Polaganjem cvijeća u Prolazu Srđana Aleksića, ove subote u 11 sati, u Novom Sadu započinju Dani Srđana Aleksića u sklopu kojih će se održati svečana dodjela regionalne novinarske nagrade uz bogat program. Dani se otvaraju u subotu u podne izložbom fotografija Imre Sabe, a prvi dan kulminira svečanom dodjelom regionalne novinarske nagrade "Srđan Aleksić" ovogodišnjim laureatima Teofilu Pančiću, novosadskom portalu 021 te Vanji Stokiću i Ajdinu Kamberu s portala eTrafika. Iz drugog dana programa izdvajamo tribinu „Sjećanje na Bojana Tončića“. Nedavno preminulom Tončiću posthumno je dodijeljena specijalna plaketa za dugogodišnji angažman koji je Srđanove ideale slijedio u novinarstvu. Među ostalim u Novi Sad stiže i posebna Živa biblioteka, a, među ostalim, tijekom Dana Srđana Aleksića prikazat će se i dva hvaljena dokumentarca - „Heroji bitke za ranjenike” i "Milena".

Mnogi je hrvatski desničar tijekom svih ovih godina paranoično negodovao zbog Plenkovićeve, kao biva, premalo desne retorike. Nekom je prilikom, nakon pada vlade Tima Oreškovića, jedan iz korpusa Večernjakovih asova pokušao biti duhovit imputirajući težak izbor hrvatske ljevice između "Plenkija" i "Zoksa" (oba su te sezone pucala na premijersku funkciju). Zabavno je to bilo, jer zapravo neloše rečeno, samo kad se ispravi omašku u 3-4 slova: hrvatska je desnica imala težak izbor među njima. U međuvremenu je, kao predsjednik, Milanović oštro zaokrenuo u smjeru trampoida, ali u ono je doba, kao (wannabe) premijer, bio nalik Plenkoviću kao jaje jajetu. Presudan predznak hrvatskog političkog raslojavanja čitao se iz toga je li nam Plenković isti Milanović ili nam je Milanović isti Plenković. Nakon povijesti, stranke duopola se idejno približavaju, često do bešavnog srastanja.

Novosadski kolumnist i novinar, Teofil Pančić, novinari portala eTrafika, Vanja Stokić i Ajdin Kamber, te portal 021 iz Novog Sada dobitnici su ovogodišnjih novinarskih nagrada „Srđan Aleksić“. Svečana dodjela bit će održana ovoga vikenda, 14. prosinca, u Novom Sadu, u tjednu kada obilježavamo Međunarodni dan ljudskih prava, a u sklopu „Dana Srđana Aleksića“ koji se ove godine odvijaju u Banjaluci, gdje se događa festival dokumentarnog filma, te u Novom Sadu gdje ćemo, uz dodjelu nagrada, organizirati i nekoliko medijskih panela te promocija. Po prvi puta, otkako se organizira nagrada, žiri je dodijelio i Specijalnu plaketu. Za dugogodišnji profesionalni angažman i izuzetnu posvećenost novinarstvu, posthumno je dodijeljena Bojanu Tončiću, novinaru i kolumnistu koji je preminuo u travnju ove godine. „Njegov dugogodišnji rad ostavio je dubok novinarski trag na ovim prostorima”, napisao je žiri u svom obrazloženju.

Zoranu Milanoviću trebalo je toliko godina da sam shvati kako je fasciniran Tuđmanom, SDP-u će očito trebati mnogo više, a Hrvati kada shvate ionako će biti kasno. No, fascinacija Tuđmanom nije jedina suprotnost socijaldemokraciji u Milanovićevoj karijeri, nažalost bilo ih je mnogo više. Otvoreno okrupnjavanje kapitala kroz eklatantno rušenje radničkih prava kao premijer je Milanović nazvao otprilike hrvatskim rastom i akumulacijom kapitala koje će napuniti ionako klimavo gospodarstvo. Milanoviću je tada cilj opravdavao sredstva, razloga da sumnjaju u njegovo ljevičarstvo imali su samo oni koji nisu razumjeli zašto gospodin premijer kod ključnih socijalnih i svjetonazorskih pitanja za društvo bira klasične neoliberalne politike koje se izravno kose sa temeljima socijaldemokracije. Čak štoviše, pri tom je otvoreno iskazivao gotovo pa opipljiv prezir i gađenje prema socijaldemokraciji.

Kroz kampanju “Živjeli” Trans Mreža Balkan podsjećaja da je pravo na život apsolutno i da će trans osobe nastaviti postojati i boriti se za svijet u kojem svatko može sa svog mjesta za stolom nazdraviti Živjeli! – s ponosom, dostojanstvom i bez straha. “Kroz simboliku nazdravljanja, odajemo počast svima koji su izgubili živote zbog transfobije, dok istovremeno slavimo snagu i otpornost trans zajednice. Želimo poslati poruku da je pravo na život i samoodređenje osnovno ljudsko pravo koje pripada svima, bez iznimke. Video je poziv na solidarnost i zajedničko djelovanje kako bismo izgradili društvo u kojem strah i nasilje nemaju mjesta, a svaki čovjek može nazdraviti svojoj slobodi i postojanju s osjećajem sigurnosti i ponosa”, kaže u razgovoru za Lupigu Diana Avdić, izvršna koordinatorica udruge kolekTIRV koja pruža potrebnu podršku zajednici.

Tokom 2024. godine, barem prema poznatim podacima, ubijeno je devet žena u BiH. Neke su ubili njihovi muževi, a ostale ubice su poznavale svoje žrtve ili su bile s njima u emotivnoj vezi. Od 2019. do 2024. godine, ponovo barem prema poznatim podacima, ubijeno je 57 žena. BiH je među prvim državama potpisala Istanbulsku konvenciju 2014. godine, ali u praksi ona gotovo da se i ne primjenjuje. Zbog nepostojanja adekvatnih zakona koji bi trebali da strogo kazne počinitelje još uvijek nema ni naznaka da se femicid uvrsti kao posebno krivično djelo u Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u entitetu Republika Srpska, niti u Krivični zakon Federacije BiH, o državnom nivou tek nema govora. U RS-u je napravljena opstrukcija da se femicid ne izglasa kao posebno krivično djelo, uz tvrdnje da je to protiv "tradicionalno-porodičnih" vrijednosti, ali i o uvođenju rodne ideologije na “mala vrata” putem uvođenja zakona o femicidu.