"Ničiji svjetonazor ne može, ne smije i neće stati na put prava žena na život, autonomiju i privatnost“, poručila je Lana Bobić na konferenciji Inicijativa My Voice My Choice na kojoj je predstavljena "najveća akcija za ljudska i reproduktivna prava u povijesti Hrvatske". Na samom početku konferencije prikazan je video s Mirelom Čavajdom, kojoj je 2022. godine bila uskraćena potrebna skrb i nije joj dopušten pobačaj u visokom stadiju trudnoće, unatoč činjenici da je, prema liječničkim nalazima, njezino dijete trebalo biti rođeno mrtvo ili s teškim malformacijama zbog tumora na mozgu. U videu se iznose potresne priče četiri žene koje su umrle uslijed komplikacija vezanih uz trudnoću nakon što su im liječnici odbili izvršiti pobačaj. „Ovo sam mogla biti ja. Ovo možeš biti ti”, kaže Čavajda u videu, pa konstatira da kada je pobačaj zabranjen i nedostupan, žene, trudnice i majke umiru u mukama.

Morate znati da s tim ljudima nema šale. Ako oni odluče da nešto mora proći, tada ti ljudi neće birati sredstva. Ako ste im na meti kao potencijalni suradnik, ti su ljudi spremni da vam otmu djecu, zapale stan ili automobil, i vi ste svjesni da vas policija i država ne mogu zaštititi. Jer su mnogi od njih proizašli iz same specijalne policije, ili godinama imaju svoje ljude u tim strukturama. I sada dolazimo do liječnika. Zamislite čovjeka koji svakodnevno spašava živote i koji ne poznaje niti njih, niti taj milje. Potrebna je izuzetna hrabrost, ako je točno ono što mediji pišu, da budete jedan Zdravko Perko ili Julije Meštrović pa da se zajebavate s takvim ljudima i drsko im kažete da uplate mito u Caritas. Perka znam čitav svoj život, vrhunski stručnjak i pošten čovjek, no Perko je iznimka, i vjerujem da mu nije bilo lako u noći izlaziti sa dežurstva. S tim ljudima se ne zajebava. No, to nije ono najstrašnije u čitavoj ovoj priči.

Na svojoj sjednici, sredinom studenog ove godine, Europska agencija za lijekove preporučila je da se za europsko tržište autorizira lijek lecanemab za liječenje blažih kognitivnih smetnji i demencije kod osoba koje imaju ranu fazu Alzheimerove bolesti, no samo za grupu pacijenata koji imaju samo jednu ili pak ni jednu kopiju ApoE4, određenog gena koji povećava šansu za razvoj ove bolesti. Kliničke studije su pokazale da nosioci dvije kopije ovog gena – otprilike 15 posto oboljelih od Alzheimera – imaju ujedno i veće šanse za nuspojave lijeka, u odnosu na one s jednom ili niti jednom kopijom. To je prva pozitivna preporuka na europskoj razini za jedan od nove skupine lijekova za liječenje Alzheimera koji su u akademskoj zajednici dočekani s kombinacijom skepse i uzbuđenja. Radi se o prvom tretmanu koji je u kliničkima studijama dokazao da kod dijela pacijenata može usporiti kognitivno opadanje uslijed bolesti.

Novi Sad nije baš toliko veliki grad da do novinara ne procure neke ključne informacije iz istrage u slučaju „Nadstrešnica“. Tako, recimo, znamo da njome ne rukovode nadležna lica i organi, već partijski specijalci poslani iz Beograda, koji su i policajci i tužioci, kasnije će verovatno biti i sudije. Njihov cilj nije da se otkriju i kazne pravi krivci, nego da se proces vodi tako da režimu nanese što manju štetu, te da se ne razotkrije koruptivna dimenzija slučaja. Videćemo kako će režimski mediji spinovati zvučna hapšenja. Za sada deluje da su pomalo zbunjeni. Vele da su za hapšenje krivi „žuti“ tužioci i policajci. Pod „žutim“ se podrazumevaju predstavnici bivše vlasti, pre svega članovi Demokratske stranke. Vlast se već 12 i po godina vadi na njih, oni su za sve što ne valja krivi. I još uvek potajno vladaju, vele. Možda nije adekvatno poređenje, ali je sistem isti: i Hitler je tvrdio da Jevreji potajno vladaju Nemačkom sve do kraja Drugog svetskog rata.

„Dnevnik je nastao iz ovdašnje perspektive nemoći da se uistinu pomogne stradalnicima i braniteljima Ukrajine”, objašnjava autor djela ponukanog vijestima o šokantnim masakrima u Buči, Kramatorsku, opsadi Harkova i potpunom uništenju Mariupolja, ali i neposrednim iskustvima spontane pomoći i prihvaćanju izbjeglica u Istri. Ratni događaji kod Popovića su izazvali duboku emotivnu reakciju koja je posebno izražena kroz njegove susrete s ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj. Zajedno sa suprugom u vlastiti dom primili su dvije izbjegličke obitelji, a iskustvo koje opisuje kroz svakodnevne i intimne situacije, postalo je sastavni dio dnevnika. Njegovi gosti iz Ukrajine, kojima su pomogli kroz teškoće prilagodbe, postali su simboli otpora i patnje koji prožimaju Popovićevu priču. Kritike koje su pratile objavljivanje "Ukrajinskog dnevnika" ističu njegovu posebnost i vrijednost, naglašavajući osobnu i angažiranu perspektivu.

Više različitih studija u posljednjih pet godina, poput one koju su izveli istraživači Američkog nacionalnog instituta za rak, potvrđuje trend na koji upozoravaju gastroenterolozi u raznim dijelovima svijeta – značajan porast kolorektalnog karcinoma, odnosno raka debelog i završnog crijeva među mlađim ljudima. Bolest koja je još do prije desetak godina u javnosti vezivana uz stariju životnu dob sada se sve više pojavljuje kod ljudi srednje i mlađe dobi. Prema gore navedenom istraživanju koje je obuhvatilo podatke iz zdravstvenih registara između 1980. i 2016. godine povećana incidencija rektalnog karcinoma vidljiva je kod ljudi mlađih od pedeset godina, posebice u dobnoj skupini od 30 do 39 godina, a sve je više pacijenata mlađih od 50 godina i s karcinomima debelog i tankog crijeva. Procjene, ovisno o istraživanju govore o povećanju od 2,8 do čak 36,5 posto u nekoliko posljednjih desetljeća, a trend je zamjetljiviji u razvijenim zemljama.