Natpis „Ručak za sve“, uz dodatak „besplatno“, postavljen na štandu sisačke gradske tržnice izazvao je u ovog četvrtka, u vruće i sparno jutro, niz pitanja slučajnih prolaznika. Odgovor su ubrzo dobili. Nekoliko karlovačkih udruga stiglo je u Sisak kako bi građanima lošijeg imovinskog stanja podijelili besplatne obroke. Nije trebalo dugo čekati da sve „plane“. Za manje od sat vremena organizatori su na štandu ostali bez hrane.

Radi se o akciji „Ručak za sve“ karlovačkih udruga KA-MATRIX, Avadhuta i Eko Pan, koje provode projekt „Suradnjom i praksom do održive zajednice“.

„Za sat vremena sve se podijelilo. A imali smo više od 200 obroka. Interes je bio uistinu velik, da smo imali vojnički kazan moglo bi se cijeli dan nakuhavati“, govori nam Denis Mikšić iz udruge KA-MATRIX i koordinator ovog projekta. 

Kaže kako je najviše obroka podijeljeno umirovljenicima, ali da je bilo i slučajnih prolaznika koji su odlučili probati ponuđeno i, k tome, besplatno. A da bi uopće došlo do probavanja prvo je trebalo odgovoriti na cijeli set, kako nam Denis kaže, uobičajenih pitanja.

„Koliko to košta“, prvo je što bi pitali zainteresirani, iako je na štandu stajao natpis „besplatno“.

„Ništa ne košta“, uporno bi ponavljali organizatori, a odmah bi ih dočekalo novo pitanje - „kako ništa“. 

„Pa ništa, za badava je“, uzvraćali bi Karlovčani, a onda bi morali odgovoriti i na još jedno pitanje – „kako za badava“.

E tad bi se moralo objasniti kako se zapravo radi o međunarodnoj akciji podjele besplatne hrane, a da je tog četvrtka u Sisku provode tri karlovačke udruge, kojima su se pridružili i članovi još nekoliko udruga - ROMB, Naš Turanj, Saveza udruga KAoperative i Udruge invalida rada Duga Resa, a među desetak volontera na sisačkoj tržnici našlo se i nekoliko njih iz Siska i Petrinje. Tek tada bi se, nakon procjene „domaćina“ i njihovih kuharskih namjera, uz riječi „dajte da probamo“, prionulo na jelo. 

"Pitaju 'ima li još'. I mi moramo reći da nema" (FOTO: KA-MATRIX)

No, neki nisu ništa pitali, šutljivo bi stali u red i strpljivo čekali svoju porciju.

„Niste sami, mi smo tu“, veselo je dobacio jedan od volontera starijem muškarcu koji je spuštene glave šutke čekao red. 

„Da, tu ste“, tiho je sebi u bradu ponovio starac, uzeo posudu s hranom i odšetao.

Zanima nas dogodi li se da nestane hrane, a ljudi još uvijek čekaju u redu. Očekivano, odgovor je potvrdan.

„Evo u Sisku se dogodilo. Pitaju 'ima li još'. I mi moramo reći da nema. Nezgodna je to situacija, ali mislim da oni kojima je besplatan obrok najpotrebniji ipak dođu na početku. U devet sati oni su nas već tamo čekali“, uvjeren je Mikšić.

A na meniju je bilo varivo od leće, krumpira i mrkve, s pecivima. Vegetarijansko. Mnoge je zanimalo zašto vegetarijanski obrok, a odgovor je zato što udruga Avadhuta, jedna od provoditelja akcije, promovira zdravu hranu i vegetarijansku prehranu. Još prije trinaest godina upravo je ta udruga pokrenula priču „Ručka za sve“ u Hrvatskoj i pokušavala nahraniti ljude povremenim organiziranjem podjele besplatnih obroka, a sada to čine u suradnji s još nekoliko udruga iz Karlovca u okviru europskog projekta. Kao inicijativa „Giving Thursday“, cilja se na društveno ranjive skupine kojima se povremeno pomaže svojevrsnom „pučkom kuhinjom na otvorenom“. Do sad su, prije ovog projekta sufinanciranog iz Europske unije, osim u Karlovcu i Sisku, akcije održavane u Varaždinu, Križevcima, Ogulinu, Dugoj Resi i Ozlju, pri čemu je podijeljeno više od 52.000 obroka uz pomoć stotinjak volontera.

Na kraju su Siščani, zadovoljni i nahranjeni, pitali Karlovčane „a kad ćete opet doći“. Nažalost, to se još ne zna, ali ono što se zna da je potreba za ovakvim organiziranim akcijama sve veća i da će, sudeći po ekonomskim okolnostima, situacija biti sve gora. 

„U okviru ovog projekta planiran je samo jedan dolazak u Sisak“, rezignirano će Mikšić.

Prije mjesec dana istu su akciju imali i u Karlovcu, na Dan grada, 13. srpnja. I tamo je hrana učas podijeljena, jer u Sisku i Karlovcu, nekada važnim industrijskim središtima koja su zadnjih trideset godina izgubila na svojoj važnosti, situacija je vrlo slična. 

„Da, ima dosta sličnosti između Karlovca i Siska, slični su to gradovi i po povijesti, pogotovo onoj industrijskoj i još su povezani rijekom Kupom. Nekada su imali jaku industriju, a sada više toga nema. Dosta je loša situacija, pogotovo u područjima od Siska prema Karlovcu, gdje je potres nanio veliku štetu ionako osiromašenim ljudima. Ljudi sve više napuštaju te krajeve“, govori nam Mikšić. 

Naš sugovornik sumira kako je akcija dobro pogođena i provedena, što argumentira zadovoljstvom onih koji su svoj obrok uspjeli dobiti.

„Srećom smo krenuli oko devet, jer je bio strašno vruć dan. Lokacija je bila odlična, zato što se puno ljudi tu okuplja, različite skupine građana, najviše, rekao bih, umirovljenika, ali bilo je i slučajnih prolaznika, nažalost, čak i beskućnika. Neki su uzimali i 'rezervni' obrok, da ga ponesu kući“, rezimira Mikšić koji ističe kako ideja načelno i jeste usmjerena prema umirovljenicima s obzirom da su oni generalno u najtežoj situaciji, jer mirovine su ionako niske, a cijene prehrambenih proizvoda iz dana u dan nezaustavljivo divljaju. S obzirom na svoje terensko iskustvo, procjenjuje da je sve više siromašnih i da je ekonomska situacija sve lošija, pogotovo u devastiranim krajevima, koji su i ranije bili u lošem stanju. 

Na namirnice kojima se nahranilo dvije stotine duša koštale su samo 500 kuna (FOTO: KA-MATRIX)

„Umirovljenici ionako nisu skupina koja živi u izobilju, a osim toga cilj nam je da se povežu lokalne organizacija civilnog društva na području Karlovca, Karlovačke, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije, u cilju pravovremenog i učinkovitog odgovora na potrebe zajednice u kriznim situacijama, zbog čega smo proveli i niz radionica i kampanja kojima se prenosi znanje i iskustva“, kaže Mikšić. Stoga će nakon završetka projekta sve ove udruge ići prema Karlovačkoj županiji s molbom da se civilni sektor na određene načine bliže poveže s lokalnim ustanovama, jer upravo su udruge te koje dobro poznaju stanje na terenu, potrebe građana i nedostatke sustava, što je izuzetno važno, posebno u nekim kriznim situacijama. 

Dodaje kako je zapravo ova međunarodna inicijativa, „Giving Tuesday“, svojevrsni odgovor na konzumeristički Black Friday. 

„Bitno je promovirati 'charity', kulturu davanja, jer je to sve potrebnije. Ne samo u Hrvatskoj. Čujem i od kolega iz zapadne Europe da su stalne potrebe za nekim vidom javnih kuhinja, primjerice, u Španjolskoj i Portugalu se sve više udruga zbog povećanih potreba orijentira na 'charity' i organiziranje javnih kuhinja. Sad će sa svim ovim poskupljenima biti još i teže, tako da nedvojbeno postoji izuzetno velika potreba za više ovakvih akcija, i to organiziranih i stalnih“, govori nam koordinator ovog projekta.

A u sklopu projekta „Suradnjom i praksom do održive zajednice“, čiji je dio i „Ručak za sve“, tijekom ove jeseni planiraju još četiri akcije u široj okolici Karlovca. Prvo će urediti učionicu na otvorenom u osnovnoj školi u Turnju, naselju nadomak grada na četiri rijeke. Potom će urediti dvorište zajednice u središtu Karlovca, gdje se inače nalaze i prostorije nekoliko udruga. U mjestu Lauši, blizu Generalskog Stola, uz pomoć lokalne udruge Romb, gdje postoji zanimljiva „vege farma“, uredit će klupe i stolove od recikliranih materijala, dok je zadnja ovojesenska akcija rezervirana za Dugu Resu, odnosno tamošnju Udrugu invalida rada.

„Oni imaju dosta potrebitih, pa smo od nekih karlovačkih tvrtki tražili da nam doniraju islužena računala, koja više nisu dobra za poslovne svrhe, ali su itekako korisna za kućnu upotrebu. Sredit ćemo ih i podijeliti. To je neka, barem, mikro pomoć“, napominje Mikšić.

Za kraj nam govori kako će u rujnu, ali u okviru drugog projekta, ponovo biti organiziran „Ručak za sve“ u Karlovcu, na tamošnjoj „promenadi“, unutar Zvijezde. Dogodit će se to na Dan udruga. Inače, hrana se kuha u restoranu udruge Avadhuta, Vege klubu, odakle se nosi na teren u velikim loncima, gdje se dijeli na porcije i daje građanima. Najbolje sve „teče“, kaže naš sugovornik, kada troje-četvero volontera dijeli hranu, kako se ne bi stvarala gužva. 

Prije pozdrava pitamo koliko su zapravo koštale namirnice kojima se nahranilo dvije stotine duša. Odgovor nas malo iznenađuje – 500 kuna. 

„Nisu to neki veliki troškovi. S onim što bi dvoje platilo za ručak u nekom zagrebačkom restoranu, mi smo nahranili 200 ljudi“, poentira Mikšić poručujući da se zainteresirani za sudjelovanje u ovim akcijama mogu javiti na e-mail info@ka-matrix.hr ili na broj telefon 095/4446-880.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: KA-MATRIX

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga