Daleko iza nas još se škrto naziru svjetla Istambula. Za koji dan on će biti samo sjećanje, sve do onoga trenutka kada te opet prekriju masne sjene desetina mostova koje spajaju dva kontinenta. Istanbula više nema. Zima i stalna razlika temperature ponekad i po 50 stupnjeva u tjedan dana ostavilo je traga na svima. Balavi nosovi i stalno hroptanje bili su zaštitni znakovi svih nas. Nas petnaestak. Igrom sudbine, ili točnije, igrom nekog brokerčića u smrdljivoj kancelariji dobili smo nešto suprotno od onoga kako ljudi vole zvati jackpot. Tura kojom smo plovili desetak mjeseci sastojala se od Libije, Turske, Bugarske, Rumunjske nekad Grčke i ljepotice kojoj upravo dolazimo u zagrljaj, Ukrajine. Ukrajina. Zemlja povijesti, votke, sirotinje, ljudi mutanata

I dok su neki od nas jedva čekali da zima, skupa s hladnoćom, izmigolji iz naši života, Mirko je uživao u sasvim drugačijem ambijentu – ugodnoj i blagoj klimi kojom se diči Doha, glavni grad Katara, državice uglavnom poznate po crnom blagu i, shodno tome, dobrom budžetu. Željan pustinje, pijeska i dina, on se uputio u nepregledna prostranstva katarske pustinje i s turističkom agencijom čiji vozači turiste zabavljaju raznim vratolomijama sa skupocjenim terencima pogonjenima na sva četiri kotača, došao do granice sa Saudijskom Arabijom, gdje priroda postaje bitno surovija. Prikupljanje još boljih dojmova naprasno je prekinulo nekoliko kapi kiše, kojih su se organizatori prepali kao tornada, pa su se brže, bolje, pokupili iz kampa za 'okrjepu' smještenog usred pustinje, jer poznato je da nakon kiše u Kataru pljušte i saobraćajke – 'Dovoljno je pljunuti na cestu i netko će prosklizati', kaže Mirko …. Ritn by Ivor-Car ….

Otok privlačan vanzemaljcima, meditantima, misticima tipa Sudac s jedne strane, mjesto vruće zabave, sodome, gomore i seksa s druge te nužno zlo na kraju ljetovanja s moje strane. S otokom Pagom tako su do sad stajale stvari. Međutim, ovo ljeto nije mi bilo žao što se mora do svekrve. Ima nešto s tim otokom. Nema tu čempresa, nema agava, ni tamarisa, nema tu ničega, a opet je prekrasno. Samo treba naći pravo mjesto. A mi ga, izgleda, našli. I sad znamo zašto Pag zovu 'mjesečev otok'. Obzirom da će fotografije sve puno bolje reći (dobre su, zato sve ovo), predlažem hitar klik na

Napokon smo uspjeli objaviti dugo najavljivani putopis s Dalekog istoka, zapravo, da budemo precizniji, iz zemlje izlazećeg sunca. Neće ovo biti klasičan putopis kakav ste navikli čitati na Lupigi. Ustvari, u ovom japanskom putopisu niti nećete imati što za čitati budući se on sastoji od samo 15 fotografija. Njihov autor, kojeg ćemo ovdje nazvati, Jan, poznata je javna osoba, previše zaposlena kako bi "složila" neki tekstić, što je vjerojatno ispalo još i bolje, jer ovim fotkama ne treba komentar. Fotograf-amater za boravka u Japanu posvetio se ljudima, sasvim običnim ljudima u sasvim uobičajenim situacijama …. Ritn by Ivor-Car ….

Pih, na žalost je stiglo i naše posljednje, četvrto izdanje putopisa u nastavcima "Portugal za početnike". Na redu je još pet dana nakon kojih će se Ventura i ekipa, bez obzira na žal "za onom zabiti od Maribora", sa suzama u očima oprostiti od najzapadnije europske države. Zbog toga su posljednjih pet portugalskih dana maksimalno iskoristili, na čemu im, osobno zavidim. Sa svojim Fordom su se ponovno vratili u Lisabon gdje su nadoknadili sve propušteno - životopisni Belem, skupa s najfotografiranijom portugalskom zgradom i najotkačenijom lisabonskom metro stanicom. Uspjeli su čak doživjeti i nekoliko mamurluka od kojih je zasigurno najgori onaj zadobiven u Coimbri na studentskom slavlju povodom završetka akademske godine gdje ih je zdravlja koštala besplatna piva i gdje je najčešći medicinski zahvat ispumpavanje želudca. Nije ni mjesto održavanja EXPO-a iz 98-e prošlo bez njih, Oceanarijum i neobični virtual reality show morali su biti viđeni. Nije prošlo niti bez druženja sa slučajnim suputnicima, među kojima su najzanimljiviji "bosanski" švercer Marlbora koji se odmara tako što uleti u najjeftiniji avion gdje god on letio, te izraelski "kontraobavještajac" Mossada kojega se nikako nisu mogli riješiti. Potom povratak u Porto, zatvaranje kruga i susret s poznatim licem ... Ma, ko im ne bi pozavidio? …. Ritn by Ivor-Car ….

Iyi gunler, nasilsin? Ispružite dlan desne ruke, tako da ga vodoravno postavite ispred lica. Opustite ruku i labavo raširite prste. Na vašem dlanu nalazi se Turska, velika država na dva kontinenta. Oko dlana zamislite tri mora. Sa sjeverne strane Crno, a s južne Bijelo (tako ga zovu) odnosno Sredozemno, i sa zapadne, lijeve strane Egejsko. Zadebljanje ispod palca označava Ararat, najveću tursku planinu, a crta života Kizilirmak, najdužu rijeku. Egejska regija, zapadni dio koji čine vaši prsti, najrazvijeniji je dio ove države, isprekidan brojnim rijekama, otocima i poluotocima. U centru dlana zamislite niže predjele, ravnice na kojima uspijeva pamuk i duhan. Vaš palac je europski dio turske površine (3%) i on bi se u biti trebao nalaziti na vrhu kažiprsta. Tu je i Istanbul, najveći grad u kojem živi 12 milijuna stanovnika, od ukupnih 70 milja. Tako veliki grad, nažalost nikad nisam vidio jer je ovaj iznenadni put kao primarni cilj imao posjet turskoj rivijeri koja se proteže vašim malim prstom i donjim dijelom vašeg dlana, po sredozemnoj obali