Srodne novice

• ZATOČENI U PROŠLOSTI: Šta će biti s ovim zaboravljenim mjestima za nekoliko decenija?

• DANAŠNJA HRVATSKA: Zemlja koja ima milijarde za besramnu pljačku, a nema sto eura za nekog da Miru okrene i očisti

• POGODOVANJE PRIVATNIM INTERESIMA: „Pod utjecaj lobija potpali su zastupnici svih ideologija“

• ONI DOLAZE: Ovo je punokrvna društveno angažirana fotografija

• NEVIDLJIVI MEĐU NAMA: Molitvi je mjesto u crkvi, a vašem odnosu sa Isusom mjesto je pred Markom

• PROTIV JEDNOKRATNE PLASTIKE: „Sramotno je da imamo najnižu naknadu za povratnu ambalažu u EU“

• KRATKA ANALIZA: Stope siromaštva rastu, a na redu je još jedna teška jesen

• „OSLONAC“: Uvedena besplatna telefonska linija za podršku mentalnom zdravlju

• SVE „PLANULO“ U SAT VREMENA: Besplatan ručak? Kako besplatan?

• EUROPSKA UNIJA – 21. STOLJEĆE: Život bez kapi vode

Komentiraj

1. New_1 prije više od 2 godine

   Moj profesore. Teško da će vas moje pisanje zadovoljiti jer sam jedva izvlačio dvicu iz hrvatskog, iskreno više nisam ni zaslužio, uvijek sam čitao ono što nije bilo iz lektire, glupe, dosadne, a čitao sam Popularne opere (Reuf Bravo?)i to mi je bilo zanimljivo, kao malog nekoliko puta su me u gradskoj knjižnici propitkivali o knjigama koje sam posuđivao, po dvije, tri svakih 2, 3 dana, i onda bih s "tetama" tamo razgovarao o njima, jednom me majka došla tražiti, znajući me, očekivala je neki nered, a zatekla me pred njih 3 koje su me gledale u čudu jer sam spojio 20.000 liga ispod mora i Tajanstveni otok... pri tom pokušao dovesti u vezu let balona i pasate... no, isto nije išlo preko dvojke. Nije mi išlo nikako, jedino geometrija i sestra joj, matematika 4, jer, "... ne može 5 jer su ostale ocjene..." ... moj profesore. Moj profesore, ne može više jer... nešto nije u redu.
   U filmu "Legionar", nekakvom se pukovniku spočitnulo da je skroman, on otprilike ovako odgovori, da onaj koji je u boj krenuo s 5.000, a vratio se s nekolicinom, ako ništa drugo, barem je zaslužio skromnost.
   Školstvo ako je nekada davno i imalo namjenu u svijet izbacivati gotove ljude, stručnjake, to je prestalo prije 40 godina. Danas ljudi s fakulteta izlaze totalno nepripremljeni za realan život, poznaju materiju koja nije funkcionalna već nekoliko decenija, ali se i dalje uči (?)! Na ekonomiji, ne uče kako zaraditi novce! Pa što uče onda? Nakon 5 godina medicine ne smiješ čovjeku izmjeriti tlak? Moj profesore. Da se vratim na mog Legionara, onaj tko je 50 godina mlade ljude učio da rade ono što im se kaže, da dobiju 5 ako znaju ponoviti od slova do slova, od riječi do riječi, poput papige, bez kreativnosti, bez inventivnosti bez kritičkog pristupa... onaj tko je 50 godina dresirao potrošni materijal... zaslužio je skromnost, kontejnera.
   I moj sin je vani, moj profesore, magistar nauka. Neki dan je kupio kuću, moj profesore, pola milijuna Eura, Lego kocke su mu razvijale kreativnost, igrali smo se kemičara, izmišljali smo priče čitajući riječnik, a u zidu su bili "barba" Volt i njegov sin Amper, i kad je to dijete prvi put s 4 ili 5 godina dalo konstruktivan prijedlog za rješenje nekog problema, razmatrali smo ga i uvažavali, nije bilo podsmjeha niti omalovažavanja, i zanimljivo, profesorica iz hrvatskog ga nije mogla podnijeti i davala mu je očajne ocjene, dvice? To je genetski? Moji profesori.
   Da, žalim vas. Ne zbog ovoga s kontejnerima, žalim vas jer ste ubili svijet i niste toga svjesni.