Zagrebački gradonačelnik najavio je kako i hrvatska metropola razmišlja o nabavci autobusa na vodik. Premda za takvo što nema potvrđenih planova niti studija, talijanska Bolonja sprema se nabaviti najveću europsku flotu od 127 autobusa na vodik za koju se pretpostavljeni izdaci otprilike 110 milijuna eura. „Kada bi nabavili 127 klasičnih električnih autobusa, trošak nabave kao i električna energija potrebna za pogon, bili bi neusporedivo niži. Dakle, već postoje tehnologije koje su puno praktičnije. Umjesto da trošimo ogromne količine energije za proizvodnju vodika, istu tu energiju možemo direktno koristiti u električnim motorima što je puno efikasnije", zaključio je naš sugovornik, profesor obnovljivih izvora energije i planiranja energetske mreže sa Sveučilišta u Bolonji.

Prema službenim statistikama Eurostata, zaposleni stranci u Europskoj uniji prošle godine bili su gotovo dva puta češće prekvalificirani nego njihovi domaćini. Konkretno, 39,4 posto stranaca u EU „uzalud” se školovalo. Za usporedbu, isti problem ima 20,8 posto domaćina. No, postoje velike razlike među članicama Europske Unije po ovom pitanju. Posebno veliki problem imaju zemlje na jugu Europe. Grčka je apsolutni „rekorder” gdje je 69,6 posto stranaca koji bi, teoretski, produktivnije mogli koristiti svoja znanja. Tek malo je bolja Italija sa 64,1 posto i Španjolska s 56 posto. Problemi koje imaju stranci samo su već dodatno izražene nevolje što već muče domaćine. Naime, ukoliko pogledamo broj domaćih stanovnika koji su primorani raditi poslove za koje su prekvalificirani, opet nailazimo na Španjolsku (34,6 posto), Grčku (32 posto) i Cipar (28,4 posto).

Osnivači Regionalne novinarske nagrade “Srđan Aleksić” najoštrije osuđuju linč koji nad novinarkom i dobitnicom nagrade “Srđan Aleksić” Tamarom Skrozzom sprovodi režim u Srbiji i njemu bliska tabloidna propagandna glasila, a čije pisanje ugrožava život našoj kolegici i šalje zastrašujuću poruku na što je sve režim spreman u gušenju kritičke misli i slobode medija. Stojimo solidarno uz Tamaru Skrozzu, našu laureatkinju, i podsjećamo na dio obrazloženja našeg žirija koji je kolegici Skrozzi dodijelio nagradu u kategoriji “Za hrabrost”, prosinca 2022. godine: “Onu ljudsku dužnost, koja je Srđana koštala života, Tamara Skrozza kroz svoje tekstove vrši desetljećima dosljedno, brižna prema žrtvama i bespoštedna prema počiniteljima, imuna na političke pritiske i tabloidna iživljavanja”.

Kao što Rimac i sam ističe na .debug konferenciji: jedina njegova briga je ono što je najbolje za njih. Ali čekaj, malo – kako to onda da se mali hrvatski čovjek toliko identificira i navija? Niti se što proizvodi za njega kao kupca, niti čini od bitnog gospodarskog značaja za njega kao građanina i poreznog obveznika. Ono što u svemu traži objašnjenje je to malo prosto pitanje: kako su nam uspjeli prodati jednu čisto privatnu dioničarsku zabavu kao nacionalnu identifikacijsku stvar? Lako što Rimac ne radi nego za sebe i svoje ulagače; tema je što to radi tako da cijelo vrijeme prodaje pod tobožnji vrhunaravni opći i javni interes. Je li moguće iz ničega konstruirati masovnu ostrašćenost oko nečega posve nevezanog uz naše živote? Poslovni model – jasno je danas već i vrapcima na granama – sav počiva na medijskom hajpu.