Najveći međunarodni filmski festival u Hrvatskoj, 22. po redu Zagreb Film Festival, održat će se od 4. do 10. studenog na više lokacija, u nekim od najpopularnijih zagrebačkih kina. Od svoga prvog izdanja 2003. godine, festival je specifičan po svom fokusu na prve i druge filmove autora/ica pa je i ovogodišnji program festivala usmjeren na otkrivanje i predstavljanje debitantskih filmova i novih autora i autorica. Prilika je to da pogledate najbolje od recentne nezavisne filmske produkcije i vrijedna ostvarenja od kojih mnoga neće biti dostupna u sveprisutnim multipleksima. Među nekadašnjim debitantima čiji su filmovi bili prikazani u glavnom festivalskom programu ističu se imena danas slavnih redatelja poput Stevea McQueena, Cristija Puiua, Radua Judea i brojnih drugih.

U džepu nemam veliki plan niti čarobni štapić kojim bi pomor hrvatskih gej muškaraca zbog (često nenamjernog) predoziranja uslijed „chemsexa“ sutra prestao, ali znam da nijedan problem nije riješen tako što se o njemu sustavno i namjerno šutjelo. Ništa se nije destigmatiziralo šutnjom. Koliko god išlo na prvu ruku najgorim homofobima, koliko god narušavalo imidž simpatičnih gejeva, „chemsex“ i njegove potencijalno fatalne posljedice moraju postati tema javnog diskursa, politička tema. To je, bez imalo pretjerivanja, za stotine, možda i tisuće gej muškaraca u Hrvatskoj pitanje života i smrti. I za one koji su dio te scene, a čini se da ih je u stotinama, ali i za one koji bi joj se tek mogli priključiti jer nemaju drugih opcija u životu. "Chemsex" je zapravo perverzija ideje „safe spacea“ i još jedna ekstenzija ideologije ormara.

Književna kritičarka i influencerica, Katherine Diez, 2018. godine objavila je svoju prvu književnu kritiku za najstariji danski dnevni list Berlingske. Plavokosa djevojka toga je dana objavila fotografiju na Instagramu kako leži s knjigom na prsima uz tekst “idem na posao”. Na Instagramu je imala preko 60.000 pratitelja, bila je možda jedina iz svijeta književne kritike, koja je imala takav doseg. Postala je preko noći poznata i bila kritizirana zbog estradizacije književnosti, na što se ona pravdala, kako nije njena krivica što je istovremeno lijepa i dobra poznavateljica svijeta književnosti. A onda je optužena za plagijat i interna istraga pokazala je da je u 13 slučajeva prepisivala tuđe tekstove. Ispostavit će se da nikad nije završila studij književnosti na sveučilištu u Kopenhagenu, iako ga jeste studirala.

U odnosu na socijalistički period moderna izgradnja jednog grada danas nema nikakve veze sa potrebama stanovnika. Nema jedinstva između građana, društveno-političkih tijela i struke. Struku se i ne sluša, a provjera kvaliteta izgradnje, lokacije, zemljišta, skladnosti sa ekološkim standardima i sličnim stvarima gotovo je nepostojeća. Gradi se iz dva razloga – zbog jedinstva vlasti sa investitorima u cilju uzajamnog profitiranja i zbog populizma kako bi tokom političke kampanje kandidati sami sebe mogli da hvale kako se za perioda njihove vladavine nešto gradilo. Trenutno je na djelu aktivno brisanje stare Banjaluke, njen identitet nestaje u velikim zgradama na čijem mjestu su se nalazile nekadašnje stare kuće, javne zgrade i drugi objekti koji su preživjeli razorni zemljotres 1969. godine. Kroz godine socijalnih promjena, pogotovo u ratu devedesetih, brojne porodice Bošnjaka i Hrvata su izbjegle pa su se tako njihovi domovi našli na prodaju.