Nekako paralelno sa medijaliziranom dramom prvih pregovora Syrize sa Troikom, prije koji tjedan sam završio na projekciji nove avanture Asteriksa i Obeliksa ''Gradu bogova''. I ne bih o Asteriksu i Obeliksu (i njihovom psiću naravno), ni pisao da me veliki dio njegove naracije nije neodoljivo, s nizom paralelizama podsjetio na ono što se danas događa Europi, što se događa Grčkoj (i najviše Syrizi i njenim biračima) i napokon - nama. Naravno, veliki dio animiranog filma i dalje je beskrajno zabavan mališanima kojima će se neki od likova podvući pod kožu, no zabavan je bio i meni svojom slojevitom i gotovo benignom naracijom katastrofe koja nas je zadesila kada smo početkom devedesetih silno iščekivali sve blagodati europskog tržišta i europske demokracije.

Varoufakis kao Asteriks, a galsko selo kao Syriza (FOTO: shadowwalkerza.deviantart.com)

U gradu bogova priča počinje očekivano, Julije Cezar i dalje muku muči s malim selom u kojem žive naši junaci, strah i trepet svakog rimskog vojnika. Shvaćajući da oprobane vojne taktike i asimetričnost vojne moći nimalo ne pomažu u borbi spram opkoljenog sela gerilskih Gala, Cezar se odlučuje na 'soft power' i gradi luksuzni rimski grad kako bi vremenom Gali popustili i pali ničice pred blagodatima koje nudi. Asterix i Obelix veliki se dio filma svojski muče da ostatku sela pokažu da je krenulo krivim putem i praktički ostaju ostavljeni na cjedilu. U svojoj novoj taktici Cezar unatoč tome što je nekoliko puta bio spriječen, uspijeva iskrčiti šumu i postaviti prve luksuzne građevine u koje će useliti rimski plebs. Opiruće selo neko će vrijeme ignorirati novu nastambu u svojoj blizini, s prezirom će gledati na njega, no vremenom će mu se prilagoditi pa će nakon nekoliko mjeseci i mesari i ribari i kovači prilagoditi svoje cijene i tržišnu utakmicu svojim novim susjedima, suočavajući svoje sumještane besparici i neimaštini. Tako će galsko selo uskoro izgledati poput nekog španjolskog, grčkog, a uskoro i hrvatskog malog turističkog mjesta, kompletno gentrificiranog i ispražnjenog svojeg kulturološkog značenja i povezanosti s eko sustavom.  

No, da stvar bude bolja, u jednom trenutku Cezar će ponuditi svim stanovnicima galskog sela da presele u novi božanstveni grad i pokore se rimskom imperiju. U jednom trenutku svi će se mještani, gotovo hipnotizirani novim prilikama, naći u novom životu nadomak kojeg će zjapiti otužno i ispražnjeno selo. Asteriks (uz otetog Obeliksa i druida) jedini personalizira neugasli, ali jedva tinjajući otpor prema Imperiju, ali i duboku rezignaciju sa svojim sumještanima koji su tako lako nasjeli na Cezarov trik. Tek u zadnji čas, kroz niz mališanima uzbudljivih prevrata, oslobođeni druid uspijeva spremiti čarobni napitak i napiti svoje žedne (i zalutale) sumještane koji s visina novog grada zaboravljaju na svoje napušteno selo. U tom trenutku čarolija i Imperija i trika se raspadaju te se mještani vraćaju svojoj borbenosti, vrijednostima i čuvenom otporu koji još jednom uspijeva otjerati Rimljane. Tokom razrade priče zanimljivo je da se stvaraju i jake spone solidarnosti i povezanosti između potlačenih i diskriminiranih na strani Rimskog imperija s empatičnim Galima.

Ima li Grčka čarobni napitak? (FOTO: europarl.europa.eu)

Naravno, ukupna nas priča u jednoj romantiziranoj varijanti – i unatoč ponekoj netočnosti ili propustu - podsjeća nas na sve prednosti života kojeg smo nekad poznavali. No ipak, u velikom planu, Asteriks i Obeliks predstavljaju točke današnjeg usitnjenog, ali strastvenog otpora Imperiju kojeg u Europi predstavlja Troika. Kako Troika tretira Syrizu, tako i Cezar tretira Gale. S podsmijehom i prezirom, kao one koji su posljednje točke otpora velikom carstvu koje se nameće svojim diktatom. Spori i s prirodom uravnoteženi život galskog sela začas se pretvara u metež burze i tržišta, ljudski odnosi u tren oka postaju transakcijski troškovi gdje vrijeme postaje novac. Transformacija koja se događa galskom selu pod naletom 'soft powera' Imperija nalik je transformaciji koju i mi osjećao kad radna mjesta, naše industrije, naše vrijeme i vrijednosti prilagođavamo i podređujemo dominaciji tržišta i vladavini prava koje se za njega brine. Cezar se koristi različitim pristupima i instrumentima ne bi li taj prijelaz galskog sela i njegovo simboličko ispražnjenje učinio što neprimjetnijim, čak i neupitnim. Isto tako, postepenim etapama modernizacije takozvanih barbara, i Trojka kroz mehanizme regulacije i prilagodbe, usisava sve preostale resurse, prakse i tradicije koje su postojale u odmetnutom galskom selu, a njegovi dotadašnji stanovnici zaboravljaju da je njihov život u drugoj gravitacijskoj zoni.

Zato u svjetlu grada bogova nije nemoguće vidjeti današnji grčki scenarij. U njemu se, unatoč svim evidentnim razlikama, u Varoufakisu može vrlo lako prepoznati Asteriks, a u galskom selu Syriza. Dakako do točke u kojoj je pružala otpor. Ono što se sad događa Syrizi i golemi pritisak koji ju, istina, ne mekano, pokušava transformirati odgovara silnoj želji da se promjena čiji je ona glasnik odgodi ili onemogući. Isprani pogled umornog Asteriksa utoliko nije puno drugačiji od onog koji na televizijskim ekranima vidimo kod Varoufakisa nakon teških pregovora sa Troikom. Iznenađenost s reakcijama donedavnih mještana, susjeda i prijatelja i sela, također je slična rezignaciji s trenutačnim unutarnjim pritiscima koji dolaze unutar Syrize ili njenih nerealnih i nestrpljivih birača koji opako podsjećaju na Gale koji ne znaju što im se to, kvragu, događa.

Svaka sličnost, dakako je slučajna, ali nije i pitanje - ima li druida koji će Yanisu - i svima nama - pripremiti čarobni napitak?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: anticapitalistes.net