IN MEMORIAM - PREDRAG FRED MATIĆ: Otišao je čovjek koji nam je pokazao kako se pobjeđuje mržnja

IN MEMORIAM - PREDRAG FRED MATIĆ: Otišao je čovjek koji nam je pokazao kako se pobjeđuje mržnja

Rat, vojska i politika – i više nego dovoljno za duboka, neizlječiva razočaranja. Predragu Fredu Matiću su bila namijenjena naročito: najteže bitke, najgora mučenja, najžalosnije sudbine suboraca i sužrtava, a potom – nepravda koja vapi do neba – prljava, odvratna podmetanja i prijetnje dok je bio ministar branitelja, a pod njegovim se prozorima utaborili nekadašnji ratnici, čak suborci, pijani i agresivni, koji su, u politikantski proračunatom odbijanju da prestanu ratovati, u heroju Trpinjske počeli gledati “Jugoslavena” i “izdajnika”. Bio je to, bez ikakve sumnje, najniži trenutak u odužoj povijesti beščašća onih koji bi da ih se, ma što činili, i dalje zove “braniteljima”. A branitelj je bio Fred: kad je branio Vukovar; kad je pomogao suzatočenicima u logorima; kad je Svetlani i sebi obranio pravo na ljubav; kad je u Bruxellesu uspješno izborio i obranio rezoluciju o zaštiti žena ... No najviše od svega, Fred je obranio samoga sebe – od mržnje.
JADNOLINIJA: Te ljude, pomorce, zapamtiš samo po žrtvi

JADNOLINIJA: Te ljude, pomorce, zapamtiš samo po žrtvi

Dobar dio svog života proveo sam na Jadroliniji. Tog vrelog ljeta 1986. godine prvi put sam ušao na trajekt, popularnu „šešulu“, već tada trideset godina star desantni brod JNA. Miris broda zapamtiš zauvijek jer su brodovi isti ka i ljudi što je rekao Toma Bebić. Svaki je različit, i svaki je poseban na svoj način. Pomorci Jadrolinije posebna su vrsta ljudi. Uglavnom su to ljudi sa škoja koji su sanjali samo jedno. Da navigaju. Kad bi ih pustilo more, kad bi se skućili, završili bi na Jadroliniji. Doma si, a opet nisi doma. Opet navigaš, a svakom pomorcu samo je to i bitno. Biti uz more i na moru. Na kuverti broda, uz timun ili u njegovoj utrobi. Za makinjom. Uvijek sam se divio tim ljudima, a najviše sam posadu cijenio radi zima. To je ono kad utihnu škoji, a bura počne svoj ples po kanalu.
PROŠIRENJE „PODRUČJA SIGNALA“: Zaista, kako se postaje „naš“ pisac?

PROŠIRENJE „PODRUČJA SIGNALA“: Zaista, kako se postaje „naš“ pisac?

Antologija „Područje signala – Mapiranje suvremene proze u Hrvatskoj 2000. – 2020.“ (V.B.Z. 2024) bila je, nesumnjivo, glavni događaj književne sezone dosad. Zanimljivo je po tome, što mapirajući suvremenu prozu u Hrvatskoj, ne poštuje sveto pravilo nacionalnih kanona da su prisutni samo autori većinskog etničkog porijekla, rođeni na području date države – koji pišu propisanom varijantom dominantnog jezika. Takav iskorak bio je neminovnost na postjugoslavenskom prostoru; već je odavno definiran zajednički jezik, književni život bez granica još je stariji. Unisonost nacionalnih kanona postojala je dosad ionako samo u čitankama književnih povjesničara, po inkubatorima odsjeka i akademija. No, kao i svaki iskorak, i „Područje signala“ u jednom trenutku je zastalo. Ili možda tek otvorilo mogućnost sljedećeg koraka.
HRVATSKE MUKE JEDNOG KURDA: „Unutar kampa mi ne mogu pomoći, a izvan kampa ne žele“

HRVATSKE MUKE JEDNOG KURDA: „Unutar kampa mi ne mogu pomoći, a izvan kampa ne žele“

