinama samo ide uzlaznom putanjom. Naime, dok je prag rizika od siromaštva u 2012. godini za jednočlano kućanstvo iznosio 24.000 kuna, taj prag za 2013. godinu pomaknut je na 22.916 kuna. Za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece u 2012. godini prag siromaštva bio je 50.400 kuna prihoda u cijeloj godini, a za 2013. godinu on je smanjen na 48.124 kuna.

„Ako se smanje prihodi svih osoba, smanji se i medijan, a sukladno tome i linija siromaštva. To je glavni razlog zbog kojeg je u Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva niža nego prošle tri godine za koje imamo komparativne podatke. Državni zavod za statistiku je također objavio podatke koji pokazuju da bi, u slučaju da je prag ostao isti, stopa rizika od siromaštva bila 22,3 posto u 2013. u usporedbi sa 20,4 posto u 2012.“, pojašnjava za Lupigu sociolog i znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta Paul Stubbs kako je zapravo došlo do toga da nam statistika pokazuje da se u Hrvatskoj poboljšala kvaliteta života za socijalno najugroženije građane. Drugim riječima, standard je u cijeloj državi sve gori, a brojke su, barem na prvi pogled, bolje.

Najnovije brojke govore nam i da više od 30 posto stanovnika kasni s plaćanjem računa za režije, 14 posto Hrvata ne može si priuštiti mesni obrok niti svaki drugi dan, a gotovo deset posto osoba ne može si priuštiti grijanje tijekom zime. Dok se oni s(p)retniji ovih dana spremaju na skijanje, velika većina Hrvata, nešto više od 70 posto, ne može si platiti niti tjedan dana godišnjeg odmora, a više od 36 posto osoba živi u kućanstvima koje jedva spajaju kraj s krajem. 

Ove brojke pokazuju nam kako je siromaštvo u Hrvatskoj danas jedan od najznačajnijih ako ne i najvažniji društveni problem, a s ovom tezom slaže se i sociolog Stubbs premda smatra kako je sam sustav zdravstvene i socijalne skrbi dobar. 

Nezaposlenost i erozija mirovina

"U polušali sam običavao govoriti da je moć profesionalaca najveći socijalni problem u Hrvatskoj. Hrvatska ima vrlo dobro razvijen sustav zdravstvene i socijalne skrbi, ali profesionalno osoblje u tim sustavima ima previše moći te ne djeluje uvijek u najboljem interesu korisnika. Istovremeno, mislim da pod utjecajem duboke krize u zadnjih šest godina to profesionalno osoblje teško zadovoljava vlastite potrebe iz svojih plaća. Sada bih rekao da je rizik od dugotrajnog siromaštva i socijalne isključenosti koji je rezultat nezaposlenosti i erozije osnovnih mirovina, glavni socijalni problem u Hrvatskoj. Također mislim da u kontekstu u kojem je fokus samo na smanjenju javnog duga, smanjenje siromaštva nije visoko na listi političkih prioriteta, i to ne samo zbog činjenice da su siromašni grupa koja nema politički glas", smatra znanstveni savjetnik zagrebačkog Ekonomskog instituta. 

U usporedbi s drugim europskim zemljama Hrvatska je šesta po stopi rizika od siromaštva, a iza Hrvatske su na „crnoj listi“ s još većom stopom još samo Bugarska, Grčka, Litva, Rumunjska i Španjolska. 

Žene starije dobi su među prvima na udaru siromaštva (FOTO: Pixabay)

„Taj podatak govori da je kriza uglavnom pogodila periferne zemlje EU, uglavnom zemlje Jugoistočne Europe i to je sada novi duboki strukturalni problem u tim zemljama koje imaju najviše stope nezaposlenosti, dramatično visoke stope nezaposlenosti mladih i tako dalje“, komentira Stubbs. Kriza i siromaštvo pogodile su i Sloveniju u kojoj je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u prošloj godini iznosio 20,4 posto, što je više nego u proteklih osam godina. Premda ne raspolaže točnim podacima za ostale zemlje bivše Jugoslavije, Stubbs kaže kako je siromaštvo u tim zemljama puno dublje nego u Hrvatskoj. 

Gotovo desetina građana u dubokom siromaštvu  

Iako je, dakle, sasvim razvidno da je siromaštvo već dugi niz godina jedan od glavnih društvenih problema, Hrvatska nema nikakvu strategiju kako se boriti protiv te nemani.

„Nedostaju nam studije o dugotrajnom siromaštvu u Hrvatskoj kao i o strategijama nošenja s dugotrajnim siromaštvom. Možemo spekulirati da s prolaskom vremena ljudi imaju sve manje mogućnosti da nešto prodaju, ili da se oslone na proširenu obitelj, prijatelje i susjede. Ako pogledamo nove podatke, možemo vidjeti da 8,2 posto stanovništva ima na raspolaganju manje od 40 posto medijana prihoda, a to je dobra mjera dubokog siromaštva. Taj broj 2012. godine bio je na devet posto. Pa ipak, ne znamo koliko ljudi ulazi i izlazi iz siromaštva, odnosno koliko ih u siromaštvu živi dugi niz godina, iako možemo nagađati da s obzirom na to da Hrvatska ima veliki udio dugotrajno nezaposlenih onda bi mogla imati i veliki udio dugotrajno siromašnih. Kvaliteta života osoba koje žive u dubokom siromaštvu vjerojatno je vrlo niska. Tim su se ljudima pridružili i ‘novi siromašni’ – oni čije je siromaštvo rezultat krize, oni koji su iznenada izgubili posao, ne mogu platiti račune i koji se sve više zadužuju“, kaže Stubbs. 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj su najsiromašnije osobe stare 65 godina i više, a žene su ugroženije od muškaraca. Budući da je zbog dugogodišnje gospodarske krize broj zaposlenih u stalnom padu pa omjer radnika i umirovljenih postaje sve nepovoljniji, a stručnjaci upozoravaju da bi se taj broj mogao ubrzo i izjednačiti, znanstvenog savjetnika Ekonomskog instituta pitali smo što se može učiniti da crne brojke ne postanu još gore.

Siromaštvo djece i umirovljenika

„Hrvatska ima velikih problema osigurati adekvatne prihode za starije osobe, obzirom na staranje stanovništva i povećanje broja umirovljenika u odnosu na stanovništvo u radno sposobnoj dobi, na kontinuirano korištenje mehanizma prijevremenog umirovljenja te na činjenicu da je prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću, to jest zamjenska stopa jedna od najnižih u EU, te je za očekivati da će se i dalje smanjivati. Istovremeno, Hrvatska ima veliki broj ljudi koji primaju ‘posebne mirovine’ što znači da su relativno dobro zaštićeni u starijoj dobi. Neće biti moguće značajno podići visinu mirovina za sve, ali bi pomoglo kad bi se podigla dob umirovljenja za sve puno brže nego što je planirano i kad bi se postrožili uvjeti za prijevremeno umirovljenje. Potrebno se usredotočiti na osiguranje zaštite za one koji su u najvećem riziku, a to su stare osobe, žene i oni koji žive sami. Prije krize govorilo se o uvođenju takozvane socijalne mirovine za sve osobe starije od 65 godina koje ne primaju niti mirovinu niti socijalnu pomoć. Ta je ideja napuštena zbog utjecaja krize, kao i zbog složenih pitanja o tome kako odrediti visinu te potpore. Možda je sad došlo vrijeme da se o tome ponovno počne razgovarati. Istovremeno, visoka je razina dječjeg siromaštva, osobito kad se radi o maloj djeci te je više napora potrebno usmjeriti prema smanjenju njihova siromaštva sada kao i mjerama prevencije“, upozorava sociolog. 

Broj korisnika pučke kuhinje povećan za petinu ove godine

Gladna djeca u Hrvatskoj postala su realnost i sve je veći broj djece kojima je jedini topli obrok u danu onaj iz pučke kuhinje čiji broj korisnika u svim gradovima raste. U Zagrebu se, primjerice, broj korisnika u ovoj godina povećao za oko 20 posto, otkriva Mile Novačić socijalni radnik u ustanovi Dobri dom Grada Zagreba, a s obzirom na stanje u državi za očekivati je da će taj broj i u idućoj godini rasti. I ovogodišnje povećanje broja obroka, koji se svakodnevno podjele u zagrebačkim pučkim kuhinjama zasigurno bi bio i puno veći, no pravo na topli obrok u Dobrom domu imaju samo registrirani korisnici Centra za socijalnu skrb.

„Da, broj bi zasigurno bio puno veći bez kriterija, jer puno se građana nalazi na samoj granici priznavanja prava ili oduzimanja prava, no zakonodavac postavlja određene zakonske uvijete ili zakonska tumačenja. Svi oni koji iz određenih razloga ne ostvaruju pravo kroz institucije, mogu objedovati u nekoliko karitativnih pučkih kuhinja na području Grada Zagreba, a koje ne utvrđuju ima li čovjek pravo na topli obrok ili ne“, kaže Novačić. 

Treba posebno napomenuti i to da sustav u državi u kojoj, prema posljednjim podacima iz Fine, čak 319.890 građana ima blokiran račun ne omogućava tim ljudima da ostvare pravo na ikakvu socijalnu naknadu pa niti na besplatni obrok u pučkoj kuhinji.

Pučka kuhinja u Branimirovoj (FOTO: Lupiga.Com)

„Postoji zakonski cenzus za korištenje prava iz socijalne skrbi u koji ulazi i pučka kuhinja. No, puno je ljudi i obitelji pod raznim ovrhama zbog kojih su u problemima preživljavanja, a ne mogu ostvariti to pravo jer nominalno imaju prihod koji im odlazi na ovrhu. Nastojimo 'premostiti' situaciju kad nam se ljudi obrate za pomoć ako im nije utvrđeno pravo korištenja toplog obroka i to davanjem humanitarne pomoći i upućivanjem na nadležne institucije“, pojašnjava nam Marko Đukić, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Osijek koji je tijekom ove godine podijelio oko 40.000 obroka. 

 Romi i dalje među najisključenijima 

Kada govorimo o podacima Državnog zavoda za statistiku, te brojke ne govore dovoljno o siromaštvu različitih društvenih grupa, već o nacionalnom prosjeku, upozorava voditeljica programa Socijalno uključivanje pri Programu Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP Hrvatska) Jasmina Papa koja ističe posebno težak socio-ekonomski položaj Roma, ali i ostalog stanovništva koje živi u blizini Roma. 

OVDJE NEMA MJESTA (VIDEO): Europska crna nacija - Romi

„Analiza socioekonomskog položaja Roma, ali i ostalog stanovništva koje živi u blizini Roma, iako pripremljena temeljem podataka iz 2011. godine donosi neke prilično zabrinjavajuće podatke. Naime, u relativnom siromaštvu živi čak 92 posto Roma, ali i 42 posto stanovništva koje živi u njihovoj neposrednoj blizini. Dakle, ako kao mjeru uzmemo stopu rizika od siromaštva, gotovo svi Romi su siromašni dok je, u usporedbi s nacionalnim prosjekom, siromašno dvostruko više stanovništva koje živi u njihovoj neposrednoj blizini. Još je upečatljiviji podatak da s dohotkom nižim od 4,3 američka dolara na dan raspolaže devet posto Roma i 5,5 posto ostalog stanovništva – dakle oni žive u apsolutnom siromaštvu“, otkriva Jasmina Papa. To istraživanje provedeno je anketiranjem Roma i njihovih susjeda u onim gradovima, odnosno četvrtima i općinama u kojima Romi žive u većem broju pa dobiveni podaci govore i o teritorijalnoj rasprostranjenosti siromaštva, odnosno ukazuju na siromaštvo u siromašnim gradskim četvrtima i ruralnim općinama.

„To upućuje na potrebu razvijanja teritorijalno ciljanih intervencija koje istodobno omogućavaju pristup kvalitetnim obrazovnim (na svim razinama), infrastrukturnim, zdravstvenim i programima zapošljavanja. Ključno je s jedne strane ulagati u ljude da bi do maksimuma mogli razviti svoje potencijale. S druge je strane jednako važno mijenjati način rada i stavove donositelja odluka i javnih službenika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, ali i na nacionalnoj razini. Naime, bez uvođenja načina rada koji procjenjuje učinak svake politike, odnosno mjere na siromaštvo (odnosno njegovo smanjenje) i proračuna koji uključuju potrebe onih društvenih grupa koje su u najnepovoljnijem položaju, korištenje EU fondova za koje se drži da će doprinijeti razvoju, ili sam rast, kad do njega jednom dođe, sami po sebi ne garantiraju da će potrebe svih biti zadovoljene, odnosno da će 'automatski' rezultirati smanjenjem siromaštva“, smatra voditeljica programa Socijalnog uključivanja pri UNDP-u Hrvatska.

Zeleni poslovi 

Jedan od glavnih ciljeva UNPD u Hrvatskoj jest iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad, a u ostvarivanju tog cilja UNPD u Hrvatskoj surađuje s Ministarstvom socijalne politike na projektu kojeg financira Europska komisija kroz Progres shemu, s ciljem analize socijalnih naknada i socijalnih programa na nacionalnoj i lokalnim razinama. Tim projektom nastojat će se utvrditi koje socijalne programe financiraju jedinice lokalne samouprave, koliko su one usklađene s nacionalnim socijalnim programima, te uspijevaju li izvršiti i decentralizirane funkcije koje proizlaze iz pojedinih zakonskih odredbi, primjerice iz Zakona o socijalnoj skrbi prema kojem lokalne jedinice trebaju financirati troškove stanovanja, odnosno režija primateljima zajamčene minimalne naknade.  

„Osim toga, UNDP nastoji podržati inovativne inicijative zapošljavanja, primjerice povezujući zeleni i sektor učinkovitog upravljanja energijom angažirajući na tim poslovima osobe u nepovoljnom položaju. Pri tome ipak treba napomenuti da su državna i lokalna tijela glavninu svojih napora usmjerila suradnji s EK te da tu vide glavni mehanizam koji treba doprinijeti zapošljavanju i smanjenju siromaštva. Međutim, kapaciteti za pripremu programa i projekata, koji uistinu dopiru do teritorija i grupa u najnepovoljnijem položaju nisu dostatni, te UNDP može dodatno doprinijeti svojim iskustvima, ali i povezivanjem s onim zemljama i akterima koji su već prošli kroz taj proces“, zaključuje Jasmina Papa. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay 

Ovaj članak nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".