Ako mislite da je teško nabaviti ulaznice za Ligu prvaka, raritetne europske izlete Hajduka ili velike dvoboje na svjetskim smotrama hrvatske reprezentacije, onda niste pokušali doći do karte za Superclasico - jedan od najvećih nogometnih derbija na zemaljskoj kugli, kojeg su ugledni svjetski časopisi uvrstili u kategoriju "TOP 100 things to see before you die". Taj strogo čuvani cirkus zavodljivo rasplesane i raspjevane argentinske nacije praktički je zaključan daleko od očiju turista i inih došljaka, a raskošni video clipovi koji na YouTubeu skupljaju milijune klikova, figuriraju kao provokacija, jedan brižno smišljeni predmet pomame.

Lutajući reporter Lupige donosi vam fotografije iz unutrašnjosti napadne podmornice P-821, klase "Heroj". Ova podmornica izgrađena je u razdoblju od 1968. do 1970. godine u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice. U svoje vrijeme važila je kao čudo tehnike i smatrana je jednom od najsuvremenijih podmornica toga tipa na Mediteranu. Danas je kao muzejski eksponat izložena u Tivtu, ispred zgrade u kojoj se nalazi Zbirka pomorskog nasljeđa. Vlasništvo je kompanije Adriatic Marinas d.o.o., odnosno marine Porto Montenegro. Podmornica P-821 Heroj nikad nije upotrijebljena u ratnim operacijama.

„Jedan Prizrenac mi je sarkastično kazao da se na Kosovu bratstvo i jedinstvo ispostavilo kao 'bratstvo i ubistvo'. Zvučalo je kao precizan opis dojma Mitrovice, koja je, nekako, dok smo se tumbali po makadamskoj cesti za Prištinu - autoput je u izgradnji - nužno ostavila okus ljudskog poraza“, piše Jerko Bakotin u drugom dijelu reportaže koju iz Kosovske Mitrovice donosi Lupiginim čitateljima. Razmišljajući o Kosovu s kojim smo nekada bili u istoj državi i vremenima kada je radniku iz Mitrovice bilo sasvim normalno da si priušti ljetovanje u Dubrovniku, zaključuje kako je Kosovo danas hrvatskim klincima tek mrvicu bliže od Azerbejdžana.

„Ne odlučuje se ovdje o sudbini svijeta, nego se samo ispisuju nova poglavlja jugoslavenske katastrofe u zabačenom kutiću Balkana, koja više ne zanima skoro nikog osim njenih žrtava“, sukus je to reportaže koju za Lupigu iz Kosovske Mitrovice donosi Jerko Bakotin. Ovaj odličan materijal, nastao u gradu gdje su dva kraja mosta počeci dva radikalno suprotstavljena svijeta te u obližnjim rudnicima Trepče, najpoznatijim po velikom štrajku rudara 1989. godine, Lupiga će u narednim danima objaviti u tri nastavka. Lupigini rezignirani sugovornici, uništenih života, posve pomireni sa sudbinom, u ovom će dijelu za sve kriviti Zapad, Ameriku i Njemačku, sasvim nesvjesni pravih uzroka katastrofe u koju su gurnuti.

U talijanskom gradiću Predappio vikendom je gužva. Štovatelji fašizma tih se dana dolaze pokloniti Benitu Mussoliniju, čije su kosti pohranjene na središnjem mjestu lokalnog groblja. Neprirodno velika glava od bijelog mramora šutke gleda kroz zatamnjeno svjetlo prema posjetiteljima, a ispod nje je sarkofag ukrašen trobojnicama, snopovima sijena (fašio) i krunicama. Iako bi se tu očekivalo skinheadse, realnost je drugačija - najveći dio posjetitelja obitelji su s malom djecom. Izbjegavaju fotoaparate i na pitanje zbog čega su tu odgovaraju tek smiješkom. Metalni kukasti križ ovdje stoji samo pet, upaljači dva, a kalendar s Mussolinijem šest eura.

"Prije godinu dana nisam ni pomišljala na rat. Danas, iako se u Lavovu ne događa ništa, sa strahom se pripremam na otvaranje portalâ, čitanje vijesti. Prošloga mjeseca moji su prijatelji počeli pohađati kursove hitne pomoći, jer ne znamo što će biti sutra", priča nam studentica Marjana Mazurak iz Lavova, nakon što smo se sklonile od kiše koja se sručila na taj, po veličini i arhitekturi centra, Zagrebu vrlo sličan grad, a po nepredvidivosti padalina sličniji Londonu. Lokalni vic dan nakon izbora u Ukrajini, koje je već u prvom krugu dobio, po pisanju Guardiana, "najbolji među najgorim oligarsima" - Petro Porošenko, kaže: "To nije kiša, to su suze Julije Timošenko"