Kada smo prije dvije godine pisali o HRT-ovoj emisiji „Razgovor s razlogom” Morane Kasapović nazvali smo to čudom. Ne zbog urednice i voditeljice, već zbog izvrsnog odabira gosta. Naime, Morana Kasapović tada je u goste na državnu televiziju, nenaviklu na kritičke glasove, dovela Viktora Ivančića. Kroz tri sezone „Razgovor s razlogom” Kasapović je vodila s izvrsnim gostima među kojima vrijedi istaknuti publicistkinju Slavenku Drakulić, fizičara Antonija Šibera te astronoma i učitelja Korada Korlevića. Ovog utorka, 11. ožujka, na Prvom programu državne televizije kod Morane Kasapović se odvio još jedan bitan razgovor s razlogom. Gost emisije bio je bosanskohercegovački pisac Ivan Lovrenović koji u posljednjem romanu „U sjeni fantoma” obradio raskorak između službene i osobne povijesti. Zašto mu je bilo važno napisati taj roman i kako je to kad se u čovjeku sukobe službena i vlastita historija, Morani Kasapović je odgovorio sljedećim riječima.

Čuvena pjesma Električnog orgazma, „Krokodili dolaze” više nije samo hit iz osamdesetih, već i naziv projekta koji je, u zajedničkoj borbi protiv ovisnosti o kocki, okupio brojne muzičare. Ideju su, od Zorana Predina, preko Ramba Amadeusa, Srđana Gojkovića Gileta, podržale i desetine drugih, a sve ih je okupio novosadski glazbenik i DJ Aleksandar Janić - Jana. Nakon što je i sam prošao 18 godina borbe protiv heroinske ovisnosti, Jana je život posvetio pomaganju drugima. U tom naporu okupio je niz prijatelja koji će mu ovog tjedna pomoći u borbi protiv agresivnog promoviranja kladionica. Kako pojašnjava organizator, „Krokodili dolaze” je preventivni projekt udruge Epicentar NS za bolesti ovisnosti iz Novog Sada u sklopu kojega djeluje i Janić. Dio projekta predviđa i snimanje spota s glazbenicima koji će otpjevati po jedan stih pjesme „Krokodili dolaze” Električnog orgazma.

Iza kratice ZNA DU krije se jedno zanimljivo festivalsko ime i još zanimljiviji program. Naime, skraćenica je to za Zbor navodne avangarde Dubrovnik, a početak tog zbora sazvan je za danas, sa zbornim mjestom, kako to i rečeno ime govori, u Dubrovniku. Točnije, zborište je u dubrovačkom starom gradu, u kinu Sloboda, a zborovanje će potrajati sve do nedjelje navečer. Upućeniji među vama sjetit će se da je mjesec ožujak, da sezona u Dubrovniku još nije krenula, a da je ono što je nekad bio festival REBEDU sada, očito, ZNA DU koji će nastaviti tamo gdje je REBEDU stao, s dovođenjem uglednih gostiju u zimom uspavani „biser Jadrana“. Cilj je promovirati kritičku misao, otvoriti konstruktivni dijalog, širiti prostor slobode misli i govora, ali, u konačnici, i doprinijeti kvaliteti javnog života, ili kako bi se reklo, povezati Grad i ljude. Nema sumnje da će to i uspjeti.

U vremenima kada u Europi sve glasnije zvecka oružje i Europska unija planira dugotrajno naoružavanje, iz ove koalicije odlučili su poručiti NE ratnoj ekonomiji i NE Europi rata. „Ratna ekonomija i vojna industrija su uvijek pogoni za ratne sukobe, proizvodnju ratova i proizvodnju smrti. Logika suvremenog ratovanja tehnologiju smrti danas temelji na novim tehnologijama čije razorne posljedice ovoga trenutka ne možemo sagledati. No, znamo da od ratova uvijek profitiraju kapitalističke korporacije u paktu s politikom“, ističe se u proglasu koji je javnosti uputila ad hoc feministička antiratna koalicija. U proglasu iznose i nekoliko zahtjeva. Prvi od njih je da se otvore razgovori o novoj „sigurnosnoj arhitekturi“ Europe, jer, kako kažu, sigurnost ne počiva na moći da uništiš svog susjeda, već da s njim surađuješ. Potom, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, zahtijevaju i da se u mirovnim pregovorima poveća broj žena.

„Žene koje stoje iza ovih objektiva, svaka na svoj način, otkrivaju delikatne, ali duboko dirljive odnose između čovjeka i životinja, podsjećajući nas na drevnu vezu koja nadilazi tek biološku povezanost. U kadar se tako uvlače prizori ptica, pasa ili mačaka koje, čini se, s fotografkinjama dijele tih, ali snažan dijalog. U tim je kadrovima sačuvana iskonska ideja o Gei, majci Zemlji, koju upravo žene oduvijek simboliziraju kao zaštitnice i njegovateljice života. Prisutnost životinja, bilo u urbanim dvorištima ili u divljini, svjedoči o čovjekovoj potrebi da pronađe sklad s prirodom, a ženski pogled na taj sklad posebno je prožet toplinom i suosjećanjem“, zapisala je kustosica Leila Topić o izložbi „Fotografkinje 2025.“ koja je u organizaciji Fotokluba Rijeka na Osmi mart otvorena u riječkoj Galeriji Principij. Ovu „navadu“ – da na Međunarodni dan žena organiziraju izložbe fotografija, kojima prethodi javni natječaj – u Fotoklubu Rijeka prakticiraju još od 1979. godine.

Već godinama se na društvenim mrežama oglašavaju stranice koje nude „pomoć pri pisanju akademskih radova“. Odlučili smo kontaktirati te stranice s upitom o tome koliko bi nas koštao, primjerice, seminar od četiri stranice, a koliko diplomski rad od četrdesetak stranica. Rezultati su ovakvi. Za seminar smo dobili ponude u iznosu od 30, odnosno 48 eura te jednu za znatno viših 185 eura, dakle za četiri stranice. U slučaju diplomskog rada, dobili smo jednu ponudu od 400 eura, koja nam je zapravo spuštena sa „400-500 eura“ nakon što smo rekli da ćemo razmisliti. Druga nam je ponuđena u dvije rate, s ukupnim iznosom od 440 eura, dok je treća ponuda iznosila 1.485 eura. Cijene, rečeno nam je, ovise o temi, broju stranica i datumu isporuke. Pa tko onda kaže da je obrazovanje neprocjenjivo? Naši sugovornici iz akademske zajednice složni su po pitanju toga da se prakse ovakvih tvrtki i "poduzetnika" neupitno trebaju zakonski kažnjavati.