25. maj 2012. bio je najkišovitiji dan do sada u ovoj godini. Na ulazu u Stanicu javne bezbjednosti Srebrenica stoji policajac. Nakon što je upitao kojim su poslom tu, pušta samo osobu koja traži promjenu mjesta prebivališta. Iz zgrade u tom trenutku izlazi Mary Ann Hennesey, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH. Zekerijaha Hadžića, aktivistu Asocijacije studenata Srebrenice, pita da li se već sastao i predstavlja mu komandira policije. 

“Znamo se”, kaže komandir. 

“Da, mali grad”, kaže Hennesy. 

“Kako je bilo?”, pitam je. 

“Kako je bilo šta?”, kaže Hennesy. 

“Sastanak, jesu li spremni na saradnju?”, pitam je. 

“Veoma dobro. Mislim da jesu. Rezultati su dobri”, odgovara Hennesey. 

Zekerijah ne može u šaltersku salu. Ne dozvoljava mu policajac. Nema gužve. Službenica uljudno otpozdravlja. Traži ličnu kartu. “Imate li rodni list i uvjerenje o državljanstvu?”, pita i dobija spremno: “A adresa na koju se prijavljujete?” 

“...”

Ovako počinje priča novinarke, a danas zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice, Duške Jurišić, koja je te 2012. godine, kada je i zapisala citirani tekst, odlučila da svoje prebivalište prijavi u Srebrenici, kako bi učestvovala na lokalnim izborima u tom gradu. Inače, Dušku Jurišić bošnjačke patriote optužuju da je Srpkinja. 

Petnaestak dana kasnije u Glasu Srpske koji izlazi u Banjaluci možemo pročitati sljedeće: „Predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović upozorio je da aktivisti građanske inicijative 'Glasaću za Srebrenicu' vrše pritisak na MUP RS s ciljem da se u policijskoj stanici u Srebrenici otvori još jedan CIPS-ov šalter na kojem se obavlja prijava prebivališta.“

Nije tada Srbima bilo prava ova što postoji ova akcija građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu”. Ideja je vrlo jednostavna, tadašnja etnička struktura u Srebrenici je bila takva da su Bošnjaci u manjini i nikada ne bi mogli osvojiti većinu u toj opštini. Tada se ta inicijativa opažala kao moralni gest i odgovor na genocid iz 1995. godine. 

Gradonačelnik Srebrenice 2012. godine postao je Bošnjak, Ćamil Duraković. 

Inicijativa se smatrala moralnim gestom i odgovorom na genocid iz 1995. godine (FOTO: Wikimedia/Michael Bueker)

Onda su se Srbi prekontali, organizovali i uzvratili istom mjerom na lokalnim izborima 2016. godine u Srebrenici. Broj glasača u Srebrenici, koji su glasali putem pošte i u odsustvu je iznosio oko 3.300, dok je 2012. godine taj broj iznosio više nego duplo manje - 1.566. 

Gradonačelnik Srebrenice 2016. godine postao je Srbin, Mladen Grujičić iz SNSD-a Milorada Dodika. I od tada do danas je neporažen. 

Na izborima 2020. godine Srbe ništa nije moglo iznenaditi. Tri mjeseca pred održavanje lokalnih izbora u BiH, prema podacima MUP-a Republike Srpske, prijavu mjesta prebivališta u Srebrenici tražilo je i dobilo 940 osoba. Od tog broja trećina su bili Bošnjaci, a dvije trećine Srbi iz Srbije.

U novembru te godine uhapšeni su članovi Izvršnog odbora SDP-a BiH u Srebrenici, zbog sumnje u prevare u izbornom procesu u novembru 2020. godine na području Tuzlanskog kantona te Srebrenice. Sumnja se da su oni nedozvoljeno koristili lične podatke bosanskohercegovačkih građana za glasanje putem pošte iz Srbije, te fiktivnim glasovima pogodovali kandidatu za načelnika Srebrenice Mladenu Grujičiću, kao i Socijaldemokratskoj partiji BiH. 

Na dan izbora Srebrenicu su preplavili glasači iz Srbije koje domaće stanovništvo nikada nije vidjelo, a kamo li upoznalo. 

Kada se taj model pokazao dobrim u Srebrenici, počeo se primjenjivati i u Srbiji. Na glasačkim mjestima gdje SNS i Aleksandar Vučić procijene da može biti „gusto“, a ovaj put su to bile neke beogradske opštine, organizovano se dovodi „sveža krv“ iz Republike Srpske. Valjda su to te specijalne i paralelne veze između Srbije i Republike Srpske. 

Ljubav prema svom narodu je uvijek iznad zakona (FOTO: HINA/DOnet/Marko Đoković)

Što se tiče Srba iz Republike Srpske ovakva humana razmjena stanovništva nije nikakav problem, naprotiv to je vrhunski patriotizam, jer „neće nas Drina razdvajati“. Isto će reći dobar dio patriotske Srbije i glasači SNS-a.

Ako se time krši zakon, tim gore po zakon, jer ljubav prema svom narodu je uvijek iznad zakona. 

P.S. Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini se održavaju 2024. godine i sasvim je očekivano da će se pojaviti neki novi Srebreničani iz Ljubovije, Bajine Bašte i drugih mjesta u Srbiji, jer ima li išta ljepše nego kad spojite ugodno sa korisnim, a to su nostalgija za rodnim krajem i demokratija. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Marko Đoković