„Jednom kada dobijete dozvolu za rad i zaposlite se, više niste pod zaštitom liječnika u Porinu već trebate naći obiteljskog liječnika. Obzirom da me liječnica obiteljske medicine kojoj sam se obratio odbila, ne mogu dobiti potvrdu za bolovanje. To nije samo moj problem već se događa mnogim tražiteljima međunarodne zaštite u Hrvatskoj. Unutar kampa mi ne mogu pomoći, a izvan kampa ne žele. Zaglavio sam u sredini i vrlo lako bi se moglo dogoditi da zbog toga ostanem bez posla”, objašnjava nam državljanin Turske (podaci poznati redakciji) koji nam se obratio iz Porina, prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Ove jednostavne rečenice nije nam mogao reći u lice niti poručiti telefonom. Trebao ih je napisati, prevesti u internetskom prevoditelju pa opet zalijepiti u poruku i poslati.
NOVCI SU TU, TREBA IH POTROŠITI: Koliko su zapravo isplativi autobusi na vodik?

NOVCI SU TU, TREBA IH POTROŠITI: Koliko su zapravo isplativi autobusi na vodik?

Zagrebački gradonačelnik najavio je kako i hrvatska metropola razmišlja o nabavci autobusa na vodik. Premda za takvo što nema potvrđenih planova niti studija, talijanska Bolonja sprema se nabaviti najveću europsku flotu od 127 autobusa na vodik za koju se pretpostavljeni izdaci otprilike 110 milijuna eura. „Kada bi nabavili 127 klasičnih električnih autobusa, trošak nabave kao i električna energija potrebna za pogon, bili bi neusporedivo niži. Dakle, već postoje tehnologije koje su puno praktičnije. Umjesto da trošimo ogromne količine energije za proizvodnju vodika, istu tu energiju možemo direktno koristiti u električnim motorima što je puno efikasnije", zaključio je naš sugovornik, profesor obnovljivih izvora energije i planiranja energetske mreže sa Sveučilišta u Bolonji.
NIJE NAM LAKO: Strancima se loše piše, a njihovim ženama još gore

NIJE NAM LAKO: Strancima se loše piše, a njihovim ženama još gore

Prema službenim statistikama Eurostata, zaposleni stranci u Europskoj uniji prošle godine bili su gotovo dva puta češće prekvalificirani nego njihovi domaćini. Konkretno, 39,4 posto stranaca u EU „uzalud” se školovalo. Za usporedbu, isti problem ima 20,8 posto domaćina. No, postoje velike razlike među članicama Europske Unije po ovom pitanju. Posebno veliki problem imaju zemlje na jugu Europe. Grčka je apsolutni „rekorder” gdje je 69,6 posto stranaca koji bi, teoretski, produktivnije mogli koristiti svoja znanja. Tek malo je bolja Italija sa 64,1 posto i Španjolska s 56 posto. Problemi koje imaju stranci samo su već dodatno izražene nevolje što već muče domaćine. Naime, ukoliko pogledamo broj domaćih stanovnika koji su primorani raditi poslove za koje su prekvalificirani, opet nailazimo na Španjolsku (34,6 posto), Grčku (32 posto) i Cipar (28,4 posto).
OSNIVAČI NAGRADE “SRĐAN ALEKSIĆ“: „Stojimo solidarno uz novinarku Tamaru Skrozzu“

OSNIVAČI NAGRADE “SRĐAN ALEKSIĆ“: „Stojimo solidarno uz novinarku Tamaru Skrozzu“

Osnivači Regionalne novinarske nagrade “Srđan Aleksić” najoštrije osuđuju linč koji nad novinarkom i dobitnicom nagrade “Srđan Aleksić” Tamarom Skrozzom sprovodi režim u Srbiji i njemu bliska tabloidna propagandna glasila, a čije pisanje ugrožava život našoj kolegici i šalje zastrašujuću poruku na što je sve režim spreman u gušenju kritičke misli i slobode medija. Stojimo solidarno uz Tamaru Skrozzu, našu laureatkinju, i podsjećamo na dio obrazloženja našeg žirija koji je kolegici Skrozzi dodijelio nagradu u kategoriji “Za hrabrost”, prosinca 2022. godine: “Onu ljudsku dužnost, koja je Srđana koštala života, Tamara Skrozza kroz svoje tekstove vrši desetljećima dosljedno, brižna prema žrtvama i bespoštedna prema počiniteljima, imuna na političke pritiske i tabloidna iživljavanja”.
MY JOB IS JUST CROATIA: Nacionalno božanstvo MateRimac™ u zemlji pokondirenih tikvi

MY JOB IS JUST CROATIA: Nacionalno božanstvo MateRimac™ u zemlji pokondirenih tikvi

Kao što Rimac i sam ističe na .debug konferenciji: jedina njegova briga je ono što je najbolje za njih. Ali čekaj, malo – kako to onda da se mali hrvatski čovjek toliko identificira i navija? Niti se što proizvodi za njega kao kupca, niti čini od bitnog gospodarskog značaja za njega kao građanina i poreznog obveznika. Ono što u svemu traži objašnjenje je to malo prosto pitanje: kako su nam uspjeli prodati jednu čisto privatnu dioničarsku zabavu kao nacionalnu identifikacijsku stvar? Lako što Rimac ne radi nego za sebe i svoje ulagače; tema je što to radi tako da cijelo vrijeme prodaje pod tobožnji vrhunaravni opći i javni interes. Je li moguće iz ničega konstruirati masovnu ostrašćenost oko nečega posve nevezanog uz naše živote? Poslovni model – jasno je danas već i vrapcima na granama – sav počiva na medijskom hajpu.
KRAJ JE TU: Kako smo uništili Split?

KRAJ JE TU: Kako smo uništili Split?

ek tamo pojavom prvih tajkuna Split će se preobraziti u ono što je danas, u fast food meku za goste slabije platežne moći koji će uživati u savršenoj ponudi za njih. Limenke i čudovišno sklepana zdanja brze hrane uglavnom rodijaka vladajućih nemilice su nicala kao gljive poslije kiše, a onda nam se dogodila Ultra pa Game of Trones. Krajem devedesetih bilo je naznaka što nas čeka i brzo se Split počeo transformirati. Masovno su nicali apartmani, a mladost grada odlazila je iz Splita jer je recipročno nestajalo stanova za najam. Zadnjih deset godina dobili smo Split današnjice. Grad kao središnji park za turiste, ispražnjen od svojih stanovnika, grad koji živi tih nekoliko ljetnih mjeseci, dok je ostatak godine to grad duhova. Ono što je dovelo do takve kataklizme bile su cijene i politika „druže snađi se“.
HRVATSKA MLADEŽ: Može i gore

HRVATSKA MLADEŽ: Može i gore

Najnovije istraživanje Eurobarometra otkrilo je pomalo iznenađujuća razmišljanja među mladima od kojih gotovo trećina smatra kako će političari njihove probleme riješiti ukoliko na društvenim mrežama koriste hashtag ili promijene sliku na svom profilu. Anketa „Mladi i demokracija” provedena je na razini čitave EU te je obuhvatila više od 26.000 mladih između 15 i 30 godina. Starijim generacijama ovaj podatak uistinu može izgledati poražavajuć, ali to više govori o tome koliko se te generacije sve više udaljavaju od svoje mladosti i, proporcionalno tome, sve više postaju nalik na svoje roditelje. Rezultati ankete potencijalno ukazuju i na to kako mladi, baš kao i njihovi roditelji, pate od Dunning-Kruger efekta.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. U VIHORU MRŽNJE: Osvrt na knjigu „Alija. Ulema ili balija“

    04.02.2025.

    Nedžad Novalić

    U VIHORU MRŽNJE: Osvrt na knjigu „Alija. Ulema ili balija“

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Metode režima nasilja

    02.02.2025.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Metode režima nasilja

  3. OD 0 DO CILJA: Kako sam na Fejsu skupio novac za štampanje knjige i kako su me kritizirali zbog toga?

    30.01.2025.

    Srđan Puhalo

    OD 0 DO CILJA: Kako sam na Fejsu skupio novac za štampanje knjige i kako su me kritizirali zbog toga?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije