Hitno je! Zadnji je čas! Nemamo što više čekati, naoružanje i modernizacija naše vojske mora nam biti još veći prioritet. Mi smo se trebali naoružati još jučer! Geopolitička situacija neće čekati na nas. Europa je stara uspavana dama bez liderstva i jasnog plana obrane, a mi umjesto da jačamo svoju vojsku oslanjamo se na takav jalov i upitan štit. Ulaganje u oružane snage RH je nedovoljno i ovih dva posto moramo hitno povećati na tri, dok naravno ne dostignemo zacrtanih pet posto. Naša vojska mora biti moderna i sposobna da brani svoje granice bez obzira na NATO. Hrvatska ove godine dostiže dva posto BDP-a izdvajanja za obranu. Osim toga čak 29 posto obrambenih izdvajanja odnosi se na modernizaciju vojske i time dokazujemo da smo pouzdani saveznik, ali sve je to malo. Vidimo što se događa u svijetu.

Vidimo što se događa u svijetu, ali jasno vidimo što se događa i kod nas, ako samo nasumično pogledamo ovih dana što izjavljuju naši političari, čelnici, ministri i analitičari po medijima. Ovaj gornji pasus samo je nasumično izdvojen iz opće kakofonije koja ovih dana vlada u našem medijskom prostoru, i nema političara, analitičara ili mehaničara koji nije ustvrdio kako je dva posto malo, kako je administracija Donalda Trumpa u pravu, i kako hitno, još danas moramo odriješiti kesu i žurno krenuti u nabavku modernog naoružanja, novih oklopnih vozila, dronova i još barem deset jurišnih zrakoplova. Obrana je prioritet i sve svoje resurse moramo podrediti tome. Rijetki glas razuma neočekivano se ukazao s Pantovčaka. Predsjednik Zoran Milanović u inauguracijskom govoru pozvao je na oprez, mudrost i da hladne glave razmislimo o aktualnoj borbenoj histeriji, jer svako novo ulaganje u vojsku ostavlja bez sredstava za ključna ulaganja u infrastrukturu, znanost, kulturu, nove tehnologije, umjetnost i sport, a ja bih skromno nadodao kako najavljena ulaganja ne samo da su opasna za druge segmente društva, već su i akutno besmislena.

Zašto je besmisleno ulagati u našu vojsku, obranu i zaštitu i slične rupe bez dna u koje će nas sunovratiti aktualna i europski dezorijentirana vlast? Kao prvo strašna je činjenica da nemamo više bog zna što ni braniti. Hrvatska u ovom trenutku ima preko pola milijuna stanova koji zjape zatvoreni i prazni. Ako tome pridodamo preko sto i pedeset tisuća podstanara, desetine tisuća zatvorenih apartmana i novogradnji koje se prodaju da ostanu zaključane kao vid štednje postavlja se logično i normalno pitanje što bi mi kao trebali braniti? 

U Hrvatskoj, zemlji u kojoj se strani konglomerati trude da ne jedete naše i domaće, od politike koja vas uvjerava da je to za vas dobro i da time što kupujete tuđu škart robu, čuvate nacionalnu ekonomiju? U Hrvatskoj je stotine tisuća mladih odjebalo tu politiku i reklo zbogom ovakvoj Hrvatskoj. Zemlji u kojoj svi prehrambeni lanci, uključujući one koji „znaju što voliš“ i one koji ti „friško i domaće“ guraju pod nos, zapravo više niti su naši, niti „naše“ misle, niti ih boli kurac kakvu će ti škart robu i pod kojim uvjetima plasirati u zemlju u kojoj im je vlast to i omogućila? Dakle, ako sam dobro razumio, mi bi trebali još više stegnuti remen nego li je stegnut do sada, da se naoružamo još više i još modernije da obranimo pola nekretnina u državi koje su zatvorene, da branimo trgovačke lance koji su obavezno puno skuplji nego u drugim zemljama, da branimo banke koje odavno nisu naše kako bi i dalje mogle isisavati enormne profite iz ove zemlje? Ima li strašnije stvari od vlasti koja prodaje zemlju, banke, svoju monetu, vode … sve? Ima, naravno. Kad strancima počnu prodavati i zrak, koji moramo disati. 

I sad nam prodaju priču kako trebamo kupovati još više strojnica, još više tenkova, još više borbenih zrakoplova. Zaboravimo, dakle, na ulaganja u industriju. Čuj mene, „industriju“. 

Zaboravimo ulaganja u znanost, infrastrukturu, sport, umjetnost. Zaboravimo na borbu protiv inflacije koja je najviša u eurozoni, zaboravimo na nove vrtiće, škole, zaboravimo na igrališta, poljoprivredu, ulaganja u domaću ekonomiju. Sve što nam treba, kako vidimo, jesu nove puške, nove strojnice, novi oklopnjaci. Po svaku cijenu. No, problem nije samo u činjenici da nam nije ostalo puno našeg za braniti, nego i u tome što nas zapravo nema tko braniti. Jedino da unovačimo strane radnike i uvedemo vojnu obvezu za Filipince, Nepalce, Bosance i Srbe. Ako je suditi po primjeru bivšeg ministra Josipa Dabre, Hrvati će se radije prizvati na savjest nego uzeti pušku u ruke. 

Hitno je! Zadnji je čas! Nemamo što više čekati, naoružanje i modernizacija naše vojske mora nam biti prioritet. Mi smo se trebali naoružati još jučer! Geopolitička situacija neće čekati na nas. Europa je stara uspavana dama bez liderstva i jasnog plana obrane, a mi umjesto da jačamo svoju vojsku oslanjamo se na takav jalov i upitan štit. Naoružajmo se, dakle, do zuba da obranimo sve što odavno nije naše. Zemlju, prazne nekretnine, strane trgovačke lance i banke. Oni sami, dakako, niti mogu, niti im pada na pamet. Sve novce i resurse usmjerimo da ono što smo nepovratno izgubili i zaštitimo. 

Bilo bi zaista urnebesno da nekoć tvoju zemlju, vodu i zrak, a danas tuđu i prodanu, netko zaista i oružano napadne. Stoga, naoružajmo se do zuba jer prilika je da netko i na tome omasti brk.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